10 činjenica o Zimskom dvorcu, glavnoj rezidenciji ruskih careva (FOTOGRAFIJE)

Može se reći da je Zimski dvorac srce Sankt-Peterburga i najprepoznatljivije zdanje u gradu. Po njemu je dobio naziv i glavni Dvorski trg, a također svečani Dvorski kej duž rijeke Neve, kao i pokretni Dvorski most, koji je inače svojevrsna vizitkarta Peterburga. Od Zimskog dvorca počinje i Nevski prospekt, glavna ulica sjeverne ruske prijestolnice.

1. Ovo je peti po redu zimski dvorac

U 18. stoljeću podignuto je nekoliko "zimskih" dvoraca, a ovaj današnji peti je u nizu. Dva "zimska" dvorca sagrađena su za vrijeme Petra I. Prvi je bio privremeni objekt od drveta, a drugi je napravljen od kamena. Petar svoje je posljednje godine proveo u kamenom dvorcu, u njemu je i umro. Dugo se smatralo da su tragovi tog dvorca izgubljeni, ali su tijekom 1970-ih i 1980-ih ispod teatra u Ermitažu pronađeni fragmenti odaja tog dvorca. Sada su neke od tih prostorija restaurirane i otvorene za posjetitelje.

Smatra se da je treći dvorac bio rezidencija carice Ane Ivanovne, i da je nastao tako što je Petrova nećakinja preuredila prethodni Petrov dvorac. Kada je na vlast došla Petrova kćer Elizabeta Petrovna, ona je željela imati još raskošnije i veće odaje, tako da je za nju podignut četvrti, privremeni dvorac, ali je on zatim srušen i na njegovom se mjestu pojavila konačna, današnja varijanta.

2. Sagradio ga je Talijan

Finalni projekt pompoznog dvorca u stilu baroka pripada glavnom arhitektu Elizabete Petrovne, Talijanu Bartolomeu Rastrelliju. On je pored dvorca podigao još mnoga zdanja, ali je dvorac najraskošniji. Gradio se osam godina. Carica nije doživjela završetak radova.

Nakon kraće vladavine Petra III. na vlast je putem dvorskog prevrata došla njegova žena Katarina II. Ona je, naravno, također odlučila preurediti dvorac prema svom ukusu. Sredinom 1760-ih po njenoj su naredbi uklonjeni suvišni barokni "volani" u dekoru, tako da je zdanje poprimilo stroži izgled. Katarina je preuredila i nekoliko dvorana kako bi se njen miljenik Grigorij Orlov mogao nastaniti bliže njenim odajama.

3. 150 godina bio je glavna rezidencija ruskih careva

Dvorac se s razlogom zove "Zimski". U ljeto su carevi radije boravili izvan grada. Svatko od njih imao je svoju luksuznu rezidenciju – u Petergofu, Carskom Selu ili Pavlovsku. I svaka je rezidencija imala bujne parkove, gdje su organizirane mnogobrojne zabave.

Tijekom zime svi su carevi iz roda Romanovih, počevši od Katarine II., obavezno boravili u Zimskom dvorcu. (Usput, dvorac je imao preko 400 peći koje su zagrijavale taj veliki prostor). Bio je to glavni carski dvorac u Rusiji, svečana rezidencija s dvoranom u kojoj se nalazio tron.

Kada je 1905. godine izbila prva ruska revolucija, car Nikolaj II. odlučio je više ne živjeti u centru Peterburga, gdje je svima na vidiku. Stoga je službenu carsku rezidenciju premjestio u Aleksandrovski dvorac Carskog Sela, gdje je s obitelji živio narednih 12 godina.

4. Dvorac ima preko tisuću odaja

Zimski dvorac ima prizemlje i dva kata. Napravljen je u obliku četverokuta (tj. pravokutnika s atrijem). Ima četiri pročelja (koja se malo razlikuju po kompoziciji). Svečani ulaz je na južnom pročelju, koje je okrenuto prema trgu. Na tom su ulazu vrata s tri svoda. Sjeverno pročelje gleda na rijeku Nevu.

Zdanje krasi bezbroj stupova poredanih u dva reda. Na obodima krova postavljene su skulpture i vaze.

Dužina dvorca duž Neve iznosi 210 metara, a visina 23,5 metara. Prema carskom ukazu iz 1844. godine, u Peterburgu je bilo zabranjeno podizati stambene zgrade koje bi imale veću visinu od Zimskog dvorca.

U Zimskom dvorcu postoje ukupno 1084 odaje. Bilo da su u pitanju svečane dvorane, privatne gostinske odaje ili budoari, sve su prostorije same po sebi umjetnička djela. Svakoj osobi carskog roda koja je živjela u dvorcu dodjeljivalo se preko 10 odaja. Supruge ruskih careva (nakon Katarine II. zemljom su upravljali isključivo muškarci) imale su zasebne odaje. Na dvoru su živjela i careva djeca, a ukoliko neko dijete stupi u brak, nakon vjenčanja bi se mladi bračni par najčešće selio u zaseban dvorac.

Ponekad se nekoliko dvorana preuređivalo za stanovanje visokih gostiju. U Zimskom su dvorcu na carev poziv mogli živjeti ili privremeno boraviti i ljudi koji nisu bili u vezi s carskom obitelji. U dvorcu su živjele i dvorske sluge, kao i dvorske dame, koje su imale najviše tri odaje.

5. U vrijeme Prvog svjetskog rata dvorac je pretvoren u bolnicu

Nakon selidbe carske obitelji, dvorske su odaje opustjele, pa je tijekom Prvog svjetskog rata car odlučio da se preurede za potrebe vojske. Ovdje je 1915. godine otvorena vojna bolnica koja je nosila ime carevića Alekseja Nikolajeviča. U šest dvorana carskog dvorca raspoređeno je oko tisuću bolničkih kreveta za ranjenike, a postojala je i operacijska sala. Carica i njene kćeri ovdje su služile kao milosrdne sestre i pomagale su u previjanju ranjenika.

6. Postao je simbol revolucije 1917. godine

Ključni događaj Oktobarske revolucije 1917. godine, kada su boljševici uzurpirali vlast, bio je upravo "juriš" na Zimski dvorac. Čuveni kadrovi filmskih kronika s vojnicima koji jurišaju na dvorac specijalno su inscenirani, tj. nije u pitanju dokumentarna snimka. Dvorac je "zauzet" gotovo mirnim putem. Ispaljeno je nekoliko topovskih hitaca i oni su samo ogrebali vijenac dvorca, a s krstarice "Aurora" ispaljen je samo jedan školski topovski pucanj (bez đuleta). U Zimskom dvorcu tada je bila razmještena Privremena vlada, a ona je bila vrlo slabo osigurana. Zadnja vrata čak nisu bila ni zaključana, tako da su jurišnici bez borbe ušli u dvorac i pohapsili članove vlade.

7. U Drugom svjetskom ratu dvorac je služio kao sklonište

Radnici muzeja su 22. lipnja 1941. godine počeli hitno pripremati eksponate za evakuaciju. Za mjesec dana uspjeli su upakirati i evakuirati preko milijun umjetničkih djela. Ali ipak je nešto i ostalo, jer je u rujnu 1941. godine već počela opsada Lenjingrada.

Dvorane i podrumi Zimskog dvorca preuređeni su u skloništa gdje se od bombardiranja i raketiranja skrivalo oko 2000 ljudi. Mnogi radnici muzeja s obiteljima su neprekidno živjeli u dvorcu, štiteći preostale eksponate. Zimski dvorac u više je navrata bombardiran, jako su oštećene pojedine dvorane i svečano stubište. Bomba je pogodila prostoriju koja je služila kao garaža za carske kočije.

Već 1944. godine, nakon proboja obruča, Zimski je ponovo otvoren za posjetitelje, no još su dugo trajali radovi na restauraciji i obnavljanju.

8. Pročelje je dobilo zelenu boju tek u 20. stoljeću

U doba Katarine II. dvorac je bio oličen u boju pijeska, poput rezidencija francuskih kraljeva i austrijskih careva. Sredinom 19. stoljeća car Nikolaj I. naložio je da se pročelje oliči bojom cigle, i upravo je u tom izdanju dvorac dočekao revoluciju.

Zeleno pročelje s bijelim stupovima dvorac je dobio tek 1946. godine, u doba sovjetske vlasti. Bio je to rezultat rada poslijeratnih restauratora.

9. Sada je u Zimskom dvorcu smješten muzej Ermitaž

Zimski dvorac osnovno je zdanje Ermitaža, glavnog umjetničkog muzeja u zemlji. Ali nije i jedino. Smatra se da je Ermitaž osnovan 1764. godigne, kada je Katarina II. stekla ogromnu kolekciju slika. Da bi ih razmjestila, dogradila je uz Zimski dvorac krilo "Mali Ermitaž" (tj. mjesto osame).

Zbirka je s vremenom postajala sve veća i na kraju je napravljeno još jedno zdanje, "Veliki Ermitaž", specijalno za potrebe muzeja. Zimski dvorac je tek poslije revolucije poslužio kao zdanje muzeja, i u njega je prenesen jedan dio kolekcije. Zasebna su krila tada spojena prolazima. Ermitaž je najveći i najposećeniji muzej u Rusiji. Sadrži eksponate zapadne i ruske umjetnosti neprocjenjive vrijednosti.

10. U Zimskom dvorcu žive mačke

Mačke su neslužbeni simbol muzeja. Pojavile su se još u prethodnoj "verziji" Zimskog dvorca, kada su 1745. godine donesenee iz Kazanja kao sredstvo protiv miševa i štakora. I one su čuvale carske odaje bolje od svakog otrova. Za vrijeme opsade Lenjingrada mačke su desetkovane, i zato su Sibirci poslali Ermitažu na dar oko 5000 mačaka. Direktor muzeja Mihail Piotrovski aktivno podržava mačje prisustvo i govori da su mačke "legenda" Ermitaža i "neodvojivi dio" života ovog ruskog muzeja.