Čehov, kavijar, nafta i plin

Sahalinske ceste. Tihooceanski otok Sahalin, koji je zaista vrlo udaljen od Moskve, ipak predstavlja kvintesenciju Rusije. Izvor: Lori Images

Sahalinske ceste. Tihooceanski otok Sahalin, koji je zaista vrlo udaljen od Moskve, ipak predstavlja kvintesenciju Rusije. Izvor: Lori Images

Do kraja Drugog svjetskog rata, prije nego što su jug Sahalina i Kurilski otoci prešli iz Japana u sastav Sovjetskog Saveza, grad Južno-Sahalinsk zvao se Tojohara. U njegovom uređenju i arhitekturi i do danas su se sačuvale japanske crte i na neobičan način se dotiču sa sovjetskim elementima. A ako uzmete u obzir da na Sahalinu živi i veliki broj Korejaca, onda postaje jasno zašto se Južno-Sahalinsk, ovaj „azijski Kalinjingrad", može promatrati kao internacionalni centar ruskog Dalekog istoka.

Južno-Sahalinsk je nastao kao malo selo Vladimirovka, koje su 1882. osnovali osuđenici protjerani iz drugih krajeva Ruskog carstva. U to vrijeme Sahalin je bio poznat kao kažnjenička kolonija. Nakon rusko-japanskog rata 1905. južni dio Sahalina pripao je Japanu. Sve do 1945. grad Tojohara bio je centar prefekture Japanskog carstva Karafuto. I tek 1946., pošto je grad postao dio Sovjetskog Saveza, dobio je današnje ime - Južno-Sahalinsk. U svakodnevnom govoru naziva se jednostavno Južni", iako u cjelini Ruske Federacije ima status pokrajine Krajnjeg sjevera (zaposleni u ovim regijama, zbog otežanih uvjeta života i rada, prema zakonu imaju određene olakšice).


Просмотреть увеличенную карту

Danas je Južno-Sahalinsk centar jedine oblasti u Rusiji koja se cijelim svojim teritorijem u potpunosti nalazi na otocima. Osim Sahalina, najvećeg ruskog otoka, pod Sahalinsku oblast potpadaju i Kurilski otoci (prema nekima od njih Japan još uvijek ima pretenzije).

Dok je imao vlast na Sahalinu, Japan je na otok dovodio radnu snagu iz Koreje, koja se do 1945. također nalazila pod japanskom vlašću. Zato na ovom otoku i danas živi veliki broj ljudi korejskog porijekla. Povijest Južno-Sahalinska ispunjena je velikim brojem tragičnih događaja i sukoba među narodima. No danas japanski i korejski utjecaji, kao i kulturno nasljeđe starosjedilačkih naroda Nivha i Ainua, otoku daju neizmjernu draž.

 


Obala Ohotskog mora. Izvor: Lori Images

U zgradi koju su Japanci podigli kao muzej prefekture Karafuto u tradicionalnom arhitektonskom stilu taiken" (carska kruna"), a prema projektu arhitekta Yoshija Kazukija, i danas se nalazi muzej. U dvorištu ove građevine u istočnjačkom stilu, koja se nalazi na Komunističkom prospektu, danas su postavljeni japanski i ruski topovi koji su davno zaboravili na bitke. Japanski tenk Ha-Go" nalazi se pored sovjetskog grba, koji danas ima samo povijesni značaj. Ogromna Lenjinova statua pored željezničke stanice (djelo poznatog sovjetskog skulptora srpskog porijekla Evgenija Vučetića) podsjeća na doba SSSR-a. Na zgradi oblasnog suda nalaze se dva grba: sovjetski i ruski. Povijesni slojevi tako su čvrsto isprepleteni da čovjek i nehotice pogledom traži osim njih još i japanski grb.


Jedan od sahalinskih svjetionika. Izvor: Lori Images

U Južno-Sahalinsku, kao i na cijelom ruskom Dalekom istoku, masovno se voze japanski automobili s volanom na desnoj strani. Na svakom koraku nalaze se tezge s japanskom robom, kao što je viski popularnih marki Black Nikka" i Suntory". To nije ništa neobično, jer japanski otok Hokkaido nije daleko.

Sahalin je domovina pjan-sea", popularne vrste brze hrane korejskog porijekla. To je pecivo s kupusom, začinima i malim komadićima mesa kuhano na pari. Korejske riječi, kao što su Kimči" (začinjeni ljuti kupus) ili Kuksa" (tanki rezanci), ovdje su postale uobičajene. Na Sahalinu treba obavezno probati korejsku kuhinju.

Osim nafte i plina, kojima je bogat podvodni priobalni pojas oko Sahalina, ovdje se vadi i jantar, jednako izvrsne kvalitete kao baltički. U mjesnim prodavaonicama mogu se nabaviti nakit i ukrasi od sahalinskog jantara.


Sahalinski rakovi, jedna od mjesnih morskih poslastica. Izvor: Lori Images

Sahalin po obliku podsjeća na ribu i to nije slučajno. Otok u čijim se rijekama mrijesti losos smatra se za jednu od ruskih prijestolnica kavijara. Doduše, ovdje se, unatoč popularnom mišljenju, ne može naći jeftin crveni kavijar (osim kod lovokradica). Na tržnici se litra kavijara može kupiti za oko 2000 rubalja (oko 44 eura). Tu je i bogata ponuda usoljenog, sušenog na suncu ili dimljenog lososa, kao i izuzetno ukusne vrste ribe snetac, koju stanovnici Sahalina suše na prozorima poput rublja. Lokalni umjetnici na slikama rado predstavljaju različite vrste ribe.


Muzej Južno-Sahalinska najprepoznatljiviji je trag japanske kulture na Sahalinu. Izvor: Lori Images

Ponos Sahalina je sirup od klopovke" (lat. Vaccinium praestans), lokalnog crvenog bobičastog voća (prodaje se po cijeni od 12 eura za litru i pol).

Sahalin: Dolina plodnosti u Tihom oceanu
16.000 jezera, spektakularna priroda i neobična povijest na granici ruske i japanske civilizacije.

Drugi lokalni brand je pisac Anton Čehov, koji je 1890. posjetio Sahalin. U to vrijeme na otoku se nalazio zatvorenički logor za prisilni rad. Čehov je sproveo popis lokalnog stanovništva, pa i zatvorenika, i napisao publicističku knjigu Otok Sahalin". Danas u Južno-Sahalinsku postoji Sahalinski kazališni centar Čehov", tu se nalazi i spomenik ovom piscu, kao i muzej posvećen knjizi Otok Sahalin", koji se nedavno preselio u novu zgradu na Prospektu mira. Lik Čehova se nalazi čak i na magnetima koji se prodaju kao suveniri, dok ostali suveniri prikazuju medvjede, zatvoreničke lance, crveni kavijar itd. Čehov, kavijar, nafta i plin glavni su ruski izvozni proizvodi, a sve to postoji na Sahalinu. U tom smislu Sahalin, iako se nalazi vrlo daleko od Moskve, ipak predstavlja kvintesenciju Rusije.

U Južno-Sahalinsku ima zaista lijepih mjesta za šetnju, kao što su Park Gagarina s vlakom za djecu, zoološki vrt, sportsko-kulturni kompleks Planinski zrak" sa skijaškim skakaonicama i žičarom na padini planine Boljševik i muzej željeznice na otvorenom (prva željeznička pruga ovdje je otvorena još 1906.). Ovaj grad, smješten među brdima, u kojem zbog čestih zemljotresa prevladavaju četvorokatne građevine, pruža svojim stanovnicima udobnost i kvalitetne uvjete za život. Možete ga obići pješice, a ako ste ljubitelj lova možete samo otputovati nešto sjevernije do brojnih lovišta, rijeka, jezera i zaljeva kojima je svima dom otok Sahalin.


Zaleđeno more oko Sahalina podsjeća zašto otok i kraj relativno niske geografske širine spada u ruski Krajnji sjever. Izvor: Lori Images

Do sredine 19. stoljeća smatralo se da je Sahalin poluotok. Tada je ruski moreplovac Gennadij Neveljskoj dokazao da je Sahalin područje sa svih strana okruženo morem. U listopadu 2013., povodom obilježavanja 200-godišnjice rođenja moreplovca Neveljskog, u Južno-Sahalinsku je otkriven novi spomenik ovom pomorcu, a po cijelom gradu mogla se pročitati kratka parola: Sahalin je otok!".