Ljubav utroje na sovjetski način

Za 1920-e film Treća meščanska ulica bio je istovremeno šokantan i suptilan. Iz slobodnih izvora

Za 1920-e film Treća meščanska ulica bio je istovremeno šokantan i suptilan. Iz slobodnih izvora

Filmovi o poliamoriji (ljubavi više ljudi) i danas mogu izazvati dosta kontroverze u javnosti. Ipak, malo tko zna da je u Rusiji takav film snimljen još 1927. Nijemi film Treća meščanska ulica predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o neobičnim sovjetskim 1920-im, dobu slobodnih tumačenja umjetnosti i društvenih ideja, a sadrži i intrigantne aluzije na život legendarnog pjesnika Vladimira Majakovskog.

Film Treća meščanska ulica emitiran je neko vrijeme, a onda je povučen iz kina kao „amoralan“ - da bi se sovjetskim gledateljima vratio tek 1970-ih. Ipak, u filmu uopće nema pornografije. Jednostavno dok se odvijaju kolektivizacija i industrijalizacija društva, građani nastavljaju živjeti i voljeti. Možda je samo ova ljubav počela poprimati neobične forme...

Vladimir je doputovao u Moskvu i uselio se kod prijatelja Kolje koji živi u Trećoj meščanskoj ulici. Kolja stanuje u sobi u suterenu s mladom suprugom Ljudmilom. Odnosi Kolje i Ljude uslijed svakodnevice su već izgubili na strasti i zato, kad muž otputuje na službeni put, počinje klasičan siže o preljubu. A onda se muž odjednom vraća.

Komunističke ideje su se 1920-ih tumačile na razne originalne načine. Tako su se pojavile i teorije o „slobodnoj ljubavi na sovjetski način“. Muškarcima i ženama jednostavno ništa nije smjelo skrenuti pozornost od izgradnje komunizma.

Film Treća meščanska ulica je zanimljiv kao rani pokušaj filma o netradicionalnim vezama. Za 1920-e ovaj film je bio istovremeno šokantan i suptilan. Pikantni detalji ljubavi utroje prikazani su na duhovit način. Sam naziv filma, Treća meščanska ulica, poigrava se s francuskim izrazom „menage ŕ trois“ (domaćinstvo utroje, što zapravo označava oblik poliamorije, ljubavnu vezu više ljudi). Priča o preljubu gradi se na finim aluzijama. Vladimir Ljudmili donosi časopis sa simboličnim nazivom Novi svijet. Igrom slučaja dovodi je u zrakoplovnu luku gdje je „prvi put letjela“.

Veliki broj komičnih i tužnih scena u filmu je povezan sa činjenicom da supružnici i ljubavnik nastavljaju živjeti zajedno u istoj sobi. Film je u inozemstvu prikazivan s razlogom pod nazivom Krevet i kauč. Supružnički krevet je suprotstavljen kauču, na kojem se smijenjuju „napušteni“ muškarci. Sve je prikazano kroz simbole. Čajnik vrije i Kolja shvaća da su ga ljubavnici ostavili da sam večera. Bokal koji podrhtava na stolčiću ukazuje Vladimiru da je danas njegov red da zauzme kauč. 


Majakovski i komsomolci

Suvremenici su, međutim, pronašli paralelu između filma i poznate priče o ljubavi Vladimira Majakovskog i supružnika Brik, Lili i Osipa. Osim slične priče o razvoju odnosa, jedan od glavnih junaka po izgledu podsjeća na Majakovskog te nosi ime Vladimir. Majakovski i njegova „obitelj“ su se nakon prikazivanja filma u kinima posvađali s redateljem.

Tajna sloboda tijela: kakav je bio seks u SSSR-u
Književnik Denis Dragunski prisjeća se kako je sovjetski čovjek čuvao slobodu tijela u totalitarnoj državi, od koga se mogla nabaviti pornografija te zbog čega se tako rijetko išlo prostitutkama.

Međutim, scenarist filma Viktor Šklovski tvrdio je da je siže posudio iz lista Komsomolska pravda. U članku se govorilo o djevojci koju su na izlazu iz rodilišta sačekala dva komsomolca, dva oca. Kako bi situaciju objasnili zbunjenim promatračima, mladići su tvrdili da su u socijalističkom društvu zajedničke žene normalna pojava. Komsomolska ljubav ne zna za ljubomoru.


Povijest seksualnog pitanja

Komunističke ideje su se 1920-ih tumačile na razne originalne načine. Tako su se pojavile i teorije o „slobodnoj ljubavi na sovjetski način“. Muškarcima i ženama jednostavno ništa nije smjelo skrenuti pozornost od izgradnje komunizma.

Naravno, u životu nije bilo lako obrisati obične ljudske slabosti i emocije. Na jednostavan i duhovit način o tome govori Treća meščanska ulica. Vladimir i Kolja su, naravno, ljubomorni zbog svoje žene, i nikako ne žele „krenuti dalje“. Ljudmila je zatrudnjela, ne može više podnijeti svoju dvostruku situaciju i napušta obitelj. A u poruci ostavlja sljedeću presudu: „Ne vraćam se u vašu Treću meščansku!“.