"Jutarnji show" se svidio svima, no čini se da je samo u Rusiji pobudio sasvim zaseban skup osjećaja i asocijacija - onih na život u dalekom SSSR-u.
Vidite, pitanje romanse na radnom mjestu - i kritički odnos prema njoj - za nas su stvar prošlosti. Ono što je u SAD-u glavna priča Rusima je ne tako daleka, no sretno zaboravljena prošlost.
Apple TV, 2019.
Ovdje govorimo o socijalizmu, naravno. Zbog moralnog okvira dana sovjetski čovjek nije mogao niti sanjati o započinjanju afere na poslu - svakako ne ukoliko je bio u braku. A ako bi se to svejedno dogodilo, morao se suočiti sa snažnom osudom javnosti koja je često uključivala istrage na radom mjestu i u kojima je o privatnim stvarima "okrivljenika" svatko imao svoje mišljenje i osudu. Zanimljivo je da su takvi prizori do trenutka u kojem je Brežnjev preuzeo vlast već postali stvar prošlosti.
Ovdje, međutim, govorimo o filmovima. Sovjetski filmski protagonist nije imao ništa više slobode u imanju afera od svog stvarnog kolege: takozvani je socijalistički realizam 1930-ih to sprečavao, potičući besprijekoran prikaz sovjetskog čovjeka, ma kakve bile njegove osobne mane.
Tatjana Lioznova/Filmski studio Gorki, 1973.
Pogledajte poznatu sovjetsku seriju "Sedamnaest trenutaka proljeća". Radnja se odvija 1945. Protagonist, sovjetski špijun Stierlitz, zauzima visoku poziciju u Trećem Reichu i službeno je u celibatu. Ali samo kao Stierlitz. No on je, kao sovjetski špijun iza maske - Isajev, oženjen. Ali njegova je supruga u Rusiji i oni se nisu vidjeli godinama. Stierlitz je zgodan, sviđa se ženama, živi sam u udobnoj palači - ima sve mogućnosti da započne uzbudljivu aferu, čak i njih nekoliko. No on to nikada ne učini. Stierlitz voli svoju ženu. U prvoj epizodi doznajemo da je Stierlitz kao operativac sposoban izvesti najsmionije podvige. No oni nikada ne uključuju romantične misije.
Pogledajmo drugi žanr - komediju. "Dijamantna ruka" je kultni sovjetski klasik. Glavni lik, Sergej Gorbunkov, osumnjičen je za izdaju, a mlada aktivistica - najvjerojatnije članica partije - ne pušta njegov slučaj te ga pokušava uhvatiti na djelu. Ali bez uspjeha. Gorbunkov je vjeran svojoj ženi. Baš kao što je vjeran i Stierlitz.
Leonid Gajdaj/Mosfilm, 1968.
Još su dramatičnije priče koje odlaze u suprotnom smjeru i narativ grade oko nezamislivog: poput "Uredske romanse" iz 1977. - još jednog kultnog klasika koji se vrti oko nagle eksplozije osjećaja između zaposlenika u uredu i njegove šefice. Film se i dalje redovito prikazuje na ruskoj televiziji, a njegova gledanost nikada nije bila viša - viša je čak i od nekih današnjih informativnih programa.
Film prati dvije odvojene priče: jednu o neudanoj šefici i razvedenom i vrlo sramežljivom zaposleniku. I drugu - koja nas u ovom slučaju više zanima: onu o pripravnici Olgi Rižovoj i njezinim osjećajima prema novom upravitelju Juriju Samohvalovu. Njih su dvoje bili zajedno na fakultetu, no sudbina je imala druge planove, povezujući ih ponovno nakon svih ovih godina. Oboje su sada u braku. Ali Rižova, preplavljena ljubavnim osjećajima, ne može se suzdržati od slanja ljubavnih pisama Samohvalovu. Naivno vjeruje da nitko nema pojma o njezinim osjećajima, no radi u ženskom kolektivu - tamo je praktički nemoguće nešto prikriti. Svi potiho kritiziraju Rižovu. Kako se usuđuje dati svojim osobnim osjećajima da preuzmu stvar? Ovo je Sovjetski Savez - a ne razmažene Sjedinjene Države, smatraju one. A to je upravo ono što čuje od sindikalnog aktivista: dosta je ljubavi, razmišljaj o poslu i obitelji!
Eljdar Rjazanov/Mosfilm, 1977.
U redu, ovo nije baš #MeToo situacija, više se radi o tome kako žena "uznemiruje" muškarca - čak nije niti jasno možemo li to uznemiravanje nazvati "seksualnim". No svejedno se radi o skandalu i njegovom odjeku u javnosti.
I tako smo stigli do "Jutarnjeg showa". Čini se da je ruska publika imala unisonu duhovitu reakciju na emisiju: "Blagi Bože, čini se da se Amerika sa svojim moraliziranjem preobrazila u Sovjetski Savez!". I to je baš ono što vidimo u američkoj seriji: oženjeni muškarac spava sa svojim kolegicama i zbog toga dobiva otkaz. Nastaje veliki skandal. Zanimljivo je da se sovjetsko moraliziranje čini prilično benignim u usporedbi s ovime - gdje zaposlenici daju sve od sebe kako bi prikrili svoje odnose, bez obzira na to jesu li u braku ili ne. Niste čovjek - nego funkcija: tako barem izgleda lekcija naučena u SAD-u, koji sve više i više nalikuje na Sovjetski Savez 1920-ih.
Čini se da je Amerika prisvojila našu staru izreku - "Naprijed, prema pobjedi komunizma!", barem kada je u pitanju sfera osjećaja.