Bez seksa, molim: obnaženost i erotika u sovjetskim filmovima

Scena iz filma Andrej Rubljov (1966). Izvor: kinopoisk.ru.

Scena iz filma Andrej Rubljov (1966). Izvor: kinopoisk.ru.

Prikazivanje scena seksualnog čina na filmu bilo je službeno zabranjeno u SSSR-u. Ali, „bez seksa“ nije značilo i „bez obnaženosti“, pa su filmovi s golim glumcima bili izuzetno popularni bez obzira na tematiku. Ruski vjesnik u slici i riječi objašnjava kako je obnaženost u sovjetsko vrijeme nalazila put do filmskog platna.

Nakon Revolucije 1917. sovjetska omladina propagirala je ideju seksualne slobode, poznatu kao „teorija o čaši vode“. Smatrali su da je stupiti u seksualne odnose jednako po smislu kao i popiti čašu vode. Međutim, sredovječni partijski dužnosnici nisu podržavali ovakve ideje. U knjizi Dvanaest seksualnih zapovijedi revolucionarnog proletarijata objavljenoj 1924. osuđuje se poligamija i seksualna neumjerenost. Od tada, cenzori u SSSR-u budno su pratili svaki nagovještaj seksualnosti u umjetnosti, posebno na filmu. U sovjetskom društvu podrazumijevalo se da se seks ne pominje, kao da ne postoji. Ovakav stav posebno ističe čuvena izjava „Nema seksa u SSSR-u!“, pogrešno pripisana Ekaterini Furcevoj, dugogodišnjoj ministrici kulture.

 

Rječite scene u nijemim filmovima

Prva scena u sovjetskoj kinematografiji u kojoj se pojavila gola glumica, snimljena za potrebe nijemog filma Zemlja redatelja Aleksandra Dovženka, na kraju je bila izbačena. Zaručnica socijalističkog seljaka kojeg ubija kulački sin gorko plače za svojim dragim – obnažena. Scena je trajala duže od jedne minute i očigledno je bila suviše revolucionarna za 1930., kada je film počeo da se prikazuje. Poslije šest godina jedan drugi film zabranjen je za prikazivanje. Riječ je o djelu Strogi mladić, u kojem se pojavljuju naga plivačica i mlada komunistica koji nosi oskudan donji veš, i to 1934.! Ipak, narednih godina situacija se promijenila.

 Scena iz filma Zemlja (1930). Izvor: kinopoisk.ru

Pravilo „bez seksa“ nije uvijek podrazumijevalo da film mora biti „bez obnaženosti“. Sovjetski filmovi od kraja 1930-ih do 1960-ih bili su mnogo slobodniji u usporedbi s američkim – snimanim po strogom „Produkcijskom kodeksu“, koji je sasvim zabranjivao obnaženost, „direktnu ili nagovještenu“. Za sovjetske cenzore pojam „erotično“ nije podrazumijevao obnaženost, već „radnje u vezi sa seksualnim činom“: duge poljupce, scene u krevetu, erotski ples. S druge strane, kadrovi u kojima su se glumice kupale ili plivale nage često su bili tolerirane. Čini se da su u pokušaju da razdvoje pojmove „seks“ i „obnaženost“ cenzori i redatelji postigli kompromis. Na taj način obnažene scene gledaoci su viđali tamo gdje su ih najmanje očekivali.

U popularnim filmovima postojali su i provokativni trenuci, poput scene s lijepom davljenicom u mokroj majici (Čovjek amfibija, 1962.) ili one u kojoj se pojavljuju muškarac i žena na pustom otoku kraj logorske vatre s ostacima odjeće na sebi (Četrdeset prvi, 1956.). Ipak, u ozbiljnim dramama, grudi i intimni dijelovi tijela snimani su relativno često. Jedan od najranijih primjera jeste ideološki obojena drama Tanja (originalan naziv Svijetli put) snimljena 1940., u kojoj se u jednom trenutku kroz mutno staklo vide žene kako se tuširaju u tvorničkom kupatilu.

Scena iz filma Čovjek amfibija (1962). Izvor: kinopoisk.ru

 

Ljubav u ratnim filmovima i komedijama

Iz nekog razloga u ratnim filmovima bilo je dosta erotskih scena. U filmu Sat je stao u ponoć iz 1958. postoji kadar u kojem se u ogledalu jasno vide grudi žene koja se oblači. Poznato je i kupanje glumice u filmu Na sedam vjetrova iz 1962. čija se radnja događa za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naravno, mora se spomenuti i čuvena scena iz tragične ratne drame Zore su ovdje tihe snimljene 1972., kada se u parnom kupatilu pojavljuje desetak prelijepih golih glumica. Dramski zaplet nikada nije umanjivao užitak u promatranju čari lijepih žena na platnu, u povjerenju su priznavali sovjetski očevi i djedovi.

Ponekad su erotske scene pod maskom komičnog uspjele promaknuti cenzorima. Scena na nudističkoj plaži, u inače ozbiljnoj drami Put ka Golgoti iz 1957., snimljena je s ciljem da se na satiričan način prikaže sloj bogatih u Rusiji 1914. Poznat je urnebesni detalj u Bijelom suncu pustinje iz 1970. kada žene iz harema podižu haljine i njima kriju lica od vojnika Crvene armije, pri čemu otkrivaju grudi. Međutim, najpoznatiji erotični trenutak u komedijama je striptiz koji izvodi Svetlana Svetljična u popularnom filmu Brilijantska ruka iz 1969. Ova relativno umjerena scena šokirala je sovjetske gledaoce, jer je bila „zaista erotična“ – pravi striptiz na filmskom platnu.

Scena iz filma Bijelo sunce pustinje (1970). Izvor: kinopoisk.ru

Filmski stručnjak Grigorij Tarasjevič kaže: „Scene seksualnog čina obično pobuđuju prirodna osjećanja i pružaju priliku gledaocima uživati. Na žalost, za sovjetsku kinematografiju nije vrijedilo ovo pravilo. Čak i kada je bilo obnaženih scena, one su prikazane jednostavno, bez ikakve senzualnosti.“ 


Obnaženost za izvoz

Ljubav utroje na sovjetski način
Filmovi o poliamoriji (ljubavi više ljudi) i danas mogu izazvati dosta kontroverze u javnosti. Ipak, malo tko zna da je u Rusiji takav film snimljen još 1927. Nijemi film Treća meščanska ulica predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o neobičnim sovjetskim 1920-im, dobu slobodnih tumačenja umjetnosti i društvenih ideja, a sadrži i intrigantne aluzije na život legendarnog pjesnika Vladimira Majakovskog.

Nasuprot mainstream ostvarenjima stajali su filmovi redatelja zavidne umjetničke reputacije poput Andreja Tarkovskog i Sergeja Paradžanova. Za obojicu se smatralo da su umjetnici koji krše ustaljena pravila, i često je u njihovim djelima bilo golih glumaca i erotskih referenci, što je izazivalo reakciju cenzora. Neka njihova djela bila su zabranjena za prikazivanje, ili su iz njih bile izbačene brojne scene, kao što je slučaj sa Senkama zaboravljenih predaka Paradžanova iz 1964. Istovremeno, filmovi ova dva poznata redatelja donosili su priznanja SSSR-u na međunarodnim festivalima. Najpoznatija obnažena scena u sovjetskoj kinematografiji je prikaz paganskog rituala u Andreju Rubljovu iz 1966. gdje desetine golih muškaraca i žena pred očima monaha i ikonopisca Rubljova trče kroz šumu.

Cenzura je oslabila 1970-ih. Polako, ali sigurno, filmski stvaraoci pomjerali su granice dopuštenog u vezi s erotikom. Obilježje ove epohe bio je visokobudžetni film katastrofe Posada aviona snimljen 1979. u kojem je prikazan obnažen par u krevetu. Ova scena filmu je donijela reputaciju skandaloznog djela. Poslije Posade aviona uslijedio je čitav niz ostvarenja u kojima se pojavljuju nagi glumci. Tijekom 1980-ih sovjetski gledaoci mogli su slobodno uživati u različitim varijantama erotike – osim pornografije. Posljednji tabu prekršen je 1988. u filmu Mala Vera. U ovoj socijalnoj drami sovjetskoj publici konačno je prikazan seksualni čin. Ironija leži u tome što je fraza „Nema seksa u SSSR-u“ (koja je bila inspiracija za ovaj tekst) u stvarnosti izrečena 1986., samo dvije godine prije spomenutog filma. Ispostavilo se da je brzo zastarjela.

Scena iz filma Mala Vera (1988). Izvor: kinopoisk.ru

Nakon raspada SSSR-a želja gledaoca za obnaženošću i seksom na ekranu u potpunosti je bila zadovoljena stranim filmovima, koji su već od kraja 1980-ih postali značajan dio repertoara ruskih kina, a bili su dostupni i u formatima pogodnim za kućne video-uređaje. S druge strane, odsustvo stroge cenzure dalo je suvremenim filmskim stvaraocima vrlo široku slobodu prilikom snimanja erotskih scena. U Rusiji se danas sadržaj „za odrasle“ u kinodvorama i na televiziji prikazuje samo uz upozorenje o prikladnosti za određenu dob gledalaca.