Veliko putovanje Hrvata po Moskvi

Prvi susret

Prvi dojam - miris vlakova. Zanimljiv miris kojeg se sjećam iz godina kad sam više pratio vlakove i fotografirao ih po cijeloj Hrvatskoj i nekim europskim zemljama. Neobično, no sam miris može reći mnogo toga – u sekundi ste na sasvim drugoj strani svijeta.

Stanica podzemne željeznice Pavleckaja. Ovdje se spajaju smeđa i zelena linija. Legenda o smeđoj liniji govori kako je ona nastala zahvaljujući šalici kave koja je stajala na karti projekta podzemne željeznice. Mnogo, mnogo godina kasnije napravljena je još jedna kružna linija.

Centralni moskovski prsten / Izvor: Željko Đurin

Tu se nalaži najbrži eskalator kojeg sam ikad vidio. Prvo vrijeme sam držao torbu na desnoj strani, ali kasnije taj dan sam shvatio da je puno praktičnije držati je na lijevoj strani, jer se na eskalatorima metroa treba držati desne strane kako bi nadobudni mogli trčati po lijevoj. Na svim vratima piše “Ne prislanjati se na vrata”. Na svakoj stanici glas govori ”Pri izlasku iz vlaka ne zaboravite svoje stvari, vrata se zatvaraju.”

Stanica Komsomoljskaja / Izvor: Željko Đurin

Tu nikome niste zanimljivi. Vi ste jedan čovjek od 15 milijuna ljudi i ovdje može biti još tisuću ljudi poput vas. Kažu da je najsloženiji proces za mozak sretati ljude i prepoznavati lica. Kako je moguće da on ovdje ne eksplodira?!

Metro sustav je, kad ga shvatite,  sjajan. Stanice na kojim se križaju linije mogu se zvati isto, ali i i ne moraju. Prije ulaska u sustav metroa morate kupiti i registrirati kartu Trojka (4,5 kune), a ona vrijedi tako dugo dok ste u sustavu.

Za nekoga tko ne zna ruski jezik ili barem ćirilicu moglo bi biti problema s kretanjem po gradu jer su natpisi i najave na engleskom samo na novim vlakovima i samo u blizini centra.

Visotke

Visotke su zgrade u Moskvi, a zovu se još i "sedam sestara". Dizajnirane su u staljinističkom stilu, građene između 1947. i 1953., a danas imaju različite namjene. U jednoj od njih danas je smješteno državno sveučilište MGU - Moskovsko državno sveučilište Lomonosov. 

Izvor: Željko Đurin

Put oko Moskve

Sergijev Posad je grad u Sergijevo-Posadskom okrugu Moskovske oblasti. Grad je izrastao oko najvećeg od svih ruskih samostana, Trojce-Sergijeve Lavre ili "Trojstva". Grad se spojio s njime 1742. S obzirom na to da je njegovo ime imalo snažne vjerske predznake, sovjetske vlasti su mu promijenile ime u Zagorsk 1930. godine. Izvorno ime, u značenju "Sergejevo naselje", s aluzijom na Svetog Sergeja Radonežskog, se vratilo u uporabu 1991. To je jedan od gradova Zlatnog prstena.

Izvor: Željko Đurin

Nakon Sergijevog Posada prijatelji Rusi su mi predložili "mali" izlet do Jaroslavlja.

Samo da napomenem -  3,5 sata vožnje za Ruse nije nikakav problem. Ekvivalent je kad bi se netko iz Zagreba odlučio za izlet u Samobor.

Izvor: Željko Đurin

Grubo preračunato, cijene podijelite s 10, a u ponudi još uvijek imaju Super 92.

Na putu do Jaroslavlja prolazim kroz prava ruska sela, a zaustavljam se u gradiću Rostovu.

Rostov Veliki

Ovo je jedan od najstarijih gradova u Rusiji i važno turističko središte u tzv. Zlatnom prstenu. Nalazi se na obalama jezera Nera u Jaroslavljskoj oblasti.

Iako je službeno ime gradu Rostov, Rusima je bolje poznat kao Rostov Veliki. Ovo ime je dano kako bi se razlikovao od Rostova na Donu, koji je sada mnogo veći grad. "Rostov Jaroslavljski" je službeno ime za njegovu željezničku postaju (jer se nalazi u istoimenoj oblasti). Sam grad je rijetko tako bio nazivan.

Izvor: Željko Đurin

Jaroslavlj 

Nakon samo 3,5 sata vožnje od Moskve, evo me u gradu na obali Volge.

Jedan od gradova Zlatnog prstena.

Dočekala nas je prava zima.  Minus 20 stupnjeva Celzija je u Moskvi puno lakše i ugodnije nego minus 10 u Hrvatskoj. Zrak je u Moskvi suh, nos se smrzava i osjećaj je odličan.

Izvor: Željko Đurin

Ostankinski televizijski toranj  

Ovo je najviši televizijski toranj u Europi i četvrti najviši na svijetu. Toranj je bio prvi samostojeći objekt viši od 500 metara. Sagrađen je  povodom 50. godišnjice Listopadske revolucije. Ime je dobio po moskovskom distriktu u kojem se nalazi.

Muzej kozmonautike

Ulaznica je 250 rubalja (oko 25 kn), a možete nadoplatiti dozvolu za fotografiranje (230 rubalja) i stručno vodstvo (200 rubalja). Stručno vodstvo se organizira ako se prijavi minimalno 5 ljudi.

Izvor: Željko Đurin

Sergej Koroljov

Sovjetski raketni inženjer, vođa svemirskog programa SSSR-a, tijekom svemirske utrke između SSSR-a i SAD-a. Zaslužan je za uspješno lansiranje svemirske letjelice i prvog čovjeka Jurija Gagarina koji je otputovao u svemir.

Izvor: Željko Đurin

Disciplina u kazalištu

Fotografiranje i snimanje tijekom predstava u ruskim kazalištima je strogo zabranjeno, momci i djevojke koji paze na red naoružani su laserima i, ako primijete da se koristite mobitelom, usmjere ga prema vama. U pauzi je dozvoljeno fotografirati. Ipak se društvo treba poslikati uz pokoji selfie. 

Izvor: Željko Đurin

Zenit

Grad Krasnogorsk je rodni grad svih onih Zenita koje smo imali ili naslijedili od roditelja.

Evo mene kod moje "Meke" - ovo je zgrada u kojoj je muzej kojemu sam se jako veselio. Tu sam planirao možda i potrošiti koju tisućicu rubalja, ali na vratima šok i nevjerica....  Plavi natpis -  Muzej povijesti Krasnogorske tvornice. Bijeli natpis -  Muzej zatvoren za posjetitelje (zbog preuređenja) - skoro sam zaplakao, malo od tuge, a malo od sreće.

Izvor: Željko Đurin

VDNH

VDHN je veliki prostor koji je namijenjen prezentaciji svih republika Sovjetskog saveza i zabavni park. Svaka bivša republika ima svoj paviljon, gdje se danas mogu kupiti proizvodi iz te republike/danas države.

Centralni paviljon na kojem piše - Savez sovjetskih socijalističkih republika. Izvor: Željko Đurin

U prostor VDNH-a Moskviči (stanovnici Moskve) dolaze da bi šetali, opustili se i družili. Vjerojatno jedino javno mjesto u Moskvi gdje je brzina hoda većine ljudi normalna.

Nedaleko od VDNH-a se nalazi i spomenik Radnik i kolhoznica (poljoprivednica iz kolhoza). Spomenik je djelo kiparice Vere Mukhine, a napravljen je za svjetsku izložbu u Parizu 1937.

Moskva je kombinacija ostavštine Sovjetskog Saveza i novouvezenih zapadnih stvari. Oni su jednostavno iskoristili najbolje od oboje i stvorili to što imaju danas. A to što imaju je poprilično zanimljivo. Kretati se po gradu i upijati sve što se tu događa je poprilično lako, ali ipak treba znati ruski jezik ili barem imati osnovno znanje ćirilice. Od prve minute kako  sam došao u Rusiju nisam ni pokušavao govoriti ništa drugo osim ruskog. Ostalo je još mnogo toga što sam htio pogledati, ali već sastavljam novi popis.

Izvor: Željko Đurin

U meni je ostalo milijun riječi koje bih htio napisati, ali tih milijun riječi ne bi bilo dovoljno da napišem sve što bih želio. Ništa do sada me nije moglo pripremiti na ova iskustva i doživljaje.

Ono što je ostalo za reći je samo: Увидимся, до встречи! / Vidimo se, do ponovnog susreta!

Željko Đurin

 

1/13