Najpoznatija skulptura Vadima Sidura (1924.-1986.) "Ranjen" konceptualizira samog umjetnika - invalida Drugog svjetskog rata. Imao je 18 godina kada su ga regrutirali i poslali na bojište. Metak iz njemačkog snajpera ga je 1944. pogodio čeljust i uništio mu polovicu lica.
Eduard Gladkov/Iz zbirke MMOMA-e/Sidurov muzej
Čudom je preživio, no ratne strahote su se duboko utisnule na njegovo lice i cijeli je život nosio bradu kako bi sakrio tragove svoje ozljede. Da bi se oslobodio tih užasnih uspomena, Sidur ih je počeo kanalizirati u svoju umjetnost.
Moskovska državna izložbena dvorana "Manež"/russiainphoto.ru
Tema invalida i patnje sastavni je dio njegovih skulptura, grafika i oslikanih keramičkih pločica. Bez nogu i bez ruku, Sidurovi veterani grle svoje najmilije i plešu.
Aleksandra Guzeva
U svojoj strastvenoj želji za mirom i stvaranjem, nasuprot ratu i razaranju, Sidur se neprestano okretao temi ljubavi, rođenja čovjeka i ženske suštine. Ta je potraga ponekad dovodila do prilično erotskih eksperimenata.
Moskovska državna izložbena dvorana "Manež"/russiainphoto.ru
Sidur je većinu svog odraslog života posvetio prikazivanju mrtvih i ozlijeđenih u raznim ratovima, a sve su njegove skulpture prožete nevjerojatnom tugom. Mnogi su Sidurovi modeli malih dimenzija na kraju realizirani kao antiratni spomenici u Njemačkoj.
Daniel Lobo (CC BY 2.0)
Muritatis (CC BY-SA 3.0)
Scoderks (CC BY-SA 4.0)
Kipar svoju popularnost u Njemačkoj prvenstveno duguje slavenskom učenjaku Karlu Eimermacheru, koji se divio njegovom radu i koji je organizirao Sidurove prve izložbe izvan SSSR-a.
"Stotine, tisuće, milijuni su umrli od nasilja. Meci, vješala, bombe, plinske komore, koncentracijski logori, mučenja, smrtna kazna - popis je beskrajan. Čini se kao da bi jednog dana to trebalo prestati! Ali čovječanstvo, kao da je lišeno razuma, ne uči ni iz čega", rekao je Sidur u intervjuu s Eimermacherom.
Zbirka MMOMA-e/Sidurov muzej
Generalni sekretar Hruščov je 1962. izrazio krajnje nezadovoljstvo izložbom suvremene umjetnosti u Moskvi, što je postavilo službeni trend protiv bilo kakvog nagovještaja apstraktne umjetnosti. Slike i skulpture su mogle prikazivati samo ono razumljivo (i domoljubno).
Sidurova umjetnost se u SSSR-u nije cijenila: njegove skulpture su bile suviše avangardne, a nedostajalo im je i herojstvo. Njegova umjetnost je prikazivala patnju i slabost, a ne pobjedonosne podvige. Tada je njegova popularnost u inozemstvu pogoršala situaciju i privukla pozornost sigurnosnih službi.
Prijetilo mu je izbacivanje iz Saveza umjetnika SSSR-a. To je za kipara u sovjetsko doba značilo da će mu biti oduzeta radionica i da se neće moći profesionalno baviti svojim kreativnim radom.
Zato je Sidur otišao u "podzemlje", zarađujući za život izradom nadgrobnih spomenika.
Ipak, nije prestao mariti za sudbinu čovječanstva. 1970-ih je počeo lutati šumama i skupljati odbačeni metal. Rekao je da čisti šume i spašava ih od nerazumnih ljudi. To smeće je ubrzo postalo materijal za njegova umjetnička djela.
Aleksandra Guzeva
"Kada šetam šumom, ne mogu proći pored [smetlišta],
Upravo sam ovdje
Pronašao brojne predmete
Koji su kasnije izrazili
Moj stav prema svijetu."
Sidur je žanr svog stvaralaštva opisao kao Grob-Art (doslovno: Lijes-Umjetnost).
Iz zbirke MMOMA-e/Sidurov muzej
Tek su nakon Perestrojke Sidurove skulpture dobile publicitet u Rusiji. 1991. godine, nakon njegove smrti, u blizini Sankt-Peterburga je podignut spomenik Židovima ubijenim u Drugom svjetskom ratu.
Aleks Baharev
1992. godine je u blizini Sidurova muzeja u Moskvi podignut spomenik sovjetskim vojnicima koji su se borili u Afganistanu, nazvan "Spomenik onima koji su ostali nepokopani". Mještani su mu dali nadimak "Tugujuće majke", jer prikazuju tri neutješne ženske figure iznad groba svoje djece koji nikad neće vidjeti.
Google Maps
Sidur nije pripadao nijednom umjetničkom pokretu. Nije bio socijalistički realist niti je sudjelovao u kolektivnim izložbama neslužbene sovjetske umjetnosti. Tražio je svoj vlastiti put i jezik, a sebe je nazvao "izvanzemaljcem s drugog planeta".
Moskovska državna izložbena dvorana "Manež"/russiainphoto.ru
Ove se godine obilježava 30. godišnjica od otvaranja Sidurova muzeja u Moskvi.