5 činjenica o spomeniku "Radnik i kolhoznica"

Stojeći zajedno, muškarac izražene muskulature i žena u haljini, drže srp i čekić u svojim rukama. "Radnik i kolhoznica" spomenik je koji je podignut kao simbol trajnog jedinstva radničke klase i seljaka u sovjetskoj Rusiji.

I kao i puno pravih radnika i seljaka u Sovjetskom Savezu, ovaj čelični par prošao je kroz puno toga.

1. Inspirirani drevnim herojima

Kip je napravila Vera Muhina, majstorica socrealističkog kiparstva, za Svjetsku izložbu koja se održavala 1937. godine u Parizu. To je prvi put da su Sovjeti bili pozvani na takav događaj, pa je državno čelništvo ( ponajviše Staljin ) htio ostaviti jak dojam.

Radeći u sovjetskom paviljonu, kojeg su trebali ukrasiti "Radnik i kolhoznica", Vera Muhina i arhitekt Boris Jofan bili su inspirirani Harmodijem i Aristogitonom - grčkim dvojcem koji je ubio perzijskog tiranina i donio demokraciju u Atenu.

Kip koji je inspirirao autore skulpture "Radnik i kolhoznica". Rimska kopija atenske verzije.

Wikipedia

"Radnik i kolhoznica" s druge strane, trebao je predstavljati uspon i pobjedu socijalističke države na cijelom planetu. Kako je Boris Jofan kasnije napisao, arhitektonski ansambl kao takav, trebao je biti glavni sovjetski eksponat. I bio je.

2. Za kip se sumnjalo da sliči Lavu Trockom

Gotovo anegdotalni događaj se dogodio kada je Muhina radila na spomeniku: loše raspoloženi inženjer pisao je Staljinu, te tražio da ju se makne s rada, tvrdeći kako je potajno napravila lice Lava Trockog unutar draperja haljine kolhoznice.

Koliko god apsurdno zvučalo, tada je to bila izuzetno ozbiljna optužba. Staljinove čistke su bile na vrhuncu 1937. godine pa je Muhina bila suočena s ozbiljnim problemima, ako bi se te tvrdnje pokazale točnima. Ali nisu. Vlasti su detaljno pregledale skulpturu i nisu našle nikakve tragove Staljinovog najvećeg neprijatelja. Sve je ispalo u redu.

3. Suparništvo sa spomenikom Trećem Reichu

Tokom pariške izložbe, glavna "borba" se odvijala između dva buduća neprijatelja u Drugom svjetskom ratu: Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke. Dva monumentalna paviljona autoritativnih država smješteni su jedan nasuprot drugome na glavnom bulevaru u Trocadéru.

Sovjetski i njemački paviljoni, jedan nasuprot drugoga tokom Svjetske izložbe u Parizu 1937. godine

Getty Images

Njemački paviljon kojeg je dizajnirao zloglasni njemački arhitekt, Albert Speer, podsjećao je na divovsku rimsku brojku "III" koja je predstavljala Treći Reich, te bila okrunjena orlom i svastikom. Simobl sovjetskog socijalizma i njemačkog nacizma gledali su jedan u drugoga, a bio je do dašak francuskog humora administrativnog osoblja koje je organiziralo Svjetsku izložbu.

Neki kritičari su hvalili monumentalno remek-djelo Muhine i Jofana, no neki su bili skeptični, nazivajući ga "bezličnim modernizmom". Bez obzira ne to, sovjetski i njemački paviljoni su dobili Grand Prix Svjetske izložbe, odnosno, rezultat je bio izjednačen.

4. Smješten na mjesto gdje ne pripada

Nakon završetka izložbe, "Radnik i kolhoznica" otišli su kući. No, čekao ih je problem. Nakon što je spomenik napusti Francusku, ruska vlada morala je pronaći mjesto za ovu 24.5 metara visoku statuu.

Prvotno se razmišljalo o podizanju u hidroelektrani u Ribinsku, na rijeci Volgi, zatim na Vorobjovim Gorima u Moskvi, gdje bi se praktički vidio iz cijelo grada, ali niti jedna od ideja nije provedena u djelo.

Pogled na spomenik "Radnik i kolhoznica" ( s prednje strane ) sa strane avenije Mira. 1959. godine. Autorica Vera Muhuna je bila izuzetno nezadovoljna s navedenim pogledom.

Valentin Soboljev and Vasilij Jegorov/TASS

1939. tokom otvaranja VDNH-a ( Izložbe uspjeha nacionalne ekonomije ) u ruskoj prijestolnici, kip je postavljen ispred prednjeg ulaza, na relativno malom pijedestalu koji je bio tri puta niži od onoga u Parizu. Muhina je bila ljuta zbog odluke, nazivajući pijedestal "panjem", te navela kako je spomenik izgubio svoju ljepotu i smisao na tako niskom pijedestalu.

5. Postao je simbol sovjetskog filma i dobio novi pijedestal

Iako nije bila prevelika utjeha Muhini, njezina skulptura postala je službeni emblem najvećeg sovjetskog studija - Mosfilma, 1947. godine. Otada je svaki sovjetski film produciran od strane ovog studija na svom početku imao logotip muškarca i žene koji drže srp i čekić.

Emblem sovjetskog studija Mosfilm, fotografija iz Mosfilmovog muzeja

Aleksej Filippov/TASS

2003. skulptura je skinuta i reparirana, da bi 2010. bila ponovno otkrivena te napokon dobila viši pijedestal ( 34.5 metara, 10 metara više od prethodnog ), čime joj se ukupna visina popela na 58 metara, te je time postala peta po visini statua u Rusiji. I sada, nakon toliko godina, napokon svi mogu uživati u ljepoti ovog čeličnog para.