Aleksandar Solženjicin je jedan od klasika ruske književnosti 20. stoljeća. U potponosti se posvetio pisanju tek od 45. godine života (1964.), nakon dugih godina robijanja (uhićen je na fronti u veljači 1945. zbog pisama koja je tijekom rata pisao prijatelju iz djetinjstva, a u kojima su bili izraženi "oštri antistaljinski pogledi").
Solženjicin je postao dobitnik Nobelove nagrade za književnost 8. listopada 1970. kao "vjeran nasljednik moralne snage velike ruske književnosti". Odmah su se zatim sovjetske vlasti okomile na njega. 1971. su konfiscirani svi njegovi rukopisi. U razdoblju 1971.-1972. su uništena sva izdanja Solženjicina. Objavljivanje djela "Arhipelag Gulag" u Parizu 1973. je samo zaoštrilo kampanju protiv pisca u domovini.
Odlukom Prezidijuma Vrhovnog Vijeća SSSR-a Solženjicinu je oduzeto državljanstvo i protjeran je iz zemlje. Nobelovu nagradu je primio tek 1974.
U Rusiju se vratio 1994. godine.