Bajkalsko-amurska željeznička magistrala (BAM) jedna je od najdužih na svijetu. Počinje u Irkutskoj oblasti, obilazi Bajkal sa sjeverne strane, presjeca rijeke Angaru, Lenu i Amur, i završava se na obali Tihog oceana. BAM je dugačak 4 287 km. To je sasvim dovoljno da se strpljivi putnik napije čaja iz starih sovjetskih čaša i upozna Sibir, suputnike u vagonu, ruski mentalitet i lokalne krajolike.
Tajšet – prvi kilometar BAM-a
Među eksponatima zavičajnog muzeja grada Tajšeta, gdje se nalazi prvi kilometar BAM-a, postoji i bilješka mlade komsomolke: „Molim da me pošaljete na Svesaveznu udarničku izgradnju BAM-a. Radi romantike“. Poznato je, međutim, da željezničke pruge u Sovjetskom Savezu nisu gradili samo mladi dobrovoljci, nego i zatvorenici BAMLAG-a (jedna od „filijala” GULAG-a). Oni su postavljali tračnice i pripremali drvenu građu. Od 1947. do 1958. godine zatvorenici su izgradili 840 kilometara BAM-a. Sačuvana su malobrojna svjedočanstva o teškim uvjetima njihovog života: „Moramo strašno puno raditi. Smjena traje 12 sati, i još 3 sata hoda od zatvora do gradilišta i nazad. Hrana je vrlo loša: balanda (rijetka, obično neukusna juha) s brašnom od soje, truli kupus i zobena kaša [...] umivamo se bez sapuna [...]“
Bajkal i Bajkalski tunel
Poslije Tajšeta se nemojte opuštati i drijemati uz kloparanje točkova, jer vas čeka nevjerojatno lijep Bajkalski planinski greben i Bajkalski tunel dugačak 6 7 km (za izgradnju tunela je upotrijebljeno preko 200 kg eksploziva). Upravo na ovoj dionici BAM-a prvi put ćete uživo ugledati jezero Bajkal, i to ne samo kroz prozor vlaka nego i na stanici „Severobajkalsk“, gdje vlak stoji sat vremena. Putnici najčešće iskoriste to vrijeme da kupe na stanici malo dimljenog omulja (lokalna vrsta ribe iz porodice zrakoperki), a zatim odu do obližnje obale ili se okupaju, ili uživaju u krajloliku.
Holodnoe – naselje u kojem žive Evenke
Na putovanju BAM-om nailazite na zanimljiva omanja sela kakva ne možete vidjeti nigdje drugdje. Na primjer, burjatsko selo Holodnoe Evenkinsko blizu stanice „Holodnoe“, gdje pored Rusa žive i autohtoni stanovnici Sibira – Evenke kindigirskog roda, čiji su preci prvi došli na obalu Bajkala. Evenke su odvajkada postavljale svoje čumove (jednostavne sibirske kolibe) tamo gdje danas prolazi pruga. Holodnoe je malo selo sa svega 500 stanovnika, ali i osim toga ima svoj etnografski muzej i dva velika poljoprivredna dobra gdje se gaje irvasi.
Dionica Novi Uojan – Taksimo. Tunel za meditaciju
Jedna od najupečatljivijih dionica BAM-a proteže se duž Sjeveromujskog planinskog grebena, pokrivenog listopadnim šumama. Krajolik koji se vidi kroz prozore kupea najljepši je zimi. Bijeli planinski vrhovi visoki 2 500 metara danju su u kontrastu s plavim nebom, a u sumrak se sablasno naziru. Ni na ovoj dionici pruge ne preporučujemo vam da spavate, jer između Novog Uojana i Taksima vlak prolazi kroz Sjeveromujski tunel. To je najduži željeznički tunel u Rusiji. Dug je 15 343 metra. S građevinskog gledišta on spada među najkompliciranije tunele na svijetu. Za 28 godina, koliko je građen, njegovi graditelji su morali „savladati” i permafrost (vječno smrznuto tlo), i odrone zemlje i kamenja, i tektonske rasjede.
Kuanda – „zlatni spoj” BAM-a
Omanje naselje Kuanda pojavilo se zahvaljujući izgradnji željezničke pruge. Čuveno je po tome što je 1. listopada 1984. godine ovdje došlo do „zlatnog” spoja BAM-a, poslije čega je cijela pruga puštena u rad. Zapravo, „zlatne” tračnice su spojene prije službenog datuma. Dvije brigade koje su gradile prugu, jedna s istoka, druga sa sjevera, spojile su se 29. rujna. Datum, međutim, nije bio u skladu s planom komunističke partije, a ovaj događaj su željno iščekivale tisuće građana, i zato su na stanici Kuanda dvije „zlatne” tračnice privremeno skinute, a zatim ponovo svečano spojene 1. listopada, kao što je prvobitno planirano – s Lenjinovim likom na plakatima, u prisustvu važnih dužnosnika i žena u narodnoj nošnji. Graditelji su tada vjerojatno samo „svečano” zapalili još po jednu, popili još po jednu, i otišli da se odmore poslije teškog „radnog dana”.
Nova Čara – snijegom prekrivena pustinja
U Zabajkalskom kraju Sibira postoji jedno krajnje neobično i zagonetno mjesto. To je pustinja Čarski Pijesak („Čarskie peski”), okružena tajgom i planinskim vijencem Kodar. Putnici koji žele vidjeti ovo čudo Sibira izlaze na maloj željezničkoj stanici Nova Čara. Snježno-pješčana pustinja je posjećena u svako doba godine, pa čak i zimi. Oni drugi, koji hoće vidjeti Tihi ocean, nastavljaju dalje BAM-om do stanice Sovjetska Gavanj.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
