"Rat i mir", susret Andreja i Nataše
L. PasternakZa Ruse klasična književnost nije samo način da se bolje ovlada jezikom ili da se prekrati vreme. Neka klasična dela koja se izučavaju u školama imaju važnu ulogu u formiranju nacionalnog kulturnog identiteta i Rusi se često okreću njima kada žele da shvate neku situaciju iz života ili da opišu neku osobu, kada govore o ljubavi ili mržnji, ali i radi efektnih fraza ili za zbijanje šale. Russia Beyond je izabrala najvažnija književna dela koja će vam, ako ih pročitate, približiti ruski mentalitet.
Citati iz komedije „Maloletnik”, najuspešnijeg satiričnog dela pisca iz 18. veka Denisa Fonvizina, brzo su postali osnova za brojne frazeologizme i izreke u ruskom jeziku i književnosti. Glavni junak ove drame, Mitrofanuška, je sebičan i neobrazovan aristokrata i glavna meta Fonvizinovog humora. Ubrzo nakon što je 1783. godine „Maloletnik” postavljen na moskovskoj pozorišnoj sceni komedija je odmah postala hit. Ali, Jekaterina Velika je Fonvizinu zabranila da nastavi da objavljuje književna dela, što je bila cena koju je morao da plati za svoj britki satiričan prikaz života u Rusiji.
Diplomat i kazališni pisac, Aleksandar Gribojedov ušao je u povijest ruske književnosti samo kao autor jednog djela: "Nevolje zbog pameti". Monolozi glavnog junaka ovog remek-djela, Čackog, u školi se često uče napamet. Ovo književno djelo iz 19. stoljeća prikazuje sukob s kojim se suočava obrazovana osoba koja nije u stanju dodvoravati se licemjernom društvu. Završena 1824. godine, knjiga je zbog državne cenzure objavljena tek 1833. Autor, međutim, nije doživio njezino objavljivanje. Kao veleposlanik u Perziji, Gribojedov je ubijen 1829. godine, kad mu je bilo samo 34 godine, u pobuni u Teheranu.
Sigurno najsjajnija zvijezda ruske poezije, Aleksandar Puškin je bio pionir u žanru romana u stihu, koji najbolje predstavlja njegovo genijalno djelo "Jevgenij Onjegin”. Ovo je priča o nesretnoj ljubavi između Onjegina, hedonista kojeg muče dosada i umor od života, i skromne kćerke seoskog vlastelina, Tatjane. Ona se zaljubljuje u njega, ali on njenu ljubav ispočetka ne shvati ozbiljno. Puškin je puno prostora u romanu posvetio opisu ruske kulture, povijesti i običaja. Ova knjiga se s pravom često naziva enciklopedijom ruskog života 19. stoljeća i do danas je omiljena među Rusima. Najpoznatiji djelovi romana su Tatjanino pismo Onjeginu, opisi Moskve, riječi posvećene prirodnim ljepotama Rusije, kao i piščevi duhoviti i autoironični pasaži.
Ovo je priča Grigorija Pečorina, ruskog časnika koji služi na Kavkazu. Ovaj bonvivan, kojega je stvorio ruski pjesnik i pisac Mihail Ljermontov, pripada galeriji "suvišnih ljudi" u ruskoj književnosti 19. stoljeća, koji se nastavljaju na lik Puškinovog Jevgenija Onjegina. Visoko obrazovan ruski aristokrat Pečorin je ciničan i melankoličan nihilist. On ne vidi smisao života i igra se sa smrću, dok u drugima vidi zamorčiće za svoje surove eksperimente i sredstvo za hedonističko uživanje. Ljermontovljevom junaku kasnije su se pridružili brojni drugi likovi iz ruske književnosti 19. stoljeća. Ljermontov se zajedno s Puškinom smatra za jednog od najvećih ruskih pjesnika.
"Mrtve duše" Nikolaja Gogolja je jedan od najsnažnijih romana ruske književnosti 19. stoljeća. Ovaj veliki ruski pisac je, međutim, spalio nastavak romana i ubrzo umro u duševnom rastrojstvu. Postoji legenda da je Gogolj ideju za roman dobio od Aleksandra Puškina. Glavni junak "Mrtvih duša" Pavel Čičikov putuje po zemlji i kupuje kmetove koji postoje samo na papiru kako bi izveo financijsku prevaru predstavljajući mrtve kmetove kao žive. Zatim planira na osnovu toga uzeti kredit od banke i pobjeći s novcem. Čičikovljeva putovanja prikazuju realnost života u ruskoj provinciji 19. stoljeća i tipove ljudi koji tu žive.
S preko 25 ekranizacija po čitavom svijetu "Zločin i kazna" je vjerojatno najpoznatije djelo Fjodora Dostojevskog. Glavni lik pokušava riješiti moralnu dilemu. Rodion Raskoljnikov traži odgovor na pitanje je li je on jedno "ništavno stvorenje" i ima li pravo ubiti. Uspoređuje se s Napoleonom i misli da dobre namjere mogu opravdati zločin. Ubija staru zelenašicu, a zatim se predaje vlastima, jer mu savjest ne da drugi izbor. Danas u Sankt-Peterburgu postoje mnoga mjesta za turiste posvećena životu ovog književnog junaka.
Vjerojatno ni mnogi Rusi nisu bili u stanju pročitati sva četiri toma "Rata i mira". Pa ipak, svi se jednom vrate ovom besmrtnom djelu. Neki daju prednost stranicama o ljubavi, neki bitkama u ratu protiv Napoleona (1805. – 1812.). Bez sumnje, "Rat i mir" je jedan od najvažnijih romana u ruskoj i svjetskoj knjiženosti. U Sovjetskom Savezu ovo je bila najtiskanija knjiga s preko 360 milijuna primjeraka u 312 izdanja.
Rusi počinju čitati kratke priče Čehova još u nižim razredima osnovne škole. Pune humora, ironije, satire, Čehovljeve priče su uvijek voljeli Rusi svih uzrasta. Neke od najpoznatijih priča su "Jonič", "Debeli i mršavi", "Mala trilogija". Čehovljeve drame "Galeb", "Ujak Vanja", "Tri sestre", "Višnjik" čitaju se nešto kasnije, u srednjoj školi i u studentskim godinama.
Za ovu knjigu Mihail Šolohov je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1965. Neki kažu da je nemoguće da je 22-godišnji pisac bio u stanju napisati tako vrijedno djelo. Njegovi prvi rukopisi su izgubljeni, što je pomalo čudno, ako se uzme u obzir značaj knjige. Neki stručnjaci kažu da je pravi autor romana Fjodor Krjukov, časnik Bijele armije. Nepobitna istina je ipak da je ova knjiga o sudbini čovjeka u godinama revolucije, o životu donskih kozaka jedan od najznačajnih romana ruske književnosti 20. stoljeća.
Djelo još jednog dobitnika Nobelove nagrade (1970.) je dugo bilo pod zabranom u ruskim školama. Priče i romani ovog autora su počeli se pojavljivati u školama za vrijeme Perestrojke, krajem 80-ih, i postali dokaz Staljinovih represija u SSSR-u. "Jedan dan Ivana Denisoviča" je prvi put objavljen 1962., a govori o robijašima Gulaga 50-ih godina, prva knjiga koja otvoreno opisuje jedan Staljinov logor.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
