Zašto su se ovi baletni plesači pretvarali da su Rusi?

Sve je počelo početkom 20. stoljeća, kada je impresario Serge Djagiljev krenuo organizirati redovna gostovanja ruskih umjetnika u inozemstvu. Prve predstave "Ruskih sezona" održane su 1907.-1908. u Parizu, a kasnije su sezonske turneje postale putujuća kompanija "Ballets Russes" sa sjedištem u Monte Carlu. Tada je svjetska publika prvi put vidjela plesače Anu Pavlovu i Vaclava Nižinskog, kompozitora Igora Stravinskog, koreografe Michela Fokinea i Georgea Balanchinea.

Nije ni čudo što je za mnoge mlade ljude koji su se željeli proslaviti na pozornici ulazak u Djagiljevu trupu bio san. Birao je samo najsjajnije umjetnike. Ali ako je plesač želio dobiti glavnu ulogu u ruskoj trupi, on ili ona su morali imati rusko ime.

Sir Anton Dolin

Pravo ime ovog karizmatičnog plesača je Sydney Francis Patrick Chippendall Healey-Kay, ali ga kazališni krugovi znaju kao Antona Dolina (1904.-1983.). Rođen u Zapadnom Sussexu, pohađao je satove koreografa Djagiljeva, a 1921. pridružio se kompaniji "Ballets Russes". Naravno, pod novim imenom. Njegov prvi pseudonim bio je Patrikejev, ali je Djagiljev smislio jednostavniji, Anton Dolin. Uvijek je bio okružen ženama, koje su jednostavno obožavale ovog strašno privlačnog muškarca. Tim prije, briljirao je i u dramskim i u romantičnim ulogama.

Radeći s Balanchineom ("ocem" američkog baleta), Dolin se želio okušati u koreografiji – i zaista je uspio u tome.

Zajedno s kolegicom Alisijom Markovom (Lilian Alice Marks) otvorio je studio u Londonu 1925. godine, postavio Perrotove "Pas de quatre", "Giselle", "Varijacije za četvoricu", a 1950. osnovali su baletnu kompaniju Londonskog festivala, koja je kasnije postala Engleski nacionalni balet. Godine 1981. proglašen je vitezom i dobio je titulu "Sir".

Madam Alisija Markova

Dolinova kolegica Lilian Alice Marks (1910.-2004.) također je promijenila ime za pozornicu. Rođena je u Londonu i školovala se u školi ruske balerine Serafime Astafjeve, a ubrzo je zamolila Djagiljeva da je gleda. Lilian se pridružila njegovom timu s 14 godina pod "rusificiranim" imenom i postala najmlađa plesačica ruskog baleta.

Alisija Markova mislila je da je primljena u balet iz sažaljenja (u djetinjstvu je imala ravna stopala) i tako je svakim danom dokazivala da je dostojna tog posla. Pravila je nevjerojatne skokove u muškom stilu, a njezini su pokreti uspoređivani s letom "krilate vile". Međutim, njezin jedini partner na pozornici bio je Anton Dolin, jer nije mogla naći zajednički jezik s domaćom ruskom trupom.

Markova je, usput, uvela modu za pletene gamaše, koje danas balerine koriste na treningu. Pored toga, Markova je bila prva balerina koja je nastupila na televiziji u cilju popularizacije baleta. Markova je nekoliko godina vodila balet Metropolitan u New Yorku.

Godine 1963. Elizabeta II. Alisiju je odlikovala titulom "Madam". Markova je podučavala do starosti.

Lidija Sokolova

Balerina Hilda Munnings (1896.-1974.) rođena je u Londonu i studirala je ples kod Enrica Cecchettija, koji je takođe podučavao Anu Pavlovu i radio s kompanijom Djagiljeva.

Impresario je mladu balerinu primijetio 1915. godine i pozvao je u Ruski balet, gdje je uspješno plesala pod imenom Lidija Sokolova. Kako se prisjećaju njeni kolege, osjećala se kao Ruskinja, savršeno dobro je poznavala jezik – govorila ga s neznatnim akcentom.

Inače, njezina dva muža su također bili Djagiljevi plesači, a svojoj jedinoj kćeri dala je ime Nataša.

Vera Savina

Za razliku od Lidije, Vera Clark nikada nije naučila ruski, što je nije spriječilo da pleše svoje prve uloge. Studirala je u školi "Sledman", debitirala je s Baletom Ane Pavlove 1911. godine. Pridružila se Djagiljevom "Ballets Russes" 1918., gdje je promijenila prezime u Savina.

Godine 1926. postala je žena direktora i koreografa Djagiljeva, Léonida Massinea, a impresario je pobijesnio! Priča se da je Djagiljev gajio homoseksualne simpatije prema Massineu, ali Savina nije znala za to. Na kraju, koreograf je napustio kompaniju i Savina je izgubila sve solističke točke.

Ana Ljudmila

Američki baletni igrači također su mijenjali imena. Ana Ljudmila (1903.-1990.) rođena je u Chicagu kao Jean Marie Kaley. Bila je obožavateljica Ane Pavlove i 1915. godine upisala se u školu koju su osnovali njezini bivši plesači Andreas Pavley i Serge Oukrainsky (danas poznat kao Balet Čikaške opere). S 13 godina već je postala njihova glavna balerina, pa su joj promijenili ime da bi je promovirali kao Ruskinju.

Njene predstave bile su toliko uspješne da su je kazališni kritičari odmah prozvali "američkom Pavlovom".

Godine 1928. Djagiljev ju je vidio na nastupu u Francuskoj i pozvao je u svoje društvo, ali je imala ugovor s Bronislavom Nižinskom (sestrom Vaclava Nižinskog). Sljedeće godine Djagiljev je umro.

Ali onda je Anton Dolin obratio pažnju na Anu i ona je postala ne samo njegova partnerica na pozornici, već i supruga (iako su se ubrzo nakon toga razveli).

Anina karijera završila je 1933. godine, zbog povrede, nakon čega je počela predavati po Cecchettijevoj metodi.