Živopisni narodni običaji nomadskih Burjata i njihov mistični folklor, začinjen budističkom tradicijom, inspirirali su stvaralaštvo više generacija umjetnika. Među njima je i Zorikto Doržijev, koji svoja djela izlaže širom svijeta.
Akademizam i slobodni let
Doržijev je rođen 1976. godine u prijestolnici Burjatije Ulan-Udeu. U ovom gradu čak i pravoslavna crkva podsjeća na budističku stupu, a 36 kilometara dalje nalazi se Ivolginski dacan, glavni budistički centar Rusije. Nedaleko je Bajkalsko jezero, a s druge strane Mongolija. To je kraj šamana i istočnjačkih narodnih vjerovanja, gdje se svuda naokolo pruža stepa, a u ljudima živi sjećanje na pretke.
U rodnom gradu, a kasnije u Krasnojarsku, Zorikto je stekao akademsko slikarsko obrazovanje. Tako da se u njegovom stvaralaštvu s etničkim koloritom prepliću klasične predodžbe o kompoziciji, obliku i boji. Njegovi radovi odražavaju nasljeđe nomada i lokalne legende.
Zorikto je 2004. godine sudjelovao na izložbi u Muzeju povijesti Burjatije, gdje su njegove radove zapazili tada već poznati Daši Namdakov i njegov menadžer Konstantin Hanhalajev. U galeriji Hanhalajeva umjetnik izlaže i danas.
Stepe i nomadi
Glavni je junak Zoriktovih djela stepski promatrač-nomad. "On je umjetnik, pjesnik, filozof. U pravilu je usamljen", kaže autor.
Zorikto stvara u različitim žanrovima i tehnikama, od slikarskog platna do digitalne umjetnosti i NFT-a. Radio je i kostime za filmove. Na primjer, film "Mongol" Sergeja Bodrova (2007.), za koji je kostime radio Zorikto, bio je nominiran za "Oscara" kao najbolji strani film, a za kostim je dobio je rusku nacionalnu filmsku nagradu "Nika".
Među drugim su filmskim Zoriktovim filmskim angažmanima: "Kuća sunca" Garika Sukačova (2010.), lijepa bajka o sovjetskim hipicima, i "Nebeske žene Lugovih Marijaca" Alekseja Fedorčenka (2012.). Za ovaj posljednji Zorikto je dobio nagradu Saveza filmskih teoretičara i kritičara Rusije.
Izložbe širom svijeta
U Zoriktovim djelima kritičari su više puta istaknuli utjecaj Andyja Warhola i pop-arta, kao i europskog kozmopolitizma. Poštovanje prema starim europskim majstorima umjetnik je izrazio putem smjelih autentičnih remakeova djela Leonarda da Vincija, Jana Vermeera, Jana van Eycka i drugih umjetnika.
Zoriktova serija "Stepska Nirvana" predstavljena je u Tibetanskom domu u New Yorku, na čijem je čelu otac Ume Thurman. Na zajedničkoj aukciji s aukcijskom kućom "Christie's" ova je glumica osobno predstavila jedno djelo burjatskog umjetnika.
2015. godine imao je individualnu izložbu u moskovskoj Tretjakovskoj galeriji. Nosila je naziv "Zamišljena realnost" i u njoj je predstavio svoje već poznate likove nomada, istočnjačkih princeza i bajkovitih bića.
2019. godine Zoriktova izložba "Nova stepa" predstavljena je u Veneciji tijekom bijenala. Dela njegovog "stepskog pop-arta", kako su ga krstili kritičari, ukrasila su anglikansku crkvu svetog Georgea, a na ulicama grada pojavile su se skulpture "Nomada".
U rodnom Ulan-Udeu Zorikto je apsolutna zvijezda i to ne samo na umjetničkoj sceni. 2019. godine pozvan je da oslika jedan zid u gradu. "Ulični poklon" gradu posvećen je stihovima lokalnog pjesnika Namžila Nimbujeva "Jutarnji namaz".
Pandemija i samoizolacija doveli su do stvaranja izložbe "Čovjek od krpica", u kojoj se Zorkito bavio temom granica između vanjskog i unutarnjeg svijeta i time kako realan život smjenjuje kaos fragmenata.
2022. godine otvorena je najnovija Zoriktova izložba pod nazivom "U utrci s vremenom".