Osam najstrašnijih ruskih filmova

Prijetnja iz svemira: "Sputnik" (2020.)

"Sputnik", 2020./rež. Jegor Abramenko

Sony Pictures

U godini pandemije pojavio se film pod nazivom "Sputnik" (nema nikakve veze s istoimenim cjepivom). Radnja se odvija 1983. godine. Sovjetski svemirski brod trijumfalno se vratio na Zemlju. Međutim, od ljudi se skriva zagonetna katastrofa koja je jednog člana posade koštala života. Za taj je događaj osumnjičen preživjeli kozmonaut kojeg smještaju u tajni centar pod prismotrom specijalnih službi. Ubrzo se zatim ispostavlja da je on iz svemira donio nepoznati oblik života...

O totalitarnoj državi i slijepoj vjeri: "Dragi drugovi!" ("Dorogie tovarišči!”) (2020.)

"Dragi drugovi!", 2020./rež. Andrej Končalovski

Produkcijski centar Andreja Končalovskog

Film Andreja Končalovskog zasnovan je na povijesnom događaju. U pitanju je Novočerkasko strijeljanje 1962. godine, kada su vojska i KGB suzbili bunt radnika koji su ustali protiv poskupljenja. Sudionici demonstracija su strijeljani, a država je zatim učinila sve da sakrije njihovu smrt uvođenjem totalne cenzure i barikada s kontrolom na cestama. Film je posvećen jednom od najstrašnijih događaja sovjetske povijesti, njegovim neposrednim sudionicima i njihovoj ocjeni svega što se događalo (a ta je ocjena prilično šokantna).

O slavenskoj nečistoj sili: Trilogija "Gogolj" (2017.-2018.)

Gogolj. Vij, 2018./rež. Jegor Baranov

1-2-3 Production; Lenfiljm; Produkcijska kuća "Sreda"

Vij je u Gogoljevoj priči biće iz drevnih slavenskih legendi koje dolazi u ovaj svijet iz dubina pakla. Ima ogromne kapke koji vise do zemlje i potrebna mu je pomoć da bi ih podigao. Ali koga Vij pogleda tim očima... Možete pretpostaviti što biva s tim nesretnikom.

Trilogija "Početak"/"Vij"/"Strašna osveta" snimljena je po motivima pripovijesti "Vij" Nikolaja Gogolja. Jedno od najjezivijih djela ruske književnosti preneseno je na filmsko platno.

O mrtvim prijateljima: "Odklikana" ("Ubrat' iz druzej"/"Unfriended") (2015.)

"Odklikana" ("Unfriended"), 2015./rež. Levan Gabriadze

Produkcija Bazelevs

Srednjoškolka Blaire ćaska na Skypeu s društvom iz razreda i povremeno baci pogled na Facebook. A tamo joj u jednom trenutku stiže poruka od prijateljice Laure... Ali Laura je umrla prije godinu dana. Misleći da je netko hakirao Laurin profil, Blaire isključuje pokojnu prijateljicu iz popisa prijatelja. Ali prijateljica (ili netko drugi u njeno ime) ne namjerava se povući, nego se pojavljuje čas na Facebooku, čas na Skypeu na grupnom videopozivu. I nikako se ne može isključiti niti izbjeći.

Film Timura Bekmambetova o virtualnoj osveti na razini napetosti mogao bi se natjecati s najboljim primjerima iz žanra pseudokomentarnih filmova kao što je "Paranormalna aktivnost" (engl. Paranormal Activity), samo bez priviđenja i drugih nečistih sila koje se neočekivano pojavljuju na ekranu. Ali bez tih natprirodnih dodataka film je čak i jeziviji, jer nema nikakvih nemogućih pojava, nego samo ljudi koji gledaju u web-kameru, potpuna neizvjesnost i zebnja.

O kanibalizmu: "Šoping tura" ("Šoping-tur") (2013.)

"Šoping tura", 2012./rež. Mihail Brašinski

Duty-Free Productions; Focus Plus Cinema

U pitanju je jedan od prvih ruskih filmova u žanru pronađenih snimaka (found footage). Ovaj niskobudžetni film (koštao je svega 70 000 dolara) kinematografskog stručnjaka Mihaila Brašinskog nesvakidašnje je realističan. Stječe se osjećaj kao da gledate "story" prijatelja na društvenoj mreži, ali s puno mračnim sadržajem. Priča je zasnovana na tobožnjoj drevnoj finskoj tradiciji da jednom godišnje, na dan ljetne dugodnevice, svaki Finac mora pojesti jednog stranca. I taj je dan došao. Tko se nije stigao sakriti, sam si je kriv.

O gubitku bližnjih i povratku s onoga svijeta: "Živjeti" ("Žitʹ") (2013.)

"Živjeti"/"Living", 2011./rež. Vasilij Sigarev

Fondkino; Filmska kompanija Koktebelj

Tri su osobe suočene sa smrću bliskih i voljenih ljudi. Taj prizor vezan za ono najstrašnije u životu teško se podnosi. Svi junaci trebaju skupiti snage i hrabrosti i da prežive traumu, ali moraju proći kroz prava mučenja i nevjerojatne patnje.

Redatelj Vasilij Sigarev zbog ovog je filma čak kritiziran za zloupotrebu nekrorealizma – toliko nije štedio umjetničke metode. On se drznuo pokrenuti temu smrti koja je tabu u Rusiji. Zbog toga je film s jedne strane hrabar, a s druge nepodnošljiv i strašan.

O zalasku sovjetske epohe: "Teret 200" ("Gruz 200") (2007.)

"Teret 200"/rež. Aleksej Balabanov

Filmska kompanija STV/STV

"Teret 200" uvjetna je oznaka koja se koristi kada se prevozi tijelo vojnika poginulog u borbenim djelovanjima. Radnja se odigrava 1984. godine, nekoliko godina prije raspada SSSR-a. Sovjetski vojnici ratuju u Afganistanu i vraćaju se kući u pocinčanim kovčezima. Aleksej Balabanov o tom je razdoblju snimio svoj najšokantniji film, prikazujući metaforičku presudu "zemlji razvijenog socijalizma". To je priča o velikom ekonomskom zastoju, o divljanju policije, o bujanju kriminala, nasilja i totalne apatije. "Ja ništa nisam izmislio u filmu. Rekao sam sve što sam htio reći o tom razdoblju, sve što se u meni skupilo", objasnio je Balabanov. Ta je izjava sama po sebi bila toliko moćna i strašna da su glumci već u pripremnoj fazi odustajali od uloga. Film je dobio nagradu udruženja ruskih filmskih kritičara i prikazan je na Filmskom festivalu u Veneciji.

O nuklearnoj eksploziji: "Pisma mrtvog čovjeka" ("Pisma mertvogo čeloveka") (1986.)

"Pisma mrtvog čovjeka", 1986./rež. Konstantin Lopušanski

"Lenfiljm"; Prvo stvaralačko udruženje

Što će biti nakon nuklearnog rata? Smatra se da neće biti ničega. Ali dobitnik Nobelove nagrade po imenu Larsen ipak traži spas od nuklearnog bombardiranja u podzemnim prostorijama povijesnog muzeja, zajedno s radnicima muzeja. Oni ne znaju je li rat još uvijek u tijeku i svatko od njih na svoj način pati zbog tragedije čovječanstva. Larsen se prije svega pita kako je čovječanstvo moglo samo sebe uništiti vlastitim rukama? U potrazi za odgovorom on čak stvara matematičku formulu i dolazi do paradoksalnog zaključka.

Premijera filma Konstantina Lopušanskog praktički se podudarila s katastrofom u Černobilu. Pisac Arkadij Strugacki okarakterizirao je ovo filmsko ostvarenje kao "pametnu i brutalnu dramu o suvremenim ljudima u situaciji čiju mogućnost treba isključiti iz povijesti, i radi tog cilja cijelo čovječanstvo treba upotrijebiti sve svoje snage".