"Sojuzmuljtfiljm" – studio koji je stvorio sve legendarne sovjetske animirane filmove

U Sovjetskom Savezu nastao je veliki broj animiranih remek-djela koja su se proslavila u cijelom svijetu. Većina njih nastala je u moskovskom studiju "Sojuzmuljtfiljm". Tu je napravljen najbolji crtani film na svijetu o ježu koji luta po magli (omiljeni lik danas poznatog japanskog animatora Hayaoa Miyazakija). Odatle je potekla dirljiva priča o čupavoj životinjici s velikim ušima i njegovom prijatelju krokodilu. Tu su stvorene stotine crtanih filmova na kojima je odraslo nekoliko generacija sovjetskih građana.

Studio je otvoren 1936. godine. Odlukom vlasti svi moskovski animacijski studiji objedinjeni su u jedan. Smatra se da je inicijator bio osobno Staljin. Zgrade u koje su smještena odjeljenja "Sojuzmuljtfiljma" ranije su pripadale pravoslavnim crkvama koje je sovjetska vlast zatvorila.

Prvih godina svog postojanja studio se razvijao po Disneyjevim kanonima. U Moskvi je 1935. godine održan međunarodni filmski festival na kojem su prikazane "Luckaste simfonije" Walta Disneyja.

To je ostavilo snažan dojam na sovjetske animatore. "Disneyjev film iz serije 'Luckaste simfonije' nije se uklapao ni u kakve okvire uobičajene svijesti", prisjećao se redatelj studija "Sojuzmuljtfiljm" Fjodor Hitruk koji je tamo radio od osnivanja.

Upravo je na Disneyjevim američkim priručnicima "Sojuzmuljtfiljm" školovao svoje animatore: "Ma kako žalosno to zvučalo, ali svi mi smo se u prvo vrijeme u novom studiju našli u zatočeništvu Disneyjeve metode, bili smo prisiljeni kopirati ne samo tehnologiju, nego i neke principe stvaranja i kretanja likova", rekao je redatelj studija Ivan Ivanov-Vano.

U početku su to bili isključivo kratkometražni filmovi, a zatim je počeo razvoj novih tehnika i žanrova.

Na primjer, sa studijom su počeli surađivati kazališni glumci. Oni ne samo što su davali glasove junacima, nego su snimani, kao u igranim filmovima, a zatim su animatori na temelju tih snimaka kreirali pokrete na crtežu (takozvana metoda "ekler"). Tako su, između ostalog, nastali "Barmalej", "Mojdodir" i "Limpopo".

Tijekom Drugog svjetskog rata studio se neko vrijeme preorijentirao na pravljenje agitacijskih "kino plakata" za podizanje borbenog duha, ali je taj posao brzo napustio.

Studio je evakuiran u Uzbekistan, gdje su zaposlenici morali živjeti u teškim uvjetima. Jedno vrijeme su od filmske trake čak morali praviti dugmad i češljeve. Ali čak i u uvjetima nedostatka hrane, grijanja, materijala i zaposlenika, "Sojuzmuljtfiljm" nastavio je praviti crtane filmove.

Već krajem rata studio je razvio vlastiti stil, vlastitu prepoznatljivost. On počinje napuštati Disneyjev filmski jezik i pravi vlastite filmove s lutkama (kada se u snimanju koriste lutke-glumci). Lutkarski animirani filmovi osvojili su ne samo sovjetsku djecu, nego i strane gledatelje.

Poslije uspjeha "Snježne kraljice" 1957. u Veneciji, rimski papa pozvao je vjernike da gledaju sovjetske crtane filmove, u kojima ima najviše dobrote i humanosti.

Istinski "zlatno doba" studio "Sojuzmuljtfiljm" doživio je u razdoblju 70-ih godina do sredine 80-ih.

U to vrijeme pojavili su se najpoznatiji crtani filmovi, od "Vuka i zeca" (u originalu: "Nu, pogodi") do "Krokodila Gene". Studio postaje najveći u Europi, u njemu radi preko 500 ljudi i pravi preko 1000 filmova.

Fjodor Hitruk kaže da su za studio birani najbolji kadrovi i da se vodilo računa o "podnošljivim uvjetima" za život i rad.

"I ne treba zaboraviti da nas cenzura nije posebno dirala. Bilo je nekoliko besmislenih situacija, kada su uporno tražili da se izmijeni suviše pesimističan završetak filma, ali to su bile sitnice. Sve u svemu, nije bilo iživljavanja i bili smo relativno slobodni", govorio je on.

1969. godine pojavila se legendarna sovjetska ekranizacija bajke Alana Milnea o medvediću Winnieju Poohu, koja je postala najviše citirano djelo u čitavoj povijesti studija. Autor Disneyjeve verzije Wolfgang Reitherman priznao je da mu se sovjetski medvjed-filozof svidio mnogo više od vlastitog.

Iste godine studio je napravio i najbolji animirani film svih vremena i naroda prema anketi 140 animatora i filmskih kritičara iz raznih zemalja. Bio je to "Ježić u magli" Jurija Norštejna. Čarobni crtani film o prijateljstvu i strahu pokupio je 35 nagrada širom svijeta.

Teškoće za studio nastupile su devedesetih, kada se našao pred zatvaranjem. Originalna, neponovljiva estetika sovjetske škole nije nailazila na dobar prijem u usporedbi sa zapadnom animacijom koja je masovno prodirala na ekrane. Osim toga, "Sojuzmuljtfiljm" je preživio čak i pokušaj nasilnog preuzimanja i proizvodnja je na neko vrijeme gotovo potpuno prekinuta.

Tak nakon što su 2011. godine uoči 75. godišnjice studija ruski animatori objavili obraćanje predsjedniku, moleći ga da obrati pažnju na tešku situaciju u studiju, on je reformiran i dodijeljena su mu sredstva. Otada je u prinicu studio okrenuo novu stranicu, premda je sačuvao sva prava na svoj zlatni fond. "Sojuzmuljtfiljm" je prešao u novo zdanje i proveo sveobuhvatnu tehničku modernizaciju.

Osim autorskih kratkometražnih filmova, kolektiv studija prihvatio se i proizvodnje serijala. Pritom nije zaboravljena ni tradicija lutkarskih filmova. Studio je, naime, napravio dugometražni lutkarski film "Hofmanijada", na kojem je radio gotovo 15 godina.