"Strasti po Anželiki", 1993.
Anželika pati od čudnog i rijetkog sindroma, grmljavina kod nje izaziva pretjeranu seksualnu želju. U tim trenucima nevremena, kada moždani centri kontrole zataje, ona spolno opći s muškarcem koji prvi naiđe, a poslije toga nastupa amnezija.
Ovakav komično-erotski loš film s elementima mistike i detektivskog žanra Aleksandra Polinikova mogao je, čini se, nastati samo u ranoj postsovjetskoj Rusiji. Apsolutno sve je postalo moguće, a u pojedinim trenucima "Strasti po Anželiki" balansiraju na rubu pornografije. A odgovor na pitanje zašto daje replika jednog od junaka koji kaže: na nekom drugom mjestu, možda to i je pornić, a ovdje je očito sredstvo.
Ovaj suludi film u isti je mah i nevjerojatno točna slika vremena u kojem je nastao, reflektirajući odsustvo najmanjeg seksualnog obrazovanja, kulturu i stupanj tog ludila. Koliko samo vrijedi predodžba tvoraca filma, a i narodnih masa, o tome čime se bavi seksolog (spoiler: liječnik kod kojeg dolaze radi upražnjavanja seksa...)
"Sumračni portret", 2011.
Socijalna radnica Marina redovito odlazi na periferiju provincijskog grada kako bi se viđala s ljubavnikom, obiteljskim prijateljem, u njegovom iznajmljenom stanu. Poslije jednog takvog noćnog izleta siluje je lokalni milicionar, poslije čega ona nastavlja odlaziti kod njega na već spomenutu destinaciju.
U filmu Angeline Nikonove uspješno je građena seksualno-patološka nit ispletena oko stockholmskog sindroma i zbližavanja žrtve s nasilnikom, pa se mogu povući i neke paralele s "Posljednjim tangom u Parizu" (atmosfera filma, uzgred, prilično je mučna). Ipak, to je prilično dobar socijalni film koji pomalo igra na terenu "Jelene" kanskog ljubimca Andreja Zvjaginceva.
"Skakavac", 2014.
Jegor Baranov/Sreda, 2014.
Djevojka iz dobrostojeće moskovske obitelji stupa u tajnu vezu s građevinarcem iz provincije, što će se pretvoriti u pet godina nemorala, degradacije i par leševa.
Producenti su "Skakavca" Jegora Baranova krstili kao erotski triler, samo što od njega ne treba očekivati napetost kao u "Sirovim strastima". Seks je prisutniji kao metafora izopačenja duše i karaktera u velikim gradovima i nema ga tako mnogo. Ipak, prikazan je daleko erotičnije i na višoj umjetničkoj razini nego što je to karakteristično za ruske filmove snimljene 2014. godine. "Skakavac" nije pokušaj da se utemelji erotski triler i drama kao trash film za amatere, već u svojstvu ozbiljnog žanra. Neki smatraju da je pokušaj zadovoljavajući.
"Ljubavnice", 2019.
Filmski debi kontroverznog kazališnog redatelja Konstantina Bogomolova doživljen je kao senzacionalan zbog prikazivanja "priležništva" kao ukorijenjenog fenomena jet seta Moskve i seksa na platnu. Priča o provincijalki koja osvaja veliki grad našla se i u seriji (dvije sezone). Na kraju druge epizode provincijalka sigurno odbija "mjesto pod suncem". Uslijedit će peripetije u svakodnevnom životu ljubavnice isprepletene s kriminalnim sadržajima.
Po količini efektno snimljene muške i ženske golotinje Bogomolovljeva serija može se usporediti samo s ubojstvima u "Igri prijestolja". U glumačkoj ekipi nalaze se sve same najtalentiranije i najljepše zvijezde ruskog filma Aleksandra Kuznecova, Daša Ernst, Aleksandra Rebjonok. Za ljubitelje čulnih i hrabrih erotskih scena ova će serija biti pravo otkriće.
"Vjernost", 2019.
Nigina Sajfulajeva/Drug Druga, 2019.
Najnoviji, vrlo ozbiljan i uspješan pokušaj suvremenog ruskog filma u pronalaženju vlastitog puta u žanru erotske drame. Nagina Sajfulajeva, koja je s ovim filmom debitirala na nedavno završenom Kinotavru, najznačajnijem nezavisnom filmskom festivalu u Rusiji, pobrala je brojne pohvale. Kritičar Aleksej Filipov je primijetio da je riječ o jedinstvenoj niši ruskog filma, gdje ljudi umiju voditi ljubav, govoriti kao u životu i egzistirati izvan moralnih ocijena.
U središtu priče o jednom bračnom paru iz Kalinjingrada, okruženog Europom, nije seksualna emancipacija, već otvoreni i delikatni razgovori u obitelji koja se našla u krizi. Seks je neodvojivi dio duhovnog, a ne tjelesnog života, pa to izgleda impresivno.