Kako su legendarni ruski filmovi "Brat" i "Brat 2" postali portret jedne generacije

Aleksej Balabanov/CTB Film Company, 1997.
"Lako je snimiti film; snimiti dobar film znači voditi rat. A snimiti vrlo dobar film iziskuje čudo", rekao je jednom redatelj Alejandro González Iñárritu, dobitnik Oscara. Vodeći se njegovom logikom, možemo reći da se Aleksej Balabanov (1959.-2013.) dobro snalazio u ratu, a čitavu filmsku karijeru proveo stvarajući čuda. Njegovi filmovi "Brat" i "Brat 2" spadaju među najznačajnija ostvarenja snimljena u postsovjetskoj Rusiji.

Oba filma ("Brat" iz 1997. i nastavak "Brat 2" iz 2000.) u Rusiji su stekla kultni status. Ono što, međutim, Balabanovljenju duologiju čini posebnom je to što ona također otvara most ka razumijevanju ruske kulture i postsovjetske generacije 90-ih.

Premda je diplomirao na fakultetu za strane jezike, Balabanov je bio rođeni redatelj. Film nije bio samo njegovo zanimanje. To je za njega bio način da iskusi i doživi život na suštinskoj razini. Balabanov je imao savršeni osjećaj za dijalog, ritam, upečatljive detalje i interakciju među likovima. Početkom 80-ih služio je u transportnoj avijaciji sovjetske vojske i letio za Afganistan, odakle je donosio tijela poginulih vojnika.

U filmu "Brat" mladi i neiskusni Danila Bagrov (kojeg tumači zvijezda filma "Kavkaski zarobljenik" Sergej Bodrov Mlađi) nakon vojske se vraća u gradić u unutrašnjosti. Majka ga moli da posjeti starijeg brata (Viktor Suhorukov), za koga misli da je veliki bos u Sankt-Peterburgu. Zapravo je Viktor (s nadimkom Tatarin) plaćeni ubojica i nalazi se u velikoj nevolji. Kako bi zaštitio bratovljeve interese, unatoč moralnim normama Danila uzima pištolj, a zatim i bratovljev posao.

Mlađi brat je dvostruko opasan. On je tabula rasa, dobar momak koji postaje loš. On ne mora ispuniti nikakva očekivanja, nikakve ciljeve, nema ambicija ni strahova, ništa što bi odredilo njegov društveni status. Vodi ga samo osjećaj potpune slobode i dah tihog, ali smrtonosnog povjerenja. Mladić unutar izvrnutog referentnog sustava prolazi kroz temeljnu transformaciju i počinje otkrivati svoju pravu prirodu. 

Balabanovljev "Brat" je dirnuo u živac široku publiku (od tinejdžera do domaćica i umirovljenika), ne zato što se radi o akcijskom trileru, nego zato što se radi o priči koja je duboko emotivno proživljena. Mnogi su u ambivalentnom glavnom junaku filma prepoznali sebe ili svoje prijatelje, rođake ili susjede.

Danila sa sobom uvijek nosi discman na kojem sluša popularnu rusku rock glazbu. U prvom dijelu to je samo bend Nautilius Pompilius, dok u drugom dijelu njegov glazbeni ukus postaje raznovrsniji. Pažljivo odabrane numere dosta su doprinijele popularnosti oba filma.

Kada je 2000. godine prikazan "Brat 2", ponovo je pogodio točno gdje treba i čak zasjenio uspjeh prvog filma.

U nastavku se Danila Bagrov vraća noseći iste teške čizme, pleteni džemper bež boje i dječački osmijeh na licu. Danila, čiji je glas potamnio od duboke tuge, stiže u Moskvu, gdje je uvučen u rat između bandi. Stvari dobivaju iznenađujući obrt kada Danila i njegov brat Viktor odlaze u Ameriku osvetiti smrt prijatelja i pomoći njegovom bratu blizancu, hokejašu kojeg je opljačkao "američki ološ".

U Chicagu Danila ulazi u okršaj s Afroamerikancima, spašava rusku prostitku i polovicu gradskih gangstera šalje na onaj svijet.

U naivnoj potrazi za društvenom istinom stječe uvjerljivu pobjedu nad lokalnom mafijom i uzima milijun dolara od kukavičkog prijatelja. Danilino donkihotovsko ponašanje potaknuto je njegovim urođenim unutarnjim porivom da pravda mora biti zadovoljena.

U prvom je filmu glavni junak otpadnik, neka vrsta antiheroja, plaćeni ubojica koji postavlja djetinjasta pitanja kao što je "Za što mi živimo?"

U nastavku filma Danila već nudi kovčeg pun odgovora, koje dijeli svojim neprijateljima: "Snaga leži u istini", kaže on. "Na primjer, prevario si nekog, stekao novac, ali jesi li postao jači? Nisi, jer u tome nema istine."

S obratima brojnim kao vijugave čikaške ulice drugi dio podsjeća na rusku lutku "babušku" s brojnim slojevima sadržaja. Film ima sve što treba: tempo, svrhu, priču i mnogo nezaboravnih fraza (među kojima i neke prilično rasističke).

Ali jednostavna istina i dalje vrijedi. Film "Brat" i njegov nastavak smatraju se najboljim ruskim gangsterskim trilerima do danas. Skandalozni, šokantni, politički nekorektni, ovi filmovi postigli su neusporedivi uspjeh i to prije svega zahvaljujući svojoj autentičnosti.

Bilo da vam se sviđa ili ne, Balabanovljevo najpriznatije djelo je suštinski fotografski prikaz prvog postsovjetskog desetljeća. To je podsjećanje na vremena koja bi mnogi rado željeli zaboraviti. Redatelj iz uralskog grada Sverdlovska (danas Jekaterinburg) bio je veliki poznavatelj ljudskih odnosa. Nije mario za konvencije filmskog žanra koje važe u mainstream kinematografiji. Za njega je filmski jezik definirao tip društvenog ponašanja.

Što čini dobar film? Možda mješavina adrenalina i motiviranosti. U oba ova faktora leži zrno istine koja se teško gubi u prijevodu. A ako je film zaista izuzetan, onda i ako isključite zvuk možete shvatiti o čemu se radi. To bez sumnje vrijedi za "Brata".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće