Sedam razloga da ponovno počnete čitati Čehova

Anton Čehov

Anton Čehov

V. Čehovskij
Ime ovog velikog ruskog pisca najčešće se veže uz kazalište. Međutim, on nije bio samo izuzetan dramski pisac, nego i genijalni autor kratkih priča. Nažalost, često je bio u sjeni Tolstoja i Dostojevskog.

1. Znao je što pokreće ljude


Anton Čehov je rođen 1860. godine u gradu Taganrog na jugu Rusije. Kuća u kojoj je živio danas je muzej. Kad mu je bilo 19 godina, upisao je studij medicine na Moskovskom državnom univerzitetu. Još kao student Čehov je počeo raditi kao liječnik, a medicinom se bavio do kraja života.   

S obzirom da je kao liječnik upoznao najrazličitije ljude, njegove kratke priče prodiru u suštinu ljudske duše i sa suptilnom ironijom prikazuju banalnost i vulgarnost društva.

3 najbolje Čehovljeve priče, izbor urednika:

  • Dušica: Olga je žena anđeoske prirode koju svi u gradu zbog njene krotke naravi zovu "dušečka" (dušica). Ona ima duboku potrebu voljeti nekoga i kada se uda za direktora kazališta postaje zainteresirana i uključena u kazališni život. Poslije muževljeve smrti udaje se za upravnika stovarišta drva i počinje raditi s njim, pa drvna građa postaje za nju najvažnija stvar na svijetu. Ubrzo gubi svaki interes za kazalište. Kada joj muž umre... shvatili ste poantu. Ona je sretna samo kada brine o nekome i kada se apsolutno posveti, tako da sama nestane. Ovakve žene u Rusiji i danas zovu "dušečka".
  • Čovjek u futroli:  Bio jedan čovjek koji se "mogao zapaziti po tome što je uvijek, čak i po vrlo lijepom vremenu, izlazio u kaljačama i s kišobranom i neizostavno u toplom vatiranom kaputu. I kišobran mu je bio u futroli, i džepni sat u futroli od sive jelenske kože, pa kad je vadio perorez da bi zašiljio pisaljku – i nož mu je bio u futroli; i lice mu je, činilo se, također bilo u futroli, jer ga je on sve vrijeme krio podignutim okovratnikom (...) Jednom riječju, kod toga čovjeka opažala se stalna i nesavladiva težnja da se okruži omotačem, da stvori sebi, nazovimo je tako, futrolu, koja bi ga odvojila, koja bi ga zaštitila od vanjskih utjecaja." Radio je sve po pravilu i plašio se svega što je mimo norme. Najzad, kada je umro i bio položen u kovčeg, na licu mu je bio izraz sreće "kao da se radovao što su ga, najzad, položili u futrolu iz koje više nikad neće izaći."
  • Dama s psićem: Ovo je priča o dvoje ljudi koji su nesretni u braku i koji se slučajno sreću u odmaralištu u Jalti na Krimu. Zaljubljuju se i počinju ljubavnu aferu. Ponovno se osjećaju nadahnuto i živo. Ali zatim počinju patiti više nego ranije, kada shvate da zapostavljaju svoje obitelji. Tako se ljubavnici nastave sastajati, uživajući u ljubavi, sve dok jednog dana konačno ne shvate da više nisu mladi i da i dalje pate zbog nedozvoljene ljubavi.

2. Odličan smisao za humor i osećaj mjere


Čehovljev inteligentan humor je ono što Rusi obično zovu "smijeh kroz suze", kada se čovjek može smijati čitajući o tuđim manama i greškama, ali onda shvatiti da vjerojatno pravi iste takve greške i da smo svi zapravo isti.  

Jedna od Čehovljevih najupadljivijih osobina, po kojoj se izdvaja od drugih ruskih pisaca, je da on ne moralizira. Čitatelj sam može zaključiti, tako da smisao priče ovisi o tome tko je čita.

Postoji jedna odlična kratka priča, "Kameleon", o tome kako je čovjek grub prema psu sve dok ne shvati da je to generalov pas. Odjednom se počinje brinuti o njemu. Njegovo ponašanje se mijenja ovisno o tome, kome misli da pas pripada.

Prva izdanja Čehovljevih dela


3. Otkriva tajnu ruske duše

Već smo spomenuli kratku priču "Dušica", koja osvjetljava dušu ruske žene sa njenim snažnim majčinskim instinktom. Lavu Tolstoju se, usput budi rečeno, nije svidjelo što Čehov ženski lik u ovoj priči predstavlja s podsmijehom. Tolstoja je dirnula iskrena i nevina priroda ove žene i njena sposobnost da voli.

Čehovljevi likovi su takozvani "mali ljudi", koji su komični sa svojim običnim osobinama. Autor ne postavlja pitanje smisla ljudske egzistencije, on samo prikazuje obične ljude s njihovim svakodnevnim problemima.  

4. Zbog pisanja je riskirao svoje zdravlje


Već bolestan od tuberkuloze, Čehov je krenuo na dugo putovanje preko Sibira do otoka Sahalin. U to doba otok je bio poznat samo kao daleki kraj Rusije i kažnjenička kolonija, mjesto gore i dalje od Sibira. Ali Čehov je hrabro otišao tamo da sazna kako ljudi tamo žive. Napravio je čak i neku vrstu popisa stanovništva i napisao knjigu u kojoj opisuje život stanovnika otoka o kojem je malo tko u vanjskom svijetu nešto znao.

5. Njegove drame su inspirirale Stanislavskog da stvori svoj sistem glume

Čehov čita



"Tri sestre", "Višnjik", "Ujak Vanja" i "Galeb": ova djela ne treba posebno predstavljati. Sve četiri drame su premijerno izvedene u Novom moskovskom umjetničkom kazalištu koje danas nosi Čehovljevo ime. Sve glavne ženske uloge igrala je Olga Kniper, mlada glumica kojom se Čehov oženio. 

Film

7. Zahvaljujući njegovim knjigama mnogi Rusi zavole književnost


Među Čehovljevim kratkim pričama su i one koje svako dijete u Rusiji nauči još u osnovnoj školi; npr., "Kaštanka", priča o psu koji se izgubio i našao u kući jednog klauna. Klaunu se svidio pas, za kojeg se ispostavi da je pametan. Zajedno počinju nastupati u cirkusu, ali za vrijeme jedne predstave Kaštanka ugleda svog bivšeg vlasnika i sva radosna odlazi kod njega.

Zatim, tu je tužna priča "Vanjka" o malom dječaku koji radi kao šegrt kod obućara. Na Badnje večer mu nedostaje kuća i on piše pismo koje adresira "djedu na selo". Ova fraza je takođe postala aforizam sa značenjem da se nešto šalje nikuda.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće