Sineasti iz Jakutije, najhladnije i najfilmičnije regije u Rusiji, postigli su veliki uspjeh. Njihovi su filmovi u lokalnoj distribuciji gledaniji od holivudskih, dok na prestižnim festivalima u svijetu bivaju ovjenčani priznanjima.
Tome treba dodati stotine tisuća, a ponekad i milijune pregleda na internetu, kao što je, recimo, slučaj s ratnom dramom "Redov Čerin" (2021.). Ipak, jakutski film ima i jedan veliki nedostatak, s obzirom na to da čak ni hitovi na YouTubeu često nemaju engleske titlove. Naravno da postoje i izuzeci. Četiri filma koja vam predstavljamo možete odmah pogledati na internetu. Aveti, panoramski kotač, morževi... Jedan od ovih filmova nominiran je za "Oscara".
"Ferrum" (2015.)
rež. Prokopij Burcev, 2015.
Jakutska se kinematografija s razumljivom ironijom naziva Sahawood (kovanica nastala od riječi Saha (Republika Jakutija) i Hollywood). Žanrovska raznovrsnost ovdje je stvarno holivudska.
Lokalni gledatelj voli najrazličitije filmove, kako komedije i horore, tako i povijesne drame. Međutim, na lokalnu je industriju ništa manje od Hollywooda utjecao i azijski film. Tako, recimo, mistična drama "Ferrum" u početku podsjeća na korejski triler. Elegantno, jezivo, smiješno.
Mladi ubojica u skupom odijelu ispituje bivšeg kolegu gdje je sakrio zajednički crni fond. Sam ne prlja ruke. Slijedeći njegovo naređenje, dvije rugobe s uživanjem nesretnika potapaju u vodu u kadi. I tako slučajno ubijaju. Prije nego što saznaju gdje se nalazi novac. Nema se kud, glavni junak odlazi u šumu zakopati leš. Tamo se susreće s raznim đavolijama, čudnim vizijama i suputnicima. Korejski se triler pretvara u film ceste u stilu "Mrtvog čovjeka" Jima Jarmuscha.
Jakuti su pogani, pa je stoga u njihovim pričama prisutna mistična dimenzija. I dok se u gradskim scenama u "Ferrumu" govori ruski, odnosno jezikom urbane civilizacije, u kadrovima smještenim izvan grada, gdje se živi po poganskim zakonima, junaci prelaze na jakutski. Čak ni najobičnije stvari ovdje nisu onakve kakvima se čine. Jeftine pastile koje ubojica gricka u trenutku stresa nagovještavaju susret s onostranim, a željeznica (ferrum na latinskom znači željezo) postaje metafora predodređene sudbine.
Prvi igrani film mladog redatelja Prokopija Burceva, koji je ujedno i scenarist, montažer i producent, kao i većina jakutskih filmova snimljen je s minimalnim budžetom koji je ovoga puta iznosio oko deset tisuća dolara.
"Vatra na vjetru" (2016.)
rež. Dmitrij Davidov, 2016.
Dmitrij Davidov je po svoj prilici najpoznatiji jakutski redatelj izvan granica republike. Sve donedavno bio je samo nastavnik i ravnatelj seoske škole, a filmom se bavio za vrijeme praznika. Svoj debitantski film, dramu "Vatra na vjetru", snimio je u rodnom selu. Svi su glumci iz sela, uključujući članove Narodnog kazališta u Amgi. Upravo je spomenuto ostvarenje koje je snimio redatelj amater plasiralo jakutski film na međunarodnu scenu. Nagrađen je na kanadskom festivalu ImagineNATIVE, prikazan u natjecateljskom programu Festivala u Busanu u Južnoj Koreji i nominiran za "azijskog Oscara", nagradu Azijsko-tihooceanske filmske akademije.
Mladić je u pijanom stanju pregazio traktorom prijatelja po piću i zbog toga se objesio. Iza sebe ostavlja oca, mrzovoljnog starca Ignata osramoćenog do groba. Selo je malo, svi se poznaju. Ignat nije nikome nanio zlo, nikada ništa tuđe nije uzeo, nikada podlo postupio, međutim starost dočekuje sam protiv svih. Da ponovo pronađe smisao života pomoći će mu dječak beskućnik kojeg će on dovesti kući i prenijeti mu svoje umijeće rada s drvetom. A onda će Ignat sresti novu ljubav. U tim godinama! I kao da utihlu vatru života rasplamsava jak vjetar. Međutim, ne raduju se svi Ignatovoj sreći.
Surova priroda i surovi ljudi neminovno nameću usporedbu s filmovima Ingmara Bergmana, a tema zaraznog zla s Martinom McDonaghom.
"Nema drugog boga osim mene" (2019.)
rež. Dmitrij Davidov, 2019.
Nakon "Vatre na vjetru" Davidov snima još jednu potresnu dramu, ali ovoga se puta gotovo cjelokupna radnja odvija u gradu. Drvosječu Ruslana seljani natjeraju da ode iz rodnog sela. Ruslana su svi cijenili, ali mu je majka bila vrlo loše. Alzheimerova bolest učinila je da ona više ne prepoznaje svoje najbliže, plaši djecu u selu, a dogodilo se čak i da je s puškom banula u jednu kuću. Potrebno joj je liječenje u megalopolisu, pa s njom kreće Ruslan. Iznajmljuje stan, nalazi novi posao, ali odugovlači s klinikom do posljednjeg časa, ne želeći majku prepustiti u tuđe ruke. Bolest napreduje. Ruslana uvjeravaju da će svima biti bolje, ako pristane na liječenje.
Davidov je jakutski Asghar Farhadi. Poput čuvenog iranskog redatelja, dvostrukog dobitnika "Oscara" za filmove "Razvod" i "Trgovac", zaokupljen je nerazrješivim moralnim dilemama koje polako, ali sigurno, iznutra razjedaju čak i najjače. Najbliža Farhadiju je upravo drama "Nema drugog boga osim mene", film koji u pogledu nagrada nije prošao tako dobro kao Davidovljevo debitantsko ostvarenje, iako je riječ o nesumnjivom svjedočanstvu sve većeg redateljskog majstorstva.
Svedenost izražajnih sredstva i jednostavne metafore (poput panoramskog kotača - ovdje simbola nemoguće budućnosti) samo pojačavaju osjećaj dokumentarnosti.
"Izlaz" (2022.)
rež. Maksim Arbugajev, Jevgenija Arbugajeva, 2022./Albireo Films
Ove godine prvi put za nagradu Američke akademije za filmsku umjetnost i znanost i to u kategoriji "najbolji kratkometražni dokumentarni film" nominirano je ostvarenje iz Jakutije koje potpisuju Maksim i Jevgenija Arbugajev, brat i sestra rodom iz jakutskog naselja Tiksi.
Riječ je o dvadesetpetominutnom filmu, svojevrsnom portretu pomorskog biologa Maksima Čakiljeva koji prati život morževa na obali Ohotskog mora, odlično snimljenom i istovremeno jezivom svjedočanstvu o utjecaju globalnog zatopljenja na prirodu.
Rt Srce-Kamen suočava se s pravom najezdom morževa. Kako nisu uspjeli pronaći ledenjake u moru, tisuće ovih životinja dospijeva na obalu i doslovno strada u stampedu. Tijekom tri mjeseca snimanja Čakiljev i Arbugajevi, koji su ujedno i snimatelji, triput su ostali zatvoreni u kolibi, čija vrata nisu mogli otvoriti od morževa koji su bili svuda uokolo.
Jevgenija Arbugajeva je fotografkinja čiji su radovi objavljivani u vodećim zapadnim glasilima kao što su Time, National Geographic i dr. Maksim Arbugajev je snimatelj, laureat festivala Sundance za rad na filmu Christiana Freia o lovcima na kljove mamuta. Premijera debitantskog igranog filma Arbugajeva u korežiji s Vladimirom Munkujevim "Proći će ljeto" i Jurijem Borisovim u glavnoj ulozi, očekuje se ove godine.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji