Kako je Vasilij Vereščagin prikazao rat i zašto nije bio prihvaćen u svojoj domovini?

Kultura
ARTJOM BELOV
Našavši se u epicentru vojnih kampanji u Aziji, Vereščagin je na svojoj koži osjetio sve nedaće rata. Njegova sjećanja čine osnovu poznate "Turkestanske serije" slika, koja je oštro kritizirana u njegovoj domovini.

Gomile lubanja, trijumf neprijateljske vojske, odsječene glave ruskih vojnika – tako je rat i njegove posljedice dokumentirao na slikarskom platnu i crtežima "Turkestanske serije" Vasilij Vereščagin i time šokirao suvremenike. Od strahota koje izbijaju iz njegovog platna i danas podilazi jeza. Gdje je i kako umjetnik tražio svoje motive?

Od vojnika do slikara, pa opet do vojnika

Vasilij Vereščagin rođen je 1842. godine u ruskoj plemićkoj obitelji. Roditelji su smatrali da je vojna karijera najbolji izbor za njihovog sina. Dječak je rano pokazao ljubav prema crtanju, ali o njegovom slanju na Akademiju umjetnosti nije moglo biti ni govora. "Sramota", zapisao je umjetnik u memoarima riječi svojih roditelja pri spominjanju akademije.

Unatoč svemu, smjeli i svojeglavi mladić je kao diplomac Mornaričkog kadetskog korpusa u Sankt-Peterburgu ipak upisao Akademiju umjetnosti. Nakon tri godine odlazi u Pariz gdje slikarstvo studira kod Jean-Léona Gérômea. A na kraju studija čeka ga neočekivana ponuda u domovini...

Poziv general-gubernatora

Prvi general-gubernator Turkestana, Konstantin Petrovič von Kaufmann, poziva 25-godišnjeg Vereščagina da ga prati na njegovo imanje u svojstvu "dvorskog" slikara. Kako je kasnije Vereščagin opisao, otišao je tamo vidjeti pravo lice i naličje rata. "Zamišljao sam... da je rat neka vrsta parade, s glazbom i sultanima u lepršavim odeždama. Sa zastavama i grmljavinom topova, s konjima u galopu, velikom pompom i neznatnom opasnošću, i naravno, radi atmosfere, s nekolicinom ranjenih vojnika na samrti..." Međutim, ono što ga je čekalo u Turkestanu zauvijek je preokrenulo Vereščaginovu svijest i stav prema ratu.

Nakon dolaska proučavao je život i običaje lokalnog stanovništva, slikao pejzaže, portrete i žanrovske scene. Kad je ruska vojska zauzela Samarkand, uputio se tamo u sklopu malog garnizona. Zbog iznenadne opsade tvrđave i pobune mještana bio je prisiljen odložiti kistove i latiti se oružja, te prvi put u životu "osjetiti miris baruta". Odlikovan je Ordenom za obranu, a kasnije je sudjelovao i u drugim bitkama tijekom ovog i svog sljedećeg putovanja u Turkestan.

Za tri godine vojnih pohoda i putovanja po Aziji Vereščagin je napravio nekoliko stotina crteža i skica. Svi su oni postali osnova grandiozne "Turkestanske serije", koju je slikar započeo nakon odlaska u München 1871. godine. Na njoj je radio više od tri godine i prikazao je rat bez uljepšavanja. Ovako je opisao svoje osjećaje u toku rada: "Ono što slikam ja primam previše k srcu; oplakujem (doslovno) bol svakog ranjenog i ubijenog."

Odvažnost umjetnika visoko je ocijenjena u Europi, ali je naišla na osudu u njegovoj domovini.

Izložbe serija

Turkestanska serija obuhvaća 13 slika, 81 skicu i 133 crteža. Svi radovi zajedno su prvi put predstavljeni 1873. godine u Londonu. Publika i kritičari ovu su izložbu srdačno dočekali. Naredne je godine izložba preseljena u Sankt-Peterburg, gdje je dočekana sa zapanjujućim nerazumijevanjem umjetnikovih antiratnih poruka.

Javnost je očekivala vidjeti trijumfalnog ruskog vojnika kako pobjednički maršira stepama Turkestana, a umjesto toga je dobila strašnu istinu sa šokantnim detaljima. Kao, na primjer, glave ruskih vojnika nabijene na kolac na slici "Trijumf", ili rad-upozorenje "Apoteoza rata" s piramidom od ljudskih lubanja i primjedbom umjetnika: "Posvećeno svim velikim osvajačima – prošlim, sadašnjim i budućim."

Protiv Vereščagina pokrenuta je velika hajka. Nazivali su ga izdajnikom Domovine i optuživali za simpatije prema neprijatelju. Nezadovoljstvo je izrazio i Aleksandar II., a akademik N. L. Tjutrjumov čak je optužio Vereščagina da je on uradio samo početne skice, dok je same slike izradilo neko udruženje umjetnika u Münchenu. Uvrijeđeni je Vereščagin u znak protesta isjekao i spalio tri slike iz serije: "Pred gradskim zidinama. Prodrli su", "Opkoljeni smo – za petama su nam..." i "Ostavljeni".

Međutim, virtuozni majstor slikarstva imao je i masu obožavatelja. Bilo je onih koji su željeli kupiti pojedinačna djela iz serije u Sankt-Peterburgu, ali je Vereščagin inzistirao da ona bude prodana u cjelini. Tako je i bilo – prodana je kolekcionaru Pavlu Tretjakovu, koji ju je iste godine pokazao moskovskoj publici. Zahvaljujući njemu danas su sva djela iz serije dostupna posjetiteljima Tretjakovske galerije u Moskvi.