1. "Vjerni prijatelji" (Vernije druzja), 1954.
Mihail Kalatozov/Mosfiljm, 1954.
Saška, Borka i Vaska iz predgrađa Moskve nekada su se zakleli da će obavezno otići splavariti po velikoj rijeci. Trideset godina kasnije oni napuštaju sve svoje obveze i okupljaju se kako bi ostvarili taj san.
"Vjerni prijatelji" jedna je od najuspješnijih i najpopularnijih sovjetskih komedija. Međutim, ona se zamalo nije pojavila zbog samovolje činovnika. Ovi su tražili da se splav zamijeni parobrodom, jer se, po njihovom mišljenju, poštovanja dostojnim ljudima ne priliči baviti takvim djetinjarijama. Na sreću, autori su uspjeli obraniti svoju ideju.
2. "Maksim Perepelica", 1955.
Anatolij Granik/Lenfiljm, 1955.
Maksim Perepelica veseo je i snalažljiv momak iz ukrajinskog sela, koji je pritom krajnje lijen i lakomislen. Njegovi nestašluci uznemiravaju cijelo susjedstvo. Kada Maksim dobije poziv za vojsku, seljani se ponadaju da će vojska možda od njega načiniti čovjeka.
Upravo u filmu "Maksim Perepelica" prvi se put na velikom ekranu pojavila automatska puška "kalašnjikov", primljena u sastav naoružanja 1949. godine.
3. "Slučaj Rumjanceva" (Delo Rumjanceva), 1955.
Iosif Hejfic/Lenfiljm, 1955.
Šofer Saša Rumjancev obavlja rutinski posao isporuke robe, ne sluteći da kriminalci kuju plan protiv njega. Na kraju je teret ukraden, Rumjancev uhićen i sada se mora potruditi i dokazati svoju nevinost.
Jedan od prvih sovjetskih detektivskih filmova snimljen je u Tallinnu i prvobitno je šef kriminalne bande u njemu bio Estonac. Činovnici su u tome vidjeli raspirivanje međuetničke mržnje, pa su autori morali od glavnog negativca naprave Rusiti koji se predstavlja kao Estonac.
4. "Karnevalska noć" (Karnavaljnaja noč), 1956.
Eljdar Rjazanov/Mosfiljm, 1956.
Radnici Doma kulture spremaju se za kostimirani novogodišnji bal, kada se u njihove planove umiješa vršitelj dužnosti direktora Serafim Ogurcov. Ovome se ne sviđa veseli program i on ga namjerava zamijeniti dosadnim birokratskim sadržajem. Suradnici se, naravno, s tim ne slažu.
Prije prikazivanja u kinima "Karnevalsku noć" pogledali su činovnici, koji su procijenili da je film vrlo neuspješan. Zbog toga je premijera glazbene komedije održana tiho i bez reklame. Na sveopće iznenađenje, film je doživio ogroman uspjeh među gledalištem. Ne samo što je postao najgledaniji u kinima, nego je po mišljenju časopisa "Sovjetski ekran" proglašen najboljim filmom u 1957. godini.
5. "Proljeće u Ulici Zarečnaja" (Vesna na Zarečnoj ulice), 1956.
Feliks Mironer, Marlen Huciev/Odesskaja kinostudija, 1956.
Nastavnica ruskog jezika i književnosti Tatjana Levčenko zapošljava se večernjoj školi za radnike metalurškog kombinata. Ali to nije lak posao. Ne samo što nedavno diplomirana nastavnica nema nikakvo iskustvo u radu, nego su njeni učenici istih godina kao i ona ili čak znatno stariji od nje.
Naziv ulice "Zarečnaja" izmislio je autor Feliks Mironer. Nakon velikog uspjeha filma ulice pod ovim nazivom počele su se pojavljivati širom Sovjetskog Saveza i danas ih ima u više od 30 gradova.
6. "Ždralovi lete" (Letjat žuravli), 1957.
Mihail Kalatozov/Mosfiljm, 1957.
Boris i Veronika planiraju se uzeti i čini se da ih očekuje divna bezbrižna budućnost. Međutim, iznenadni početak rata remeti sve njihove planove i postaje iskušenje za njihove osjećaje.
Glumci na snimanju nisu se štedjeli. Tatjana Samojlova u ulozi Veronike dobila je tuberkulozu, ali nije prekinula s radom, a Aleksej Batalov koji je tumačio ulogu Borisa čak je dospio na operacijski stol zbog ozbiljne povrede lica. Zahvaljujući sposobnim kirurzima, sve je proteklo kako treba.
"Ždralovi lete" jedini je sovjetski dugometražni film koji je osvojio Zlatnu palmu na Canneskom festivalu.
7. "Tihi Don", 1957.
Sergej Gerasimov/Moskovskaja kinostudija imeni M. Gorkogo, 1957.
Igrani film u tri dijela po istoimenom romanu Mihaila Šolohova govori o složenoj sudbini donskog kozaštva u vrijeme Građanskog rata u Rusiji, kada su se rođaci i bliski prijatelji našli na suprotnim stranama barikada. U centru priče je ličnost kozačkog zapovjednika Grigorija Melehova, koji prelazi iz jednog u drugi sukobljeni tabor, pokušavajući shvatiti koji je put ispravan.
"Tihi Don" sniman je u kozačkim krajevima sovjetskog juga, gdje su još živjeli sudionici tih tragičnih događaja. Oni se tako pojavljuju kao glavni konzultanti filma, koji su glumcima objasnili kako da postanu pravi kozaci.
8. "Visina" (Visota), 1957.
Aleksandar Zarhi/Mosfiljm, 1957.
Film je posvećen običnoj svakodnevici sovjetskih graditelja visokih peći. Svakoga dana oni riskiraju svoje živote, penjući se na ogromne visine. Pritom moraju rješavati i niz problema u privatnom životu.
Scene koje se događaju na velikoj visini snimljene su metodom kombiniranog snimanja. Glumci snimljeni u studiju kombinirani su s pozadinom snimljenom u prirodi.
Pritom je ovaj dio scena snimljen prilikom prave izgradnje visoke peći metalurškog zavoda u Dnjeprodzeržinsku (danas grad Kamenskoje u Dnjepropetrovskoj oblasti) na visini od oko 40 metara. Na snimanju su stalno bili prisutni kaskaderi, premda su glavni glumci sve vratolomije radije izvodili samostalno.
9. "Čovjekova sudbina" (Sudba čeloveka), 1959.
Sergej Bondarčuk/Mosfiljm, 1959.
Andrej Sokolov u ratu je izgubio sve bliske ljude. U bombardiranju su mu poginuli žena i dvije kćeri, a uoči Pobjede ubijen mu je sin, oficir Crvene armije. Život je praktički slomio Andreja, ali on iznenada sreće dječaka Vanju, koji je također izgubio cijelu obitelj. Tako shvaća da je rano da odustane od života, jer bi ovom dječaku mogao zamijeniti oca.
"Čovjekova sudbina" debitantsko je ostvarenje Sergeja Bondarčuka koji se proslavio kasnijom ekranizacijom romana "Rat i mir" i filmskim spektaklom "Waterloo". On u filmu igra i glavnu ulogu.
Film je proglašen najboljim ostvarenjem 1959. godine prema anketi časopisa "Sovjetski ekran", a također je osvojio nagrade na međunarodnim filmskim festivalima u Čehoslovačkoj i Australiji.
10. "Balada o vojniku" (Ballada o soldate), 1959.
Grigorij Čuhraj/Mosfiljm, 1959.
Redov Aleksej Skvorcov iz protutenkovskog je oružja uništio dva njemačka tenka, pa mu zapovjedništvo odlučuje dozvoliti da ode kući i posjeti majku. Film govori o ovom njegovom nimalo jednostavnom putovanju, pri čemu se na samom početku prioćava da vojnik nije dočekao Pobjedu.
Film "Balada o vojniku" s velikim je uspjehom prikazivan kako u Sovjetskom Savezu, tako i u inozemstvu. Osvojio je specijalnu nagradu žirija Canneskog festivala, a također je nominiran za Oscara u kategoriji "Najbolji originalni scenarij".
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji