Senzacionalni filmski uradak Andreja Zvjaginceva „Bez ljubavi“ apsolutno je univerzalan i posve moguć i u Hrvatskoj, Srbiji, Austriji i Americi.
Mnogi kritičari pišu kako se radi o „zastrašujućem filmu“. A najstrašnija stvar u vezi filma je njegova vjerodostojnost. Sve je prikazano vrlo vjerno: i usamljenost djece koja roditeljima nisu potrebna, i usamljenost roditelja koji nisu potrebni svojoj djeci, partnerima i samima sebi. U filmu će se u ovom ili onom dijelu prepoznati mnogi.
Film govori o supružnicima koji su u procesu razvoda. U silnim se godinama zajedničkog života među njima nakupio težak teret ljutnje i ogorčenja. Oni mrze jedno drugo i sanjaju o što skorijem razvodu. Oboje već imaju svoje nove živote, a problem ostaje samo njihov zajednički sin, koji zapravo više nije potreban niti majci niti ocu. Nakon još jedne u nizu roditeljske svađe, dječak nestaje, a očajni roditelji ne znaju gdje je iščeznuo… Film bez milosti slama srce gledatelja iskrenom boli malog čovjeka.