Radnja se odigrava u prosincu 1941. godine. Bitka za Moskvu u punom je jeku. Sovjetski jurišni avion Il-2 kapetana Nikolaja Komljeva otvara paljbu na kolonu njemačke oklopne tehnike, nakon čega na njega otvaraju vatru neprijateljski lovci i PZO. Oštećeni avion pada na okupirani teritorij, a preživjeli se pilot usred zime mukotrpno probija na slobodan teritorij kroz neprohodnu šumu, prepunu njemačkih patrola i čopora gladnih vukova.
Film je zasnovan na istinitoj priči o Alekseju Maresjevu čiji je lovac oboren u travnju 1942. godine u Novgorodskoj oblasti. Ranjeni pilot osamnaest se dana i noći puzeći probijao na slobodan teritorij. Liječnici su mu spasili život, ali su mu morali amputirati obje noge. Maresjev nije klonuo duhom. Naprotiv, uporno je trenirao s protezama i izborio se za dozvolu da ponovo sjedne u lovački avion.
Lik pilota Komljeva uopćen je. On nije zasnovan samo na biografiji Alekseja Maresjeva, nego i mnogih drugih sovjetskih pilota koji su se nakon amputacije nogu uspjeli vratiti u vojnu avijaciju iu zraku se boriti protiv neprijatelja. Na kraju filma demonstriraju se njihove kratke biografije.
Sovjetski jurišni avion Il-2 igra jednu od glavnih uloga u "Pilotu". To nije računalna animacija, nego pravi avion iz doba Drugog svjetskog rata. U tom smislu ovaj film podsjeća na "Dunkirk" Christophera Nolana, gdje su u snimanju korišteni stvarni borbeni strojevi.
U studenom 1943. godine neprijateljski su se lovci obrušili na Il-2 kojim je upravljao Valentin Skopincev iz 46. jurišne avionske pukovnije ratnog zrakoplovstva Sjeverne flote. Sovjetski avion tom je prilikom ozbiljno oštećen, pa se morao prisilno spustiti na zaleđeno jezero u Murmanskoj oblasti, gdje je kasnije i potonuo. Avion je gotovo 70 godina bio pod vodom, da bi 2012. bio podignut s dna i restauriran. Ponovo je poletio 2017. godine.
"Zaplakali smo kad je ta stvarčica doletjela na snimanje, toliko je to bilo dobro", kaže Petar Fjodorov, koji u filmu igra glavnu ulogu: "Po ugovoru ja nisam imao pravo upravljatu avionom, u zraku mi je dubler bio Vladimir Barsuk, jedini čovjek koji umije upravljati tim strojem. Došao je lik s uređajem i kamerom koja snima 360 stupnjeva, pa smo to zakačili na helikopter i on je letio i snimao Il-2."
U prosincu 1941. godine, kada se odigrava radnja filma, ratno zrakoplovstvo Crvene armije posjedovalo je samo Il-2 jednosjed, dok su dvosjedi (s kabinom za mitraljesca) pušteni u serijsku proizvodnju tek 1943. godine. Na pitanje zašto u "Pilotu" vidimo dvosjed, redatelj Renat Davletjarov je odgovorio: "U toku rata napravljeno je 40 000 takvih aviona, ali danas postoje samo dva primjerka. Jedan je u Kanadi, kod kolekcionara, a drugi je u Rusiji. Ja jednostavno nisam mogao odbaciti ovaj jedini Il-2 koji leti i puca, utoliko prije što je Il-2 simbol tog rata, kao i ’Kaćuša’ i T-34. Zato smo smislili štos da je to eksperimentalni model i da će uskoro biti mnogo takvih."
Davletjarov priznaje da mu je jedan od izvora nadahnuća u stvaranju "Pilota" bio film "Povratnik" meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua s Leonardom DiCaprijem u glavnoj ulozi. Jer, priča o Komljevu nisu samo zračne borbe od kojih zastaje dah, nego je to i žestoka borba na zemlji – kako s Nijemcima, tako i s divljom prirodom.
"Što je to ruska šuma zimi? Ako ste u komfornom odmaralištu s djevojkom i hodate kroz šumu na skijama, onda je to divota. Ali ako ste ranjeni, mokri i gladni, onda je to smrt. Rijeka kroz koju prolazite je smrt. Nedostatak hrane je smrt. Gladni vukovi su smrt. To je ledena pustoš u kojoj smrt vreba iza svakog grma", kaže reditelj.
Tvorci "Pilota" trudili su se da film bude što bliži stvarnosti. Sniman je u zimu, u zabiti Novgorodske oblasti, upravo na području gdje je Maresjev oboren. Glumac Petar Fjodorov više je puta morao ulaziti u ledenu vodu, satima se smrzavao na vjetru koji prolazi "kroz kosti" i čak je jeo sirovu ribu koja je specijalno za tu priliku bila zamrznuta u ledu.
Na zemlji Komljeva nisu vrebali samo njemački vojnici, nego i čopor vukova koji ga je pratio u stopu. Ove opasne životinje nisu igrali psi, kao što je često slučaj u filmovima, nego pravi pravcati vukovi.
Iz podmoskovskog zoološkog studija "Kašira" na snimanje su dovedeni vukovi Šakira, Juki i Drago, a također Sarkus, čehoslovački vučjak (hibrid karpatskog vuka i njemačkog ovčara). Duboko u šumama Novgorodske oblasti ovi jedinstveni glumci sudjelovali su u snimanju mnogih važnih scena, gdje su morali dugo trčati pred kamerama, skakati u jamu, pa čak i napasti čovjeka. A poznato je da se vuk po prirodi vrlo teško može dresirati.
"Svaki je dan donosio nove poteškoće", priča kinologinja Ana Ponomarjova: "Jednom je vjetar pored jezera bio toliko jak da su se naši glasovi gubili u njemu pa vukovi nisu čuli naredbe. Drugi put se Drago uplašio i nije htio napasti čovjeka, pa je umjesto njega to morala uraditi vučica. Ona je bila i u sceni s ’pokazivanjem zuba’", dok je u jamu skakao Sarkus. S vukovima nismo baš uspjeli naći zajednički jezik."
U jednoj situaciji zatrebalo je da se hitno snimi zlokobno vučje režanje, ali kinolozima nikako nije polazilo za rukom da kod svojih pitomaca izazovu odgovarajuće emocije. Problem je riješen tek kada je na snimanje doveden stari alabaj.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
