50 holivudskih filmova u vezi s Rusijom i Rusima (kronološki pregled)

Ana Karenjina, 1935.

Holivudski klasik i jedna od prvih zvučnih ekranizacija romana Lava Tolstoja s nenadmašnom Gretom Garbo, koja je prije toga već tumačila ulogu Ane Karenjine u nijemom filmu "Ljubav". Ovdje u prvi plan izbija sukob između majčinske ljubavi Karenjine prema sinu Serjoži i njene želje da bude voljena, njene strasti prema Vronskom. Ovaj unutrašnji sukob donosi joj tragičnu sudbinu, kao i u finalu literarnog predloška.

Ninočka, 1939.

Ponovo Greta Garbo, ali ovoga puta u komediji Ernsta Lubitscha, koja na lijep način, premda uz političke šale, ismijava sovjetske "drugove" i rezultate petoljetke, kojoj se mnogi "dive već 15 godina". Garbo igra nepristupačnu komunistkinju Ninu Jakušovu koju Sovjeti šalju u Pariz da odatle vrati tri izaslanika koji su se prepustili zapadnom svijetu. Ali postepeno i željezna lady biva opijena čarima francuske prijestolnice i predaje se lakomislenom, romantičnom raspoloženju koje tamo vlada.

Rat i mir, 1956.

Ekranizacija romana Lava Tolstoja s Audrey Hepburn u ulozi Nataše Rostove i Henryjem Fondom, koji je tada bio već znatno stariji od lika Pjera Bezuhova koji tumači, izazvala je oprečne ocjene kako kritičara, tako i gledatelja. Film je kritiziran, jer ne prenosi vjerno povijesne kostime, gluma Audrey Hepburn opisana je kao nedovoljno uvjerljiva, a jedna od zamjerki odnosi se i na pjesme koje se izvode na engleskom, a ne na ruskom jeziku. Ipak, upravo je ovaj film inspirirao Sergeja Bondarčuka da napravi vlastitu, najopsežniju i najuspješniju ekranizaciju "Rata i mira", koja je osvojila Oscara za najbolji strani film.

Braća Karamazovi, 1958.

Deset godina prije nego što se u SSSR-u pojavila prva ekranizacija romana Dostojevskog, američki redatelj iz obitelji ruskih emigranata Richard Brooks prikazao je svoju verziju "Braće Karamazovih" s dijaboličnim Yulom Brynnerom u ulozi Dimitrija. Upravo on postaje glavni junak priče koju Brooks, gotovo potpuno odustajući od filozofsko-teoloških tumačenja Dostojevskog, pretvara u zabavnu detektivsku dramu, prikazanu na festivalu u Cannesu. Iste godina kada je "Zlatna palma" na ovom natjecanju pripala sovjetskom filmu "Ždralovi lete".

Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu, 1963.

Crna komedija Stanleyja Kubricka može se opisati kao prava antiratna himna. Ovaj filmski klasik sukobljava nuklearne supersile koje pokušavaju započeti ili ipak okončati rat. Jedan američki general koristi tajni plan R i šalje bombardere s atomskim bombama na SSSR, ali se ispostavlja da na strani Sovjeta postoji stroj spreman izvršiti kontranapad. Veleposlanici i šefovi država su u šoku, doktor Strangelove sputava svoju samovoljnu ruku koja teži da se uzdigne u fašističkom pozdravu, američki generali s obaveznom žvakom u ustima pokušavaju pronaći zajednički jezik sa sovjetskim generalima koji neočekivano piju vodu umjesto votke – premda "komunist ne pije vodu bez dobrog razloga".

Doktor Živago, 1965.

Jedna od najpopularnijih američkih melodrama 20. stoljeća i veliki blockbuster snimljen je na temelju na Zapadu najpopularnije, a u SSSR-u dugo zabranjene knjige Borisa Pasternaka. Film Davida Leana je, naravno, kritiziran zbog pojednostavljenog tumačenja romana i naivnog prikazivanja revolucije na ekranu. Ali u povijesti filma ostaje zapamćen prije svega kao velika drama o ljubavi Jurija Živaga. Poslije uloge u ovom filmu Omar Sharif je postao prava zvijezda na svim kontinentima.

Dvanaest stolica, 1970.

Majstor komedije i slapsticka Mel Brooks odvažio se ekranizirati roman Iljfa i Petrova o dogodovštinama Ostapa Bendera, prepun šala i dosjetki, za koje se čini da su shvatljive samo u Rusiji. U filmu je Brooks, istina, uklonio gotovo sve drugostupanjske likove i koncentrirao se na komediju o lopovima u potrazi za blagom. Pritom dobivate snježni Sibir, paranoidne aluzije na Dostojevskog i razdraganu pjesmu Hope For The Best – Expect The Worst (nadajući se najboljem, očekujte najgore) po motivima slavenske poslovice.

Djevojka iz Petrovke, 1974.

Nepretenciozna melodrama o ljubavi američkog novinara i romantične sovjetske balerine s patriotskim imenom Oktjabrina sadrži veliki broj klišea, karakterističnih za američki film iz vremena hladnog rata. Zbog toga je film kritiziran i na Zapadu, jer je prikazan u razdoblju kada je Nixon još pokušavao uspostaviti dobre odnose sa SSSR-om. Ipak, zapamćen je po odličnoj ulozi Anthonyja Hopkinsa, koji je odigrao ruskog spekulanta Kostju.

Ljubav i smrt, 1975.

Najbolju parodiju na rusku klasiku snimio je Woody Allen, koji praktički u svim svojim filmovima na neki način aludira na Čehova, Tolstoja i Dostojevskog. Allen se tu i sam pojavljuje u glavnoj ulozi Borisa Dmitrijeviča Grušenka, koji očekuje smrtnu kaznu i prisjeća se djetinjstva, dječaštva, mladosti i, naravno, svoje obitelji. Osim toga, premišlja o smislu života, Boga i smrti, kao u klasičnoj ruskoj literaturi.

Moskva na Hudsonu, 1984.

Romantična drama o smetenom sovjetskom intelektualcu u tumačenju Robina Williamsa. Njegov junak radi kao saksofonist u moskovskom cirkusu, živi u skromnom sovjetskom stanu s velikom obitelji i stoji u redovima za osnovne životne namirnice. Zatim odlazi na turneju u New York, gdje i ostaje da bi zahvaljujući slučajnim američkim poznanicima pronašao svoju sreću, a prije svega slobodu.

Bijele noći, 1985.

Mihail Barašnjikov, poznat ljubiteljima baleta u cijelom svijetu, odigrao je u ovom filmu praktički sebe samog – baletnog plesača Nikolaja Rodčenka koji je pobjegao iz SSSR-a. Istina, na filmu ga očekuje mračnija sudbina. Poslije prebjega on opušteno odlazi na turneje širom svijeta. Međutim, jednom se njegov avion sruši iznad Sibira. Tako se Rodčenko vraća u domovinu pod strog nadzor KGB-a.

Rocky IV, 1985.

Najuspješniji film franšize sa Sylvesterom Stalloneom u kojem se on sukobljava sa sovjetskim oficirom Ivanom Dragom (Dolph Lundgren). Iako je zabilježio veliki uspjeh u kinima, film je dobio negativne kritike. Između ostalog, i zbog likova mračnih Rusa, koji u finalu, istina, počinju dobivati dušu, a i svim silama navijaju za Rockyja Balbou dok on ustaje s koljena.

Crvena usijanje, 1988.

Kao jedno od prvih holivudskih ostvarenja u kojem Sovjeti nisu prikazani u negativnom svjetlu, ovaj akcijski film prikazuje Arnolda Schwarzeneggera kao sovjetskog policajca u potrazi za ruskim kriminalcem u SAD-u. Bilo je to doba perestrojke, koje danas izgleda kao vrijeme nevjerojatne topline u odnosima između Istoka i Zapada. Ipak, u to doba američka ekipa nije mogla dobiti dozvolu za snimanje na Crvenom trgu, pa su se pretvarali da snimaju privatni video sa Schwarzeneggerom u policijskoj uniformi.

Lov na Crveni oktobar, 1990.

Ekranizacija prvog iz serije romana Toma Clancyja o analitičaru CIA-je Jacku Ryanu, kojeg je odigrao Alec Baldwin, izgleda pomalo zakašnjelo (Clancy je, naime, roman napisao 1984. godine). Čak je i Sean Connery, koji je odigrao ulogu sovjetskog kapetana-dezertera Marka Ramiusa, najprije odbijao ulogu, smatrajući da je hladni rat već završen. Ali kreatori filma uvjerili su ga da je to neka vrsta povijesnog prikaza. Connery je, kao i Baldwin, svoj posao odlično obavio. Ali to nije ono što iznenađuje. Neobično je to što je jedini član posade "Crvenog oktobra" koji je znao za Ramiusov izdajnički plan bio komesar s prezimenom Putin u tumačenju engleskog glumca Petera Firtha.

Ruska kuća, 1990.

Producenti "Ruske kuće", špijunskog filma sa Seanom Conneryjem i Michelle Pfeiffer u glavnim ulogama, nisu imali problema da ga snime u Moskvi i Lenjingradu. Film je uslijedio ubrzo poslije "Crvene vrućine" i bio je drugi i posljednji veliki holivudski film snimljen u SSSR-u. Bio je to također drugi posjet Seana Conneryja Sovjetskom Savezu. Dvadeset godina ranije igrao je u "Crvenom šatoru", posljednjem filmu čuvenog sovjetskog redatelja Mihaila Kalatozova.

Policijska akademija 7: Misija Moskva, 1994.

Posljednji sedmi dio američke komične policijske sage završava epizodom u Rusiji. Snimljen je na jesen 1993. godine kada je u Moskvi izbila oružana pobuna pri čemu su trupe lojalne predsjedniku Borisu Jeljcinu granatirale parlament. Ovi su događaji prisilili ekipu da skrati snimanje. Usput, u filmu se može vidjeti oštećena zgrada parlamenta.

Građanin X, 1995.

Rijedak primjer američkog filma koji ne govori o hladnom ratu, nego o drugoj – kriminalnoj – realnosti Sovjetskog Saveza, u kojem dugo nisu priznavali ni postojanje seksa ni zločina na toj osnovi. Dok se nije dogodio Andrej Čikatilo, koji je i u svjetskoj kinematografiji postao prototip mnogih manijaka. "Građanin X" istražuje upravo njegov fenomen – ne samo s točke gledišta ličnosti, nego i društveno-političkog uređenja tog vremena.

Zlatno oko, 1995.

Prvi film iz serije filmova o Jamesu Bondu s Pierceom Brosnanom kao agentom 007 sadrži izuzetnu scenu jurnjave ulicama Sankt-Peterburga. Bond, koji vozi ukradeni tenk T-55, naganja svog glavnog neprijatelja u oklopnom vlaku.

Rasputin: Mračni sluga sudbine, 1996.

Alan Rickman u ulozi Grigorija Rasputina prolazi čitav put od njegovog pojavljivanja kao iscjelitelja u Sibiru do spašavanja nasljednika prijestolja Alekseja, bolesnog od hemofilije, i kontakta s caricom Aleksandrom Fjodorovnom. Ovaj put završava Rasputinovim ludilom i smrću, što odgovara prikazu iz ruskih udžbenika povijesti. U filmu su odlične uloge ostvarili ne samo Rickman, nego i Ian McKellen u ulozi Nikolaja II.

Anastazija, 1997.

Glazbena animirana bajka jedna je od najljepših i najuzbudljivijih priča o velikoj kneginji Anastaziji Nikolajevnoj Romanov, koja je, prema legendi, jedina preživjela strijeljanje carske obitelji. Crtani film je nezaboravan ne samo zbog upečatljivih junaka i originalnih pjesmama, nego i zbog bezumnog zlikovca Rasputina, kojem je glas dao Christopher Lloyd.

Air Force One, 1997.

Rijedak slučaj prijateljstva SAD-a i Rusije u pokušaju da se odupru zajedničkom neprijatelju – diktatoru Radeku koji je preuzeo vlast u Kazahstanu, želi uništiti demokraciju i planira izazvati Treći svjetski rat. Iako film počinje u Moskvi, u prvom planu je, naravno, američki predsjednik James Marshall (Harrison Ford), koji čak zna govoriti ruski. A ruski predsjednik s primitivnim imenom Mihail Petrov samo mu pomaže u svim njegovim pothvatima.

Ana Karenjina, 1997.

U ovoj američkoj drami zasnovanoj na čuvenom romanu Lava Tolstoja glavnu ulogu tumači Sophie Marceau. Film je djelomično producirala kompanija Mela Gibsona i uglavnom je sniman u Sankt-Peterburgu. Neke scene su načinjene i na lokacijama u Moskvi. Na primjer, jedna scena u Novodevičjem manastiru, prelijepom kompleksu srednjovjekovne arhitekture.

Armageddon, 1998.

Klasik znanstvene fantastike još jednom dokazuje da planet može spasiti samo Bruce Willis. Ali ne sam, nego sa svojim kompanjonima. Najmlađeg je tumačio Ben Afleck, kojeg od smrti u stanici "Mir" spašava ruski kozmonaut pukovnik Lav Andropov. Amerikance dočekuje pijan, s ušankom na glavi i u majici s natpisom "SSSR". Ali profesionalizam ne nestaje s pićem. Bez Andropova, koji uspijeva od američkog shuttlea "Neovisnost" izvući sve što se može izvući, misija bi bila ugrožena i kraj svijeta se ne bi mogao izbjeći.

Tajna podmornice K-19, 2002.

Prije nego što je Kathryn Bigelow snimila Oscarima ovjenčan "Narednik James", imala je priliku u svakom smislu zaroniti u rusku povijest. Film K-19 zasnovan je na realnim događajima iz 1961. godine, kada je sovjetska nuklearna podmornica pretrpjela nesreću i mnogi u njoj su poginuli. Kao stvarateljica koji inzistira na detaljima, Bigelow je za vrijeme pripreme filma razgovarala ne samo sa svjedocima događaja, nego je uspjela dobiti čak i dozvolu da posjeti Sjevernu flotu Ratne mornarice Rusije. Zato film od prvih kadrova izgleda prilično uvjerljivo – od tehničkih detalja do lica posade. Realni članovi posade bili su skeptični prema scenariju i čak su pisali otvorena pisma, ali na kraju je film zadovoljio njihove želje gotovo 90%.

Projekt Boris Jeljcin, 2003.

Politička satira posvećena ruskim izborima 1996. godine, kada je Boris Jeljcin gubio na popularnosti, a za petama su mu bili lideri komunista i liberalnih demokrata Zjuganov i Žirinovski. Film zasnovan na stvarnim događajima govori o tome kako u pomoć Olegu Soskovcu i Anatoliju Čubajsu na čelu izbornog stožera dolaze američki konzultanti. S točke gledišta kinematografije film se ne može nazvati izuzetnim ostvarenjem, ali to je jedini američki film posvećen temi djelovanja međunarodnih političkih metodologija na izborima u Rusiji.

Bourneova nadmoć, 2004.

Završetak drugog dijela serije filmova o Jamesu Bourneu snimljen je u Moskvi, kao i čuvena jurnjava automobilima. Mat Damon potpuno je uništio ruski taksi u kojem je pokušao pobjeći svojim progoniteljima, a pritom je oštetio i mnoge druge automobile i izazvao džumbus u gradskom centru. Dvojica kaskadera su za izvođenje ove scene 2005. godine dobila međunarodnu nagradu Taurus.

Dobri pastir, 2006.

Drugi redateljski pothvat Roberta de Nira govori o osnivanju CIA-je. Ulogu osnivača agencije, kojeg su sovjetske kolege nazivale "Matuška", tumači Mat Damon. Zaista, njegovo formiranje, koje je kronološki raspoređeno tijekom čitavog filma, nije moguće bez suprotstavljanja SSSR-u i iskustava Drugog svjetskog i hladnog rata. Ali to za De Nira nije najvažnije. U svakom, čak i naizgled običnom agentu, on pokušava pronaći složen i autentičan unutarnji život. To se ne odnosi samo na glavnog junaka, nego i na epizodne uloge sovjetskih "špijuna".

Hitman, 2007.

Prva i ne sasvim uspješna filmska adaptacija videoigre o klonu plaćenog ubojice ostaje u sjećanju po slučaju ubojstva ruskog predsjednika Mihaila Belikova, koji ima ne samo dvojnike, nego i brata Borisa. Od pomoći agenata CIA-je, Interpola i FBI-ja ima slabe koristi. Zato glavnom junaku – Agentu 47 – u pomoć priskače ruska prostitutka Nika Voronjina. Radi se o jednoj od prvih akcijskih uloga manekenke i glumice Olge Kurilenko.

Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje, 2008.

Ovo je jedan od najviše ispolitiziranih dijelova avanturističke franšize Georgea Lucasa. Što nije ništa neobično, jer se radnja odvija u vrijeme hladnog rata, kada luda znanstvenica Irina Spaljko (Cate Blanchett) pokušava natjerati vječito neovisnog junaka Harrisona Forda da radi za nju, zbog čega je on zamalo optužen da radi kao sovjetski agent. Ovo je labuđa pjesma redatelja "Indiane" Stevena Spielberga, koja je na deset godina pauzirala putovanja ekscentričnog arheologa.

Iron Man 2, 2010.

Drugi dio popularne franšize poznat je ne samo po prvom pojavljivanju agenta Nataše Romanov koju glumi Scarlett Johansson, nego i po ruskom negativcu Ivanu Vanku u tumačenju Mickeyja Rourkea. Na ruski način moćan i šutljiv fizičar, kojeg je u ruskoj zabiti odgojio otac alkoholičar, smatra da je on pravi nasljednik tvrtke Stark Industries i kreće u osvetu Iron Manu zbog svog nesretnog sibirskog djetinjstva.

Salt, 2010.

Nakon što je tumačila ulogu u filmu "Tražen" ruskog redatelja Timura Bekmambetova, Angelina Jolie nije više imala što izgubiti. Zato se dvije godine kasnije pojavljuje u ulozi dvostruke agentice Salt, koja radi čas za CIA, čas za KGB. Ona je pritom glavno dostignuće ovog filma. Jolie izgleda jednako uvjerljivo i kao plavuša, i kao brineta, i sa šubarom. Kako u interijerima Kapitola, tako i u sumornim katakombama ruske prijestolnice.

Crni sati, 2011.

Ovo je znanstvenofantastično filmsko iskustvo ruskog producenta i redatelja Timura Bekmambetova. Ovom prilikom, on je na valu svog holivudskog uspjeha ne samo osigurao podršku velikih studija, nego i poslao u Moskvu glumce Maxa Minghellu i Emilea Hirscha. Oni glume startup poduzetnike, koji se u ruskoj prijestolnici sreću s čovjekom koji je ukrao njihovu ideju, ali i s pravom apokalipsom, protiv koje se ne bi uspjeli izboriti bez pomoći novih prijatelja, naravno, Rusa.

Nemoguća misija: Protokol Duh, 2011.

Premda se veći dio akcijskih scena u filmu odigrava u ruskoj prijestolnici, većina je njih snimljena u Pragu. Na primjer, scena u kojoj teroristi izazivaju eksploziju u Kremlju dok Tom Cruise očajnički bježi s Crvenog trga nije snimljena u Moskvi. Kako bi dočarali rusku prijestolnicu, kreatori filma su načinili nekoliko širokih kadrova centra Moskve.

Resident Evil: Osveta, 2012.

Ideja da se ovaj dio futurističke horor sage snimi u Rusiji potekla je od glumice Mile Jovovich. Film je snimljen na Dalekom istoku Rusije, na Kamčatki, i u Moskvi. Prema pisanju medija, snimanje na Crvenom trgu trajalo je nekoliko sati i bilo zatvoreno za javnost. Jovovich se u filmu bori protiv zlih mutanata u blizini Kremlja, a zatim ulazi u metro spuštajući se niz rukohvate pokretnih stepenica.

Red 2, 2013.

Drugi dio akcijske komedije o aktivnom životu američkih umirovljenih na čelu s Bruceom Willisom značajno je proširio granice događanja i veći dio posvetio Moskvi, premda nije sniman u Rusiji, nego u londonskim studijima. Upravo tamo se, prema zapletu, kriju ostaci opasne atomske bombe iz vremena hladnog rata i upravo se tamo upućuje ekipa ludo odvažnih umirovljenika.

Umri muški: Dobar dan za umiranje, 2013.

Veći dio scena snimljen je u Budimpešti, premda se radnja događa u Rusiji. Prema riječima Brucea Willisa, međutim, scene s čuvenim moskovskim neboderima snimljene su u ruskoj prijestolnici, a u jednoj od njih helikopter nemilosrdno osipa paljbu na Moskovsko državno sveučilište.

Jack Ryan: Poziv iz sjene, 2014.

Chris Pine je radi ove uloge morao otići u kratki posjet Moskvi. Premda je film sniman uglavnom u Americi. Ovdje se on nalazi i okruženju prave ruske televizijske serije: s gotovo propalim oligarhom Čerevinom (redatelj Kenneth Branagh sam tumači ovu ulogu), njegovim brojnim ženama i sinom, kojeg igra Alec Utgoff (nedavno stekao popularnost zahvaljujući seriji "Stranger Things"). Pokušaje razotkrivanja osobnih i društvenih tajni morat će platiti svi sudionici procesa.

Žrtva pješaka, 2015.

Ponovo vrhunac hladnog rata, ali sada umjesto špijunskog pratimo šahovsko nadmetanje. A ono ne počiva na politici, nego isključivo na dvije snažne ličnosti: Bobbyju Fischeru i Borisu Spaskom. Oni ako i žrtvuju pješake, onda to čine samo za sebe, a ne za svoju zemlju. Moćna psihološka drama o najinteligentnijoj vrsti sporta, u kojoj su individualne vještine i umijeća znatno važniji od partijskog odnosa snaga.

Šifra U.N.C.L.E, 2015.

Simpatična parodija Guyja Ritchieja ujedno na sve špijunske filmove iz epohe hladnog rata zasnovana je na istoimenoj britanskoj seriji iz šezdesetih godina. Samo što je Ritchie svemu dao novi šik imidž u realizaciji glavnih junaka: dvojice agenta iz nužde Napoleona Soloa iz CIA-je i Ilje Kurjakina iz KGB-a. Prije njih su se na velikom platnu rijetko mogli vidjeti tako elegantni i tako ironični špijuni.

Most špijuna, 2015.

Triler Stevena Spilberga rijedak je format filma o hladnom ratu u kojem redatelj ne pokušava zauzeti bilo čiju stranu, nego ostaje "iznad događanja", jednako detaljno prikazujući agente iz CIA-je, KGB-a i "Stasija". Film je uspješan umnogome zahvaljujući tome što je za ulogu sovjetskog špijuna Rudolfa Abela izabran kazališni glumac Mark Rylance koji je za ovo ostvarenje dobio Oscara. Zaplet je zasnovan na realnim događajima, kada je Abel zamijenjen za američkog pilota Powersa, oborenog iznad Sovjetskog Saveza.

Crvena armija, 2015.

Zanimljivi dokumentarac koji je režirao potomak obitelji sovjetskih emigranata Gejb Poljski. Film o povezanosti hokeja u SSSR-u s načelima i običajima lokalne sredine. Na primjerima intervjua s "velikom petorkom" – Makarovom, Larionovom, Krutovom, Katasonovom, Fetisovom – kao i s golmanom i trenerom Vladislavom Tretjakom, Poljski pokušava ne samo ilustrirati čuvenu sovjetsku školu hokeja, nego i pokazati kako se svaki od tada mladih sportaša na ledu borio ne samo za sebe, nego i za čitavu zemlju.

Kapetan Amerika: Građanski rat, 2016.

U ovom nastavku "Kapetana Amerike" njegov stari neprijatelj – Zimski vojnik – prelazi sve granice. Zato je vrijeme da se osvrnemo i na njegovu prošlost koja se odigrala u kriogenom snu sibirskog odjeljenja "Hidre". U ovom dijelu okupljaju se svi junaci Marvela – od Wande do Spider-Mana i Ant-Mana. Zato ne ostaje mnogo vremena za objašnjenje svih geografskih specifičnosti bilo Wakande, bilo Sibira.

Galeb, 2018.

Uspješna ekranizacija najpopularnije Čehovljeve drame u Rusiji i inozemstvu. U režiji Michaela Mayera, uglavnom bliskog kazalištu (režirao je predstave na Broadwayu i u Metropolitan operi), Čehovljev komad dobiva i kinematografski, i to međunarodni život.

Crveni vrabac, 2018.

Ovaj je film zabavna ilustracija teze o tome da hladni rat još nije završen. Primabalerina Boljšog teatra Dominika Jegorova, koja živi u predgrađu Moskve, poslije povrede odlazi sa svojim ujakom Vanjom – agentom sigurnosti – u specijalni odred u kojem se pripadnici uče voljeti ne samo domovinu, nego i neprijatelje. Nije slučajno što junakinja koju tumači Jennifer Lawrence u izvjesnom trenutku postaje dvostruka agentica, radeći i za Rusiju i za SAD.

Sibir, 2018.

Junak Keanuea Reevesa – američki trgovac dragim kamenjem Lucas Hill – dolazi radi posla u Peterburg (zaista snimano u Rusiji), ali ne može naći svog partnera Petra. Kako ne bi izgubio život s pogledom na Ermitaž, Hill kreće u potragu za Petrom u sibirski gradić Mirni, gdje sreće nove čudne prijatelje i ljubav u liku sudbonosne vlasnice lokalnog kafića. Oni ga i trebaju zagrijati u njegovoj kriminalnoj potrazi u koju, inače, polazi u vrlo tankom kaputiću. Uputio se, ipak, u lijepi Peterburg, a ne u snježni Sibir, koji na platnu, doduše, "glumi" Kanada.

Bez izlaza, 2020.

Neočekivano veseli horor na temu igre "bijeg iz sobe" u ruskoj prijestolnici s glumačkom ekipom na čelu s čelu s Keeganom Allenom. Grupa američkih blogera dolazi u Moskvu i upoznaje zagonetnog mladog bogataša, koji im obećava nevjerojatne doživljaje. A zatim im život u ruskoj prijestolnici, premda ne podsjeća uvijek na realnost, priređuje svoja opasna iznenađenja. Ako zaboravimo da se radi o hororu, možemo reći da je u pitanju klasično putovanje stranca kroz Rusiju.

Tenet, 2020.

Film, djelomično sniman u Estoniji, govori o sprečavanju Trećeg svjetskog rata i sveopće katastrofe, koja se može dogoditi ako samo jedan čovjek nauči upravljati vremenom. Prvi kadrovi operacije izvlačenja iz opere asociraju na teroristički napad u Moskvi za vrijeme prikazivanje mjuzikla "Nord-Ost" na jesen 2002. godine. A glavni negativac "Teneta" je ruski oligarh i trgovac oružjem, porijeklom iz izmišljenog sibirskog Staljska, Andrej Sator u tumačenju britanskog glumca Kennetha Brannaha.

Pjesma Eurovizije: Priča o vatrenoj sagi, 2020.

Sarkastična komedija o najvećem glazbenom natjecanju u Europi. Film ismijava sve: i sam format ovakvih natjecanja, kao i nacionalne osobine ne samo skandinavaca, koji su ovdje u prvom planu, nego i Rusa. Jedan od vjerojatno najupečatljivijih likova je Aleksandar Lemtov, koji istovremeno podsjeća na realne ruske sudionike natjecanja iz različitih godina Filipa Kirkorova i Dimu Bilana.

Nitko, 2021.

Komični triler s Bobom Odenkirkom u ulozi očajnog revizora mračne prošlosti snimio je ruski redatelj Ilja Naujšuler. Zato nije nikakvo čudo što se ovdje na strani zla nalazi ruska mafija na čelu sa šefom Julijanom, kojeg tumači Aleksej Serebrjakov, poznat po ulozi u "Levijatanu". Sukob karizmatičnih Odenkirka i Serebrjakova, kao i pojavljivanje Christophera Lloyda u filmu, privukli su gledatelje s obje strane oceana.

Crna udovica, 2021.

Film o najtajanstvenijoj ženi "Osvetnika" Nataši Romanov bio bi, naravno, nezamisliv bez sovjetske prošlosti ove junakinje. Natašini su roditelji, ispostavlja se, bili ruski špijuni i nekada su davno poslali kćer zajedno sa sestrom Lenom na tajnu bazu "Crvena soba", gdje su se obučavale buduće "udovice". Organizacija postoji i danas, a na njenom je čelu zli general Drejkov, koji i dalje želi osvojiti svijet. Tako da se Nataša mora prisjetiti obiteljskih veza i, prije svega, svog oca koji u sebi objedinjuje sve stereotipe o Rusima, od alkoholizma do tetovaže s kupolama crkava preko čitavih leđa.