Američki glumac koji se proslavio ulogom detektiva Columba iz istoimene televizijske serije stigao je zaigrati i u sovjetsko-talijanskoj koprodukciji "Oni su išli na istok". Ova ratna drama govori o talijanskim vojnicima koji su s nacistima išli boriti se protiv sovjetske vojske. Falk je odigrao jednu od uloga zasnovanih na istinitim pričama vojnika. Usput, Falk ima ruske korijene, neki njegovi rođaci po očevoj liniji emigrirali su iz Rusije 1890-tih.
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Conneryju je ponuđena uloga u epskoj drami "Crveni šator" o neuspješnoj arktičkoj ekspediciji iz 1928. godine. Cepelin s međunarodnom ekspedicijom doživi katastrofu u blizini Sjevernog pola, a preživjeli oko mjesec dana ostaju čekati spas u neljudskim uvjetima.
Za Conneryja u SSSR-u nitko nije znao. Filmovi o Jamesu Bondu još nisu prikazivani. "On je dolazeći bio nervozan, mislio je da će ga rastrgati, s obzirom na to da je toliko poznat i slavan, a ispostavilo se da kod nas te filmove nitko nije gledao", govorio je sovjetski bard Vladimir Visocki. Glumcu je čak dosadilo odsustvo pažnje, pa je na kraju napravio zabavu. Ali ni ona, po sjećanju suvremenika, nije bila uspješna, budući da su se gosti razišli čim su popili posluženo piće.
I ljubimica Luchina Viscontija i Federica Fellinija igrala je u arktričkom trileru "Crveni šator". Medicinsku sestru Valeriju. Bila je to jedina ženska uloga. "Još uvijek se sjećam te hladnoće, svi su bili zabrinuti za mene, s obzirom na to da sam rođena u Africi, a ja sam se odlično osjećala. Na snimanju je bila predivna atmosfera, i zbog hladnoće, mnogo votke", sjećala je Cardinale. Arktičke scene snimane su u Podmoskovlju, na obali Finskog zaljeva i na pravom Arktiku, na otoku Zemlja Franje Josipa.
Sovjetski redatelj Vladimir Gramatikov ekranizirao je 1986. godine bajkoliku priču Astrid Lindgren "Moj sin Mio". Za glavnu i epizodnu ulogu trebalo je angažirati anglojezične glumce (zahtjev švedskih producenata). Nakon što su pretresene sve glumačke škole u Londonu, izbor je pao na sasvim mlade Nicka Pickarda i Christiana Balea. Jedanaestogodišnji Bale pojavio se u ulozi prijatelja siročića Mia.
U jeku snimanja eksplodirao je nuklearni reaktor u Černobilu, pa su glumci morali biti evakuirani s Krima gdje se snimalo. Nakon mjesec dana snimanje je nastavljeno. "Međutim, sada je svaki tanjur, kad god bismo sjeli jesti, prolazio Geigerov brojač", sjećao se Bale. Na kraju Pickard zapravo nije postao velika zvijezda, a Bale je odmah po završenom snimanju dobio glavnu ulogu u "Carstvu sunca" Stevena Spielberga.
Omiljeni glumac Federica Fellinija dobio je ulogu u ekranizaciji nekoliko Čehovljevih priča, među kojima je i čuvena "Dama sa psićem" (Dama s sobačkoj). Mastroianni nikako nije mogao naučiti bar nekoliko replika na ruskom, jedino je s jakim akcentom izgovarao riječ "sobačka". To mu, međutim, nije smetalo da bude nominiran za Oscara, u kategoriji najbolja muška uloga, dok je redatelj Nikita Mihalkov bio nominiran za Zlatni globus. Inače je Mastroianni već igrao u talijansko-sovjetskoj koprodukciji "Suncokreti" (1970.), pa mu ovo nije bilo prvo pojavljivanje u sovjetskoj kinematografiji.
S Marcellom Mastroiannijem igrala je u "Suncokretima", drami o talijanskom vojniku koji je u Drugom svjetskom ratu umjesto u Afriku dospio na Istočni front, upravo u vrijeme ofenzive na Staljingrad. Sophiju Loren su obožavali u SSSR-u, televizijski novinari bilježili su svaki njezin korak. Sve vrijeme snimanja na raspolaganju joj je bila osobna limuzina, a sovjetski organizatori osiguravali su za nju luksuzne sobe u najboljim hotelima i specijalni prijevoz kojim je prebacivana iz grada u grad.
Zvijezda "Kaligule" i "Paklene naranče" pristao je igrati u psihološkoj drami "Ubojica careva" (1991.) zbog "umjetničkih sloboda". U holivudskim produkcijama sve je odavno do tančina regulirano, kako je govorio, a sovjetska filmska industrija radila je bez strogog pridržavanja budžeta i vremena. Za osam dana snimanja zaradio je dva milijuna dolara. Nekoliko mjeseci živio je u Moskvi u skromnom iznajmljenom stanu, a od posebnih prohtjeva na raspolaganju mu je bio samo minivan koji ga je vozio na snimanje te je imao osobnog kuhara koji mu je spremao boršč.
Hrabri policijski komesar Cattani iz serije "Hobotnica" (1991.) snimio je ratnu dramu "Afganistanski slom" Vladimira Bortka. "Vladimir Bortko dugo je čekao na moj odgovor", posvjedočio je Placido. "Prvo nisam pristao, a zatim sam dobio pismo koje je potpisala cijela filmska ekipa. Oni su željeli da komesar Cattani nastavi život u ulozi sovjetskog majora." Placido je odlično poznavao najrazličitije oružje, a vojnicima koji su sudjelovali u ratu u Afganistanu i bili na snimanju postavljao je brojna pitanja, ne prestajući se čuditi zašto je on uopće bio potreban.
Na Teheranskoj konferenciji antihitlerovske koalicije 1943. godine planiran je atentat na Staljina, Roosevelta i Churchilla. Sovjetski obavještajac ima zadatak te planove osujetiti. To je priča filma "Teheran 43" u kojem francuskog inspektora igra Alain Delon. Delonu je pritom prvo bila namijenjena mala epizodna uloga, što ga je revoltiralo. On je postavio uvjet. "Dakle, sutra u osam ujutro na fancuskom dvadeset stranica dobre uloge. Ako se to ne dogodi, ne prihvaćam." Za jednu noć u scenariju je dopisan novi junak, inspektor Foche. Film je bio hit u cijelom svijetu.
"Kraljicu aerobika" i glumicu Jane Fondu sovjetski gledatelji odlično su pamtili po prvom sovjetsko- američkom znanstvenofantastičnom filmu "Plava ptica" (1978.). Fonda, bez obzira na to što ju je uloga Barbarelle u istoimenom filmu učinila najvećim seks simbolom svog vremena, u Sovjetskom je Savezu bila obožavana. Uglavnom zahvaljujući svojim političkim pogledima. Bila je pristalica komunističkih ideja, borkinja protiv rata u Vijetnamu i populizatorica zdravog života.
I ona je igrala u "Plavoj ptici" i više puta dolazila u Sovjetski Savez. Zbog nje je čak i renoviran studio Lenfilma i postavljeni novi inozemni monoblokovi. Glumica je u SSSR-u snimala devet mjeseci i za to vrijeme stigla napraviti nekoliko skandala.
Zvijezda talijanske kinematografije snimila je 1980. godine film sovjetskog redatelja Grigorija Čuhraja "Život je lijep" i poslije toga ni s jednim sovjetskim redateljem nije radila ("premda bi željela", kako je govorila).
Najviše od svega čudilo ju je zašto su joj dodijeljeni "prevoditelji" koji su kontrolirali svaki njezin korak, kao i zašto se hrana i cigarete na koje je navikla mogu naći samo u specijaliziranim prodavaonicama, "Berjozkama", kojima gotovo nitko od sovjetskih građana nije imao pristup.
Seks simbol sedamdesetih godina prošlog stoljeća Antonia Santilli digla je u zrak sovjetsku kinematografiju. Igrala je Olgu u komediji "Nevjerojatni doživljaji Talijana u Rusiji" Eldara Rjazanova, kada se 24-godišnja zvijezda posljednji put pojavila na velikom platnu. Film joj je preokrenuo život. Zaprosio ju je jedan od najbogatijih biznismena i Antonia je "raskrstila" s filmom, karijerom fotomodela i snimanjima za muške časopise.
Vlasnica tri "Cezara", osim francuskih filmova koji su se na sovjetskim televizijima prikazivali mnogo češće nego holivudski, ostala je upamćena po maloj ulozi u filmu "Novinar" (1967.) Sergeja Gerasimova u kojem je igrala sebe. Kasnije je igrala u filmu "Ruta" Valerija Ahadova (1989.). Ali i u predstavi istog redatelja u kazalištu u Magnitorsku u Južnom Uralu, gdje je često dolazila, priznajući da tamo "ne osjeća usamljenost".
Porijeklom iz obitelji alžirskih Židova, Gérard Darmon igrao je glavnu ulogu u "Putovnici" Georgija Danelija. Premda je za ovu ulogu prvo izabran Nicholas Cage, nakon dva mjeseca priprema shvatili su da se honorar glumca ne uklapa u budžet. Darmon je igrao dvije uloge, Gruzina Meraba koji ne želi emigrirati u Izrael zbog majke, i Kakvažanina kojeg žena nagovara da ide u Izrael. Darmon nije Gruzin i nije s Kavkaza, ali Danelija je smatrao da se Francuz odlično poistovijetio s oba lika.
Marina Vlady, Francuskinja, posljednja žena čuvenog barda Vladimira Visockog, rijetko se pojavljivala u sovjetskim filmovima. Kći ruskih emgiranata igrala je u televizijskom filmu "U potrazi za kapetanom Grantom" (snimljenom po motivima romana Julesa Vernea "Djeca kapetana Granta"), u "Snovima o Rusiji", "Krvopijama". Poslije raspada SSSR-a jedanaest se godina nije pojavljivala na platnu.
Junak "Djanga", "Djangove osvete", kao i desetaka vesterna bio je jedan od malobrojnih zapadnih glumaca koji nije imao nikakvih problema s prihvaćanjem uloga u filmovima komunističkih zemalja. U Rusiji je snimio četiri filma, između ostalih i "Crvena zvona" (1982.) Sergeja Bondarčuka i "Vidio sam rađanje novog svijeta", zasnovanog na knjizi Johna Reeda.
Švicarska glumica, poznatija kao prva Bondova djevojka, igrala je s Nerom u Bondarčukovim "Crvenim zvonima". To je prvi dio dilogije posvećene meksičkoj revoluciji iz 1910. godine. Povijesna drama u koju je ona unijela dozu škakljivosti, pojavivši se naga.
Brylska je bila seks simbol u svojoj domovini, Poljskoj, a u SSSR-u za nju nitko nije bio čuo. Međutim, poslije uloge u "Ironiji sudbine" 1975. godine (kultnom filmu Eldara Rjazanova koji je postao neraskidivi dio novogodišnjih dočeka) u zemlji Sovjeta postala je superzvijezda. Njezina heroina Nadja uvela je u modu žene s gitarom i uvojcima koje su potom godinama bile in.
Za ovu ulogu Brylska je dobila sovjetsku državnu nagradu koju joj, po njezinim riječima, u Poljskoj nisu oprostili. U domovini su glumici praktički prestali nuditi uloge zbog napetih odnosa između zemalja i smatrala se gotovo izdajnicom.
Još jedan stranac koji je igrao u sovjetsko-skandinavskoj ekranizaciji bajke Astrid Lindgren "Moj sin Mio". Budući Saruman iz "Gospodara prstenova" ovdje se već okušao u ulozi negativca, igrajući zlog čarobnjaka koji otima djecu i pretvara ih u ptice.
"Dobro se sjećam tog filma zato što sam u vrijeme snimanja slavio sa suprugom 25. godišnjicu našeg braka. Smješteni smo bili u 'Nacionalu' čiji su prozori gledali na Crveni trg. Na svakom katu sjedila je po jedna žena, koja se zvala 'dežurna' i koja je davala i uzimala ključeve kada bi gosti napuštali sobe. Sve u svemu, to se ne zaboravlja", govorio je glumac.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
