Tko je Borgov iz najnovije Netflixove serije "Damin gambit"?

"Postoji jedan igrač koi me plaši. Rus. Borgov", kaže Beth Harmon, šahovsko čudo od djeteta, u novoj Netflixovoj seriji "Damin gambit". Dramska serija o nevjerojatno talentiranoj mladoj šahistici, koja je kao dijete ostala bez roditelja, a kasnije ima problema s drogama i alkoholom, temelji se na priči o njezinoj šahovskoj karijeri 1960-ih. Svi su njezini suparnici muškarci, a glavni je među njima sovjetski lučonoša Vasilij Borgov, svjetski prvak u šahu. On je usredotočen i ne razbacuje se osjećajima, više voli klasičan pristup od intuitivne igre i općenito se čini čvrstim i monolitnim u usporedbi s ostalim rivalima protagonistice. On je najbolji igrač svijeta. Barem u početku.

"Damin gambit" je u potpunosti izmišljena priča i među protivnicima američke izazivačice nema niti jednog stvarnog šahista. Ipak, likovi imaju prototipove koji su im poprilično slični. Uključujući i Borgova, naravno. Tko je stvarna osoba koja se krije iza lika izmišljenog sovjetskog velemajstora?

Boris Spaski

Najizgledniji kandidat je Boris Spaski, 10. svjetski prvak u šahu i dvostruki prvak Sovjetskog Saveza. Ljubitelji šaha su odmah uočili sličnosti u karakterističnim značajkama i taktikama Borgova. Spaski je bio poznat po svojoj tehnici završnice te je protivnike zbunjivao svojom omiljenom "zatvorenom varijacijom sicilijanske obrane" (Beth na "zamke" upozoravaju dok se priprema za meč s Borgovom). Poput Borgova, i Spaski je bio poznat po svom obračunu s Amerikancem - u stvarnom je životu to bio Bobby Fischer, legendarna "rock zvijezda" šaha. Njihov je susret 1972. godine popularno nazvan sovjetsko-američkim "mečom stoljeća". 

Spaski je šah naučio igrati u dobi od pet godina u sirotištu gdje je, zajedno sa svojom braćom, živio neko vrijeme tijekom ratnih godina. Dječak je nakon rata počeo odlaziti u šahovski paviljon u parku, provodeći tamo čitav dan kao da je opsjednut. U samo je godinu dana postigao normu prvog razreda, postavši najmlađi nositelj te klasifikacije u zemlji. "Jedan od problema omladinskog šaha je ogroman emocionalni pritisak. Znao sam doći kući i doslovno se srušiti. I sljedećeg bih jutra, bez iznimke, kasnio u školu", prisjeća se.

U dobi od 18 godina je postao tada najmlađi velemajstor u povijesti, a 1969. godine je, u dobi od 32 godine, ponio krunu na Svjetskom prvenstvu, pobijedivši Tigrana Petrosjana. Do tada se Spaski već nekoliko puta susreo s Fischerom i pobijedio ga. Kao i u Netflixovoj priči, i on je svog protivnika doveo do suza: "Mečevi s Fischerom bili su nervozni i napeti. Mislim da je Fischer u to vrijeme čak i plakao nakon partije", kaže.

I još jedna referenca: "Meč stoljeća" između Spaskog i Fischera za naslov svjetskog prvaka 1972. godine trebao je završiti neodlučeno. Sovjetski sportski odbor je inzistirao na tome, podsjećajući Spaskog da u pitanju nisu samo njegove osobne ambicije, nego ugled cijele zemlje. No Spaski je riskirao i pogriješio. Kada je Fischer pobijedio, Spaski se pridružio pljesku publike - baš kao i Borgov u posljednjem meču s Beth Harmon.

To je natjecanje bilo vrhunac karijere Borisa Spaskog. Nikada više nije uspio poraziti Fischera na turnirima. Za meč je dobio honorar od 93 tisuće dolara, kojim je kupio luksuzni automobil Volga M 21 te se ubrzo preselio u Francusku - u vlastitoj mu zemlju nikada nisu oprostili poraz, a vlasti mu nisu htjele financirati putovanja na turnire. "Pozivnice za sudjelovanje na međunarodnim turnirima bi stizale, no Sportski odbor mi se odlučio osvetiti za poraz od Fischera", kaže šahist. "Selidba iz Moskve u Pariz mi je pružila priliku da sudjelujem na svim međunarodnim turnirima. Bio je to jedini razlog zašto sam promijenio prebivalište."

Njegova je karijera potrajala još 20 godina, nakon čega se Spaski vratio u Rusiju i posvetio popularizaciji šaha u zemlji. Sada ima 83 godine i živi u Moskvi.

Anatolij Karpov

Karpov u manjoj mjeri podsjeća na Borgova nego Spaski, no, kako se navodi u predgovoru istoimenog romana Waltera Tevisa (serija je adaptacija tog romana), autor je inspiraciju našao u tri velika šahista - Spaskom, Fischeru i Karpovu.

To ne iznenađuje, jer je Karpov deset godina bio najbolji šahist svijeta, od 1975. Štoviše, imao je reputaciju glavnog šahovskog komunista. Njegova su sučeljavanja s protivnicima često završavala skandalima, uključujući optužbe za psihološki pritisak i umiješanost parapsihologa. Viktor Korčnoj, četverostruki prvak SSSR-a, koji je iz Sovjetskog Saveza pobjegao u Švicarsku, u svojoj je knjizi napisao da je nosio sunčane naočale "kako bi Karpova lišio njegove omiljene aktivnosti - da stoji za stolom i protivnika gleda ravno u oči. Dok sam nosio naočale, mogao je vidjeti samo svoj vlastiti odraz".

Karpov je šah počeo igrati s četiri godine, a igri ga je naučio otac, vojni inženjer. 1963. godine je kao jedan od najdarovitijih mladih šahista u zemlji primljen u Školu Botvinnik, koju je vodio patrijarh sovjetske šahovske škole. Mihail Botvinnik je u to vrijeme za mladog Karpova rekao: "Jako mi je žao, ali od Tolje neće biti ništa." No jako je pogriješio. Karpov će kasnije postati 12. svjetski prvak i tijekom svoje karijere prikupiti devet šahovskih Oscara (koji se dodjeljuju za najveći uspjeh u posljednjih 12 mjeseci). Njegov stil igre bi se mogao opisati kao mirna i neužurbana, no solidna ofenziva bez oštrih napada, koja ne ostavlja priliku za protunapad. Prava "sovjetska škola", koje se Beth Harmon toliko boji.

Nakon čuvenog poraza Spaskog od Bobbyja Fischera 1972. godine, Karpov je postao glavna nada sovjetskog šaha. Međutim, nije se uspio suočiti s Fischerom: Amerikanac je odbio igrati s njim (što se automatski računalo kao poraz) nakon što Međunarodna šahovska federacija nije ispunila njegove uvjete za održavanje turnira. Karpov je proveo gotovo dvije godine vodeći neslužbene pregovore kako bi se meč ipak održao, no od toga nije bilo ništa. Karpov je postao jedini svjetski prvak u povijesti koji ne samo da je dobio naslov, a da nije sudjelovao u meču ili na turniru svjetskog prvenstva, nego nije odigrao niti jedan meč s prethodnim prvakom. Nakon toga je svoje legitimno pravo na naslov dokazao u brojnim prilikama na raznim turnirima.

Uz to, Karpov je tijekom svih tih godina kombinirao svoju šahovsku karijeru s drugim aktivnostima. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu deset godina kasnije, 1978., dok je već bio svjetski pravak, a svoje je akademske kvalifikacije dobro iskoristio. Osim političke karijere (zamjenik Vrhovnog sovjeta SSSR-a i zamjenik Državne dume iz vladajuće stranke "Jedinstvena Rusija" u nekoliko saziva, uključujući i sadašnji), bavio se i bankarstvom i biznisom te je bio predsjednik tvrtke "Berghoff-Rusija". Danas se Karpov uglavnom bavi političkim aktivnostima, posebno etničkim pitanjima. Smatra se i jednim od najpoznatijih filatelista u Zajednici neovisnih država - vjeruje se da njegova kolekcija maraka vrijedi najmanje 13 milijuna eura.