Tko su staroruske sirene - Sirin, Alkonost i Gamajun?

U staroruskom paganstvu lik žene-ptice poticao je iz daleke prošlosti i imao nekoliko varijanti. Neki su smatrali da je susret s ovim stvorenjima velika sreća, dok su drugi vjerovali da će ih nakon takvog susreta neminovno zadesiti neko zlo. Sirin, Alkonost i Gamajun su imena koja su ova bića nosila u slavenskoj mitologiji. Sve one izgledaju kao ptice sa ženskim licima, ali imaju različite uloge. Po čemu se razlikuju?

Prema predaji, Sirin i Alkonost su ptice iz rajskog vrta Irije, gdje su obitavali najviši bogovi. One se mogu kretati među svijetovima i zato se nekad pojavljuju u zemaljskom svijetu. Obje posjeduju zanosne glasove koji čovjeka mogu začarati i pomutiti mu um.

Za Slavene Sirin i Alkonost su bili utjelovljenje boga Velesa, drugog po snazi u slavenskom panteonu božanstava. S vremenom Sirin je postao utjelovljenje mračne strane božanstva, a Alkonost svijetle. Zato se Sirin i Alkonost često prikazuju zajedno kao neodvojive ptice tuge  i radosti.

Ove dvije ptice su se razlikovale i po izgledu: često se Alkonost prikazuje sa ženskim rukama (do pojasa je žena, ali s ptičjim krilima i ptičjim nogama); dok je Sirin prikazivan kao ptica samo sa ženskim licem.

Smatralo se da se i njihova pjesma razlikuje. Dok pjesma Alkonosta nije nanosila nikakvu štetu i darovala je radost, pjesma Sirina je ponekad mogla biti pogubna za čovjeka. Slušajući njen glas, čovjek zaboravlja sve na svijetu i gubi vlastitu volju, pada u trans i može prijeći u drugi svijet, to jest da izgubi razum ili umre. Iz tog razloga u narodnim vjerovanjima se kaže da se Sirin plaši glasnih zvukova, pa su, kako bi je uplašili, ljudi udarali u zvona i puhali u trube.

Istraživači smatraju da je prototip Sirina sirena iz starogrčke mitologije, jer njen opis jako podsjeća na ponašanje stvorenja koja odvlače moreplovce u smrt. Ali s dolaskom kršćanstva paganski lik je zadobio smisao koji više odgovara novog religijskoj paradigmi.

U manjem broju su sačuvani prikazi rajske ptice s golim grudima. Ovakvi prikazi se smatraju arhaičnijim, vezujući se za doba kada je bio rasprostranjen animizam, poklonjenje silama prirode. U takvom obliku biće se doživljavalo kao ženski princip i utjelovljenje hraniteljice čitavog ljudskog roda. Međutim, starogrčki utjecaj je vremenom transformisao ovu predstavu.

Što se tiče Alkonosta, u njenom liku se može zapaziti utjecaj drugog grčkog mita – mita o Alkioni. Prema ovom mitu, Alkionin muž strada u buri, a ona se, poludjela od tuge, baca u more. Ali bogovi se na nju sažale i pretvaraju je u pticu. Ime Alkonost objašnjava se greškom u prijevodu legende o Alkioni. 

U narodnom stvaralaštvu bili su popularni likovi čarobne žene-ptice. Njen prikaz se može sresti na svim predmetima iz svakodnevnog života – od sanduka do preslica i sanjki. Međutim, u ovom kontekstu žene-ptice su pružale zaštitu od nesreće.

Sirin i Alkonost jako podsjećaju na još jednu rajsku pticu – Gamajun. U Rusiji su je nazivali mudrom pticom i smatrali je poslanikom od bogova. Ljudi su vjerovali da Gamajun poznaje prošlost i budućnost, ali njena predskazanja su mogli shvatiti samo oni koji razumiju njen ptičji glas. U svakom slučaju, Slaveni su vjerovali da je sam glas Gamajun već dobar znak.

Izvori njenog lika pronalaze se u iranskom folkloru i to u mitskoj ptici Humaj. 

Relativno suvremeni prikaz Gamajun pruža slika Viktora Vasnjecova „Gamajun, ptica mudra“ iz 1897. godine na kojoj je umjetnik prikazao pticu crnih krila sa žalosnim ženskim licem djetinjih crta, „lišenim svake veličanstvenosti“.