Samovar: 300 godina čaja na ruski način

Foto-galerija: Muzej primijenjene umjetnosti i dekorativnih predmeta.

Foto-galerija: Muzej primijenjene umjetnosti i dekorativnih predmeta.

U moskovskom Muzeju primijenjene umjetnosti i dekorativnih predmeta otvorena je izložba pod nazivom "O samovaru i još ponečemu". Dopisnik Ruskog vjesnika razgovarao je s Olgom Jurkin, kustosicom ove zanimljive izložbe o posebnostima ceremonije ispijanja čaja u Rusiji.

Foto-galerija: Muzej primijenjene umjetnosti i dekorativnih predmeta.

Čaj uz zakusku

Najprije treba naložiti vatru i pričekati da se voda u samovaru zagrije. Dok se zagrijava, samovar kao da pjeva, pišti i huči. Kada voda u njemu proključa, samovar se iznosi na stol, a na vrh se stavlja čajnik s tzv. zavarkom (jak koncentrirani čaj). Ruska ceremonija ispijanja čaja se od japanske i kineske razlikuje po tome što se zavarka po želji razblažuje vrelom vodom iz samovara tek kada se ulije u šalice.

Ruske delicije u centru Zagreba
U centru Zagreba, u Staroj Vlaškoj 19, u jednoj od ulica koja se najmanje promijenila u zadnje vrijeme, u rujnu je otvoren dućan s ruskim proizvodima.

Samovar zauzima počasno mjesto na ruskoj trpezi i uvijek stoji na sredini stola. Na vrhu samovara je čajnik sa zavarkom. Stol je obično prekriven snježnobijelim stoljnjakom ukrašenim ornamentima. Uz čaj se serviraju razne poslastice: na tanjurićima su medenjaci, mali okrugli đevreci (rus. baranki), slatke žemlje (rus. pluska), bomboni i šećer u kockama koji se gricka uz čaj. Čaj se ulijeva u šalice s dubokim pladnjevima. Ranije su Rusi čaj često pili srčući ga iz dubokih pladanja koje su držali s tri prsta.

"Nigdje na svijetu se čaj ne pije na način kao u Rusiji", kaže za Ruski vjesnik Olga Jurkin, kustosica izložbe. "U Kini i Japanu cilj ceremonije ispijanja čaja je upravo čaj i zato se uz njega ne služe nikakve poslastice. U Engleskoj se uz čaj može poslužiti slatko vrhnje. U Rusiji je čaj povod za duge razgovore o svemu i svačemu i može se ispijati vrlo dugo uz obvezne kolače, bombone i druge poslastice." Dakle, u Rusiji se čaj uvijek pije uz zakusku.

 

Foto-galerija: Muzej primijenjene umjetnosti i dekorativnih predmeta

 

Zeleni i crni čaj

Prema legendi, kozaci su još u 16. stoljeću boravili u Kini i tamo probali čaj. Međutim, iz sačuvanih dokumenata se vidi da je čaj prvi put stigao na ruski dvor čitavo jedno stoljeće kasnije, kao poklon caru Mihailu, rodonačelniku dinastije Romanovih.

U gostima kod Rusa: Pazite na vrijeme da vas domaćin ne zapriča do kasno u noć!
Nije tajna da stranci, kad čuju riječ Rusija, prvo spominju vječne zime, medvjede, votku i brutalne Ruse. To su stereotipi. No Ruski vjesnik pokušao je istražiti kako će vas Rusi dočekati, ako se odlučite posjetiti tu zemlju.

Ispijanje čaja u Rusiji postaje uobičajeno u vrijeme Petra Velikog. Tada je potpisan ugovor o trgovinskoj razmjeni između Rusije i Kine. Velike isporuke čaja počinju stizati u Rusiju 1720-ih.

Od tada je čaj u Rusiju dopreman uglavnom iz Kine, za razliku od ostalih europskih zemalja, u koje je stizao iz Indije na britanskim trgovačkim brodovima. Tijekom duge plovidbe čaj je postajao vlažan, pa se morao sušiti. Zbog termičke obrade takav čaj je mijenjao okus.

Čaj je iz Kine u Rusiju dopreman kopnenim putem, preko Sibira i Urala. Karavane su obično putovale oko šest mjeseci. Dakle, čaj koji se pio u Europi i u Rusiji nije bio istog okusa.

"Obično uz Kinu vežemo zeleni čaj, a oni su nama prodavali crni", objašnjava Olga Jurkin. "Mislim da je to slučajnost. Prvi put smo uvezli crni čaj pa smo i kasnije kupovali samo njega. Da je prije više od 300 godina u Rusiju umjesto crnog čaja stigao zeleni, i danas bismo pili uglavnom ovu vrstu čaja."

 

Rusija: domovina samovara

Prije nekoliko stoljeća nije bilo električne energije, pa se voda za čaj zagrijavala na vatri. Kako bi uvijek bilo dovoljno vrele vode, izmišljen je samovar na drva. Postoji nekoliko verzija priče o nastanku samovara. Prema jednoj, samovar je u Rusiju donio Petar Veliki iz Nizozemske, a zatim su ruski majstori počeli praviti iste takve. Prema drugoj, samovar je stigao iz Kine, i ubrzo se počeo proizvoditi i u Rusiji. Treća, povijesno uvjerljivija verzija, kaže da su se samovari počeli proizvoditi 1740-ih godina na ruskom Uralu, u tvornicama Nikite Demidova. U to vrijeme se na Uralu razvijalo rudarstvo i proizvodnja oružja. Počele su se graditi tvornice. Jedan od prvih ruskih industrijalaca, Nikita Demidov, doveo je iz rodne Tule na Ural majstore koji su osmislili samovar.

Urnebesni stereotipi koje su Rusi stvorili o sebi 

Uskoro su u cijeloj Rusiji postali poznati upravo tulski samovari, kako su se majstori vraćali s Urala i otvarali svoje privatne radionice. Proizvodili su se različiti samovari: od malih prenosivih za putovanja, u kojima se mogla pripremiti samo jedna šalica čaja, do velikih, u koje je moglo stati desetine litara vode. Postojali su i takozvani samovari-kuhinje, koji su se sastojali od tri dijela u kojima se odvojeno mogla pripremati hrana i grijati voda za čaj. "Samovari nisu bili jeftini. U 19. stoljeću samovar srednje veličine koštao je 10 rubalja u zlatu, koliko je iznosila mjesečna plaća radnika. Novac za samovar se štedio jer se tako važna stvar u kućanstvu kupovala jednom u životu i ostavljala u nasljeđe potomcima", priča Olga Jurkin.

U Tuli se i danas proizvode samovari na drva. Mnogi Rusi ih rado kupuju jer se žele vratiti tradiciji i pripremi čaja na starinski način. Čaj će sigurno biti ukusniji ako njegovom ispijanju prethodi duga ceremonija zagrijavanja vode i serviranja. Miris čaja iz samovara mnogima će donijeti osjećaj tople obiteljske atmosfere.