5 sovjetskih špijunskih serija koje vrijedi pogledati

Tatjana Lioznova/Filmski studio M. Gorki, 1973.
Desetljećima prije nego što su svijet osvojile "Domovina" i "Špijun", Sovjetski Savez već je proizveo nekoliko televizijskih špijunskih serija koje su pomaknule granice filmskog stvaralaštva. Ubrzo je postalo jasno da, premda je u dobre televizijske serije potrebno uložiti mnogo vremena i truda, njihova kvaliteta i umjetnička vrijednost nikada ne mogu biti dovedene u pitanje.

"Sedamnaest trenutaka proljeća" (1973.)

S jedne strane, ovaj uzbudljivi triler govori o nenadmašnim sovjetskim obavještajnim operacijama tijekom posljednjih mjeseci Drugog svjetskog rata. No s druge strane špijunska saga funkcionira kao akcijska povijesna drama o neprijateljima i ugnjetavačima, kompromisima i požrtvovnosti, ljubavi i odanosti.

Radnja se odvija 1945. godine, a u centru pažnje je sovjetski tajni agent Maksim Isajev, koji se pod imenom Max Otto von Stierlitz infiltrirao u najviše krugove nacističke sigurnosne i obavještajne službe, pod nosom najbližih Hitlerovih suradnika, uključujući šefa Gestapa Heinricha Müllera, načelnika vanjske obavještajne službe Waltera Schellenberga i Hitlerovu desnu ruku Martina Bormanna. Kao tajno oružje SSSR-a, Stierlitz hoda po tankoj žici nad ponorom s potpunom hladnokrvnošću, riskirajući da u svakom trenutku bude razotkriven.

Ovo je moćna psihološka enigma, koja se jednostavno može pretočiti u televizijsku melodramu, ali od nje je redateljica Tatjana Lioznova učinila nešto mnogo više, dajući priči dostojanstvenost koja ne ostavlja prostor za pretencioznost i moralnu razmetljivost. Ono što vidimo na ekranu nije simpatična borba dobra protiv zla s njegovim prizvucima pakla, nego svakodnevni izgled fašizma, nešto što je filozofkinja Hannah Arendt nazvala "banalnošću zla".

Paradoksalno, 14-satno remek-djelo Liozonove gledatelju daje više uvida u nacistički period povijesti od bilo kojeg dokumentarca. Serija "Sedamnaest trenutaka proljeća" snimana je tri godine s oko 300 glumaca. Redateljica je svoje ostvarenje od 12 epizoda, zasnovano na istoimenom kriminalističkom romanu Julijana Semjonova, ispunila velikim brojem dokumentarnih snimaka s ciljem da se zadrži utisak autentičnosti.

U potrazi za povijesnom istinom Lioznova je svoje glavno djelo režirala koristeći princip približavanja i odmicanja od objekata, uzdižući se iznad povijesnih događaja i istovremeno ih promatrajući iznutra. Ona tako pokazuje nevjerojatnu sposobnost da prenese suštinu ljudske egzistencije i povijesti, što joj omogućava da stvori svijet u kojem fiktivni likovi žive neodvojivu stvarnost s realnim povijesnim ličnostima.

Serija "Sedamnaest trenutaka proljeća" emitirana je 1973. i odmah je postigla veliki uspjeh. Ljudi su žurili kućama nakon posla kako ne bi propustili sljedeću epizodu. Osamdeset milijuna ljudi svake je večeri gledalo ovu špijunsku sagu, dok je Stierlitz (koga igra Vjačeslav Tihonov) postao predmet kulta i tema razgovora širom Sovjetskog Saveza.

"Štit i mač" (1968.)

Šezdesete godine bile su vrhunac psiholoških špijunskih trilera. Film u četiri dijela "Štit i mač" u povijesti je ostao zapamćen kao jedan od najboljih televizijskih projekata u Sovjetskom Savezu. U njemu nema masovnih ratnih scena ni specijalnih efekata. To je nešto sasvim drugačije. Serija šalje pomalo nostalgičnu, ali snažnu poruku o dužnosti i govori o svima onima koji su spremni žrtvovati svoj život radi mira i sigurnosti.

Radnja ove špijunske drame odvija se 1940. u nacističkoj Njemačkoj i prati sudbinu Aleksandra Belova (igra ga Stanislav Ljubšin), sovjetskog špijuna koji se krije pod imenom Johann Weiss. Njegovo besprijekorno vladanje njemačkim jezikom i emotivna zrelost omogućavaju mu da se infiltrira u jedinice SS-a i dokopa tajnih podataka o nacističkim ratnim planovima. Serija obiluje izvanrednim dijalozima, dok je zaplet takav da vas neprekidno drži kao na iglama.

Serija u četiri dijela, koju je režirao Vladimir Basov (i sam sudionik Drugog svjetskog rata, ranjen u borbi), uglavnom je snimana u Kalinjingradu, Berlinu i Krakovu.

Lik glavnog junaka zasnovan je na istinitoj priči o legendarnom sovjetskom agentu Aleksandru Svjatogorovu. Prepuna napetosti i realizma, serija je u Sovjetskom Savezu postigla izuzetan uspjeh kada je emitirana u kolovozu 1968.

Među ljubiteljima ove miniserije je i predsjednik Rusije Vladimir Putin. Neumorni ruski lider više je puta rekao da jse upravo nakon gledanja "Štita i mača" odlučio priključiti KGB-u i postati obavještajac.

"Varijanta 'Omega'" (1975.)

Radnja ove petodijelne serije smještena je u 1942. godinu. U centru pažnje je sukob između sovjetskog agenta Sergeja Skorina i njemačkog bojnika Abwehra (vojne obavještajne i kontraobavještajne službe nacističke Njemačke za vrijeme Drugog svjetskog rata) Georga von Schlossera. Mjesto radnje je Tallinn, tada dio Estonske SSR (serija je zasnovana na bogatom dokumentarnom materijalu o radu sovjetske obavještajne službe u Tallinnu).

Von Schlosser pokušava slomiti sovjetskog špijuna i pridobiti ga na svoju stranu, ali Skorin (u izvanrednoj interpretaciji Olega Dalja) mora brinuti o vlastitom zadatku. Psihološki duel između njih dvojice glavna je tema ove popularne serije.

"Varijanta 'Omega'" rijedak je primjer sovjetske špijunske drame u kojoj su neprijatelji prikazani kao složene ličnosti i dostojni protivnici, a ne kao idioti o kojima se zbijaju šale.

"Major Vihor" (1967.)

Zasnovana na romanu Julijana Semjonova (koji je napisao i scenarij za "Sedamnaest trenutaka proljeća"), ova trodijelna serija prepuna je nepredvidivih preokreta, prepredenih likova i intriga. 

1963. godine GRU (sovjetska vojna obavještajna služba) skinula je oznaku tajnosti s podataka o obavještajnoj grupi "Golos", koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila aktivna u Poljskoj. Pisac i novinar Julijan Semjonov u tome je zapazio dobru špijunsku priču. Kada je dobio pristup arhivama GRU-a, pisac je zaključio da ona nudi dovoljno materijala za čitav roman.

1944. godine u nacističkoj Njemačkoj donesena je odluka o sudbini najvećih centara slavenske kulture. Krakov je na vrhu liste i treba biti uništen. Dok vrijeme ističe i životi milijuna ljudi su u opasnosti, junacima priče ne preostaje ništa drugo nego djelovati bez straha i emocija. Tri sovjetska časnika (čiji su likovi zasnovani na stvarnim ličnostima) moraju učiniti sve u svojoj moći kako bi osujetili zlokoban nacistički plan.

"Major Vihor" je jezivi špijunski spektakl koji odlikuju magnetska privlačnost i zavodljiva snaga najboljih ostvarenja ovog žanra.

"Ađutant njegove ekselencije" (1969.)

Radnja filma odvija se 1919. godine u jeku Građanskog rata u Rusiji. U centru zapleta je kapetan Pavel Koljcov koji radi za sovjetsku tajnu policiju. Koristeći povoljnu priliku koja mu se ukazuje, Koljcov, koji ima zadatak špijunirati Dobrovoljačku vojsku Bijelog pokreta, postaje ađutant glavnog zapovjednika generala Vladimira Kovaljevskog (igra ga Vladislav Strželjčik). Koljcov (koga tumači Jurij Solomin) izvodi nekoliko uspješnih operacija i ne nasjeda na provjere kontraobavještajne službe.

Zasnovan na stvarnim događajima, ovaj film ne samo da predstavlja hommage seriji briljantnih sovjetskih obavještajnih operacija, nego također nudi uvid u kompleksan unutarnji svijet onih koji su preživjeli teška, tragična vremena.

Serija u pet dijelova, koju je režirao Jevgenij Taškov, pravo je remek-djelo i vrijedi joj posvetiti šest sati vašeg vremena.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće