Izazov za ruske filmske stvaratelje bio je u tome da na velikom ekranu temu rata obrade iz drugačije perspektive, pokazujući istinsku ljudsku tragediju koju je rat izazvao.
On je zapravo u ljudskim srcima ostavio duboku prazninu, dok su fizičke povrede i emotivna bol bili samo vrh ledenog brijega. Kako bi se vatrom izborili protiv vatre, ljudima je bilo potrebno da gledajući ratni film prođu kroz katarzu i iscijele svoje ranjene duše.
Napravili smo popis najboljih sovjetskih ratnih filmova koji su Drugi svjetski rat osvijetlili iz drugog kuta, prikazujući ga kroz vizuru junaka i izdajnika, očeva i sinova.
Crno-bijeli film "Kontrola na putu", remek-djelo Alekseja Germana, snimljen je 1971. godine, a prikazan tek 15 godina kasnije iz jednog jednostavnog razloga. Radnja ovog nekonvencionalnog filma događa se 1942. godine za vrijeme nacističke okupacije u SSSR-u. On u centar pažnje postavlja sovjetske vojnike koji su dobrovoljno prešli na neprijateljsku stranu.
Jedan od najboljih sovjetskih filmova o Drugom svjetskom ratu bavi se kontroverznom temom koja je nekada bila tabu. Zato se, čim je pogledao "Kontrolu na putu", Aleksej Romanov, predsjednik sovjetskog Državnog odbora za kinematografiju, pobrinuo da filmska traka ostane na polici tijekom mnogo godina, sve do 1986. "Kontrola na putu" ocijenjena je kao antipatriotski film, a redatelj je optužen da ne poznaje stvarni život sovjetskih partizana.
Drama Alekseja Germana (temeljena na romanu njegovog oca "Operacija 'Sretna Nova godina'") prikazuje glavnog junaka, poručnika Lazareva (igra ga Vladimir Zamanski), "izdajnika" koji je prebjegao Nijemcima, ali se kasnije predao sovjetskim partizanima kako bi iskupio svoju krivicu. Zapovjednik partizanskog odreda Ivan Lokotkov (igra ga Rolan Bikov) zaista želi povjerovati pokajniku. Zato mu povjerava nemoguć zadatak da Nijemcima ukrade vlak prepun namirnica kako bi se nahranili ìzgladnjeni sovjetski vojnici.
"Kontrola na putu" istražuje ljudske vrijednosti i moralne krajnosti, prikazujući sasvim drugačiju sliku običnih sovjetskih vojnika u ratu. On u šumama opustošenim ratom predstavlja ljude koji nisu ni izdajnici ni patrioti. Oni su samo ljudi podložni fatalnim greškama.
Ova emotivna priča, koju je režirao Grigorij Čuhraj, nije običan ratni film. Ona se ne može pohvaliti specijalnim efektima, epskim scenama ratnih okršaja ili intrigantnim zapletom, nego nudi drugačiji prikaz rata, baveći se prije svega individualnom ljudskom patnjom.
Vrag je u detaljima, kako se kaže, a detalji koji izbijaju u prvi plan u "Baladi o vojniku" mnogo govore o suštini rata. Možete vidjeti mrzovoljan izraz lica vojnika koji je izgubio nogu i strahuje vratiti se ženi; vlakove prepune raspoloženih, ali premorenih vojnika; djevojčice koje su zbog rata ostale siročad. Jedna obična ljudska priča, koja se događa 1942. godine, pruža mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Ona svu dubinu tragedije prikazuje bolje od epskih ratnih filmova.
Glavni junak, vezist Aljoša Skvorcov, igrom slučaja uništi dva njemačka tenka. Kao nagradu dobiva kratki dopust. Aljoša odlazi u rodno selo žarko želeći da vidi svoju majku. Mladi vojnik na putu kući nailazi na različite ljude i čak se zaljubljuje prije nego što stigne na odredište. Zatim posljednji put grli svoju majku. "Vrijeme je da idem nazad", kaže. "Neću te pustiti", viče ona, možda predosećajući da se njezin sin više nikada neće vratiti.
"Balada o vojniku" dobila je priznanje filmskih kritičara širom svijeta, osvojivši, između ostalog, nagradu BAFTA za najbolji film. Film je također nominiran za Oscara u kategoriji "najbolji originalni scenarij".
Delikatno izvedeno i prepuno nijansi, debitantsko ostvarenje Andreja Tarkovskog potresno je i istovremeno poetično djelo, koje teške trenutke rata isprepliće sa sjećanjima na život u miru.
Film prati dječaka koji je u ratu izgubio majku, sestru i oca. 12-godišnji Ivan željan osvete (ulogu tumači Nikolaj Burljajev, buduća zvijezda "Andreja Rubljova") doslovno postaje dijete rata kada se dobrovoljno priključi grupi partizana i riskira život kako bi izvršio izviđačke zadatke za sovjetsku vojsku. Snimljen crno-bijelom tehnikom i prošaran scenama sna i sjećanja, film "Ivanovo djetinjstvo" prikazuje potresnu stranu Drugog svjetskog rata kroz oči djeteta. Ivanovi nadrealni snovi, nalik na neuslišene molitve, postaju jedina veza dječaka i njegove daleke, sretne prošlosti.
Remek-djelo Tarkovskog osvojilo je Zlatnog lava na Filmskom festivalu u Veneciji i Zlatna vrata na festivalu u San Franciscu. "Ivanovo djetinjstvo" dirnulo je Ingmara Bergmana i Krzysztofa Kieślowskog, dok mu je francuski filozof Jean-Paul Sartre posvetio esej. Tarkovski, naprotiv, nije cijenio ovaj svoj film, govoreći da mu je "Ivanovo djetinjstvo" drago samo kao njegovo "prvo nezavisno djelo".
Ovo je prvi sovjetski dokumentarni film u potpunosti posvećen temi smrti, nasilja i stradanja. "Obični fašizam" prva je i najtemeljnija kronika užasa i istraživanje porijekla fašizma, a ne klasična priča o borbi dobra i zla.
Priznati redatelj Mihail Romm izazvao je senzaciju kada je u svom dokumentarnom ostvarenju razotkrio totalitarni sustav Sovjetskog Saveza i zločine nacističke Njemačke, povlačeći paralelu između dva velika zla.
U filmu je narator sam redatelj, a tekst je napisao zajedno s Majom Turovskom i Jurijem Hanjutinom. Za razliku od njegovih kolega, koji su veličali herojsko ratno iskustvo SSSR-a, Romm je odlučio pomjeriti granice ljudskog očajanja svojim duboko uznemirujućim ostvarenjem.
Ovaj dokumentarac, prepun jezivih kadrova izvučenih iz nacističkih arhiva, kao i iz Hitlerove osobne arhive, predstavlja beskompromisan pogled na nasilje. U holokaustu je stradalo šest milijuna Židova, a Romm je upotrijebio sva dostupna vizualna i audio sredstva kako bi istražio porijeklo ove neljudskosti.
Epsko djelo Sergeja Bondarčuka izdvaja se ne samo po izvanrednoj umjetničkoj kvaliteti i vizualnom stilu, nego prije svega po svojoj jezivoj autentičnosti.
Ovo je istinski ratni film koji posjeduje sve elemente ratne tematike: krv, znoj, emocije, pa čak i psovke (što je prije toga bilo nečuveno za sovjetske filmove). Kao i svaki veliki film, on otvara nove horizonte. Temeljen na istoimenom romanu dobitnika Nobelove nagrade za književnost Mihaila Šolohova, Bondarčukovljev film prikazuje složenost ljudske prirode i jednostavnost prijateljstva, gorčinu rata i snagu duha i humora, neiscrpnu žeđ za životom i strah od smrti. Ovo je vjerojatno najpošteniji film o Drugom svjetskom ratu, napravljen s točke gledišta onih koji su u njemu sudjelovali.
Srpanj 1942. Iscrpljeni sovjetski vojnici vode žestoke borbe, podnoseći velike gubitke u predgrađu Staljingrada. Zaplet se fokusira na obične vojnike, njihova prijateljstva, ljubav prema domovini i cijenu pobjede.
Sergej Bondarčuk, čojvek koji je također stvorio čuvenu ekranizaciju "Rata i mira", ovaj je film snimio povodom obilježavanja 30. godišnjice pobjede nad nacizmom i većina glumaca koji se u njemu pojavljuju (uključujući Jurija Nikulina i Sergeja Bondarčuka) nekada su i sami bili vojnici na frontu, što filmu daje autentičnost koja dodatno potresa gledatelja.
Sovjetski Savez podnio je u borbi protiv nacista najveću žrtvu. Pobjeda je skupo plaćena. Najmanje 27 milijuna ljudi stradalo je u ratu. Međutim, od 1947. do 1964. godine u Sovjetskom Savezu nije se javno govorilo o cijeni i posljedicama Drugog svjetskog rata. Milijuni ljudi nisu doživjeli dočekati pobjedu. Oni nisu bili niti svjesni da je njihova smrt izraz izvanredne izdržljivosti, hrabrosti i snage. Film "Borili su se za domovinu" mnogima je pomogao da bolje shvate svoju veliku žrtvu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
