Sovjetski pukovnik - tvorac prvog sintisajzera

Što je to ANS sintisajzer?

Jevgenij Murzin je rođen 1914. godine. Završio je Moskovski inženjerijski institut. U Drugom svjetskom ratu i poslije njega rukovodio je znanstvenim projektom elektromehaničkog protuzračnog detektora. Za taj izum je dobio prestižnu Staljinovu nagradu i postao glavni inženjer zapovjednog centra protuzračne obrane.

Murzin je volio i glazbu, i želio je kombinirati svoja tehnološka znanja s tim hobijem. Još je kao student 1938. godine došao na ideju da napravi stroj koji bi mogao reproducirati svaki zvuk, boju i interval, tj. sve što može zatrebati skladatelju.

Izum je zasnovan na metodi fotooptičkog snimanja zvuka koji se primjenjuje u kinematografiji, što mu je omogućilo da dobije vidljivi prikaz zvučnog vala, kao i da realizira drugi cilj - da sintetizira zvuk od umjetno generiranog zvučnog vala.

Zbog rata i njegovih posljedica realizacija ove ideje je trajala skoro 20 godina. Prvi model glazbenog sintisajzera je ime dobio po ruskom kompozitoru-inovatoru Aleksandru Skrjabinu. Ovaj sintisajzer se pojavio 1958. godine. Bio je izložen čak i u Londonu i Parizu. Poznat je i pod oznakom ANS, što su inicijali velikog kompozitora Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina.

Glazbena zvijezda

ANS, prvi sovjetski elektronički glazbeni sintisajzer

Nikolaj Pašin/RIA Novosti

ANS je premješten u Skrjabinov muzej u Moskvi i postao je njegov najvažniji izložak, a često i zvijezda glazbenih događanja. Moskovskim glazbenim krugovima je ovaj instrument otvorio nove stvaralačke horizonte. On može generirati svaki zvuk u 720 zvučnih kanala.

Nije bilo tipki, a na staklu je bila linija kroz koju je zrak svjetlosti dopirao do fotoelemenata. To je izgledalo kao oslikavanje glazbe.

Izum je bio idealan za ono doba. To je bilo vrijeme osvajanja svemira, a ANS je mogao stvarati "svemirsku" glazbu. Za razliku od suvremenih sintisajzera, ovaj instrument nije bio napravljen za javne nastupe nego samo za stvaranje zvuka.

ANS je korišten u mnogim sovjetskim filmovima nakon što je formiran specijalni laboratorij za rad s ovim uređajem, na čelu s Murzinom. Sovjetski skladatelji Eduard Artemjev i Stanislav Krejči su na sintisajzeru ANS skladali glazbu za sovjetske filmove poput "Ruka od dragulja", "Solaris" i "Zrcalo".

"'Solaris' je jedini film u mojoj glazbenoj karijeri u kojem je elektronika bila glavna glazbena tema filma", rekao je kasnije Artemjev.

U Skrjabinovom muzeju u Moskvi je 1967. godine otvoren eksperimentalni studio elektronske glazbe pod Murzinovim rukovodstvom. Tada je on već napustio vojsku. Sovjetski i njemački skladatelj Alfred Schnittke je 1969. godine skladao svoju elektroničku melodiju na sintisajzeru ANS. Kako je Schnittke kasnije rekao, "to je bio pokušaj da se akustika strogo formalizira".

Poslije Murzinove smrti 1970. godine ANS je korišten za obučavanje ljudi i uvježbavanje govora, kao i za proučavanje jezika dupina. Na kraju je instrument prenesen u Moskovsko državno sveučilište, gdje se i danas čuva.