Arkaim, grad ognja i vode

Muzejski arheološki kompleks Arkaim. Fotografije: ITAR-TASS, Lori/Legion Media.

U Čeljabinskoj oblasti, na jugu Urala, na uzvišenju blizu mjesta na kojem se spajaju rijeke Velika Karaganka i Utjaganka, 1987. otkrivena je drevna naseobina. Znanstvenici se slažu da se Arkaim po starosti može usporediti s egipatskim piramidama ili s kretskom mikenskom civilizacijom. Drevni graditelji podigli su ga prije 3600-3700 godina, u razdoblju srednjeg brončanog doba.

Tko su bili žitelji Arkaima?

Već tri desetljeća istraživači pokušavaju odgovoriti na ovo pitanje. Kao što se to često događa kada nema pravog odgovora, počinju se pojavljivati i ideje da su u gradu živjeli izvanzemaljci. Većina znanstvenika vjeruje da su Arkaim izgradili Indoeuropljani, ali zasada ta teorija nije dokazana. Neki među njima pretpostavljaju da su u Arkaimu živjeli preci ljudi koji su naselili Iran i Indiju i na tim područjima osnovali svoje velike kulture.

Uređenje Arkaima

Arkaim je građen planski, što potvrđuju otkrivene parcele koje su nepoznati graditelji ostavili za izgradnju kuća, kao i dobro osmišljene konstrukcije svih gradskih objekata. Naselje ima radijalnu simetriju, tj. građeno je u obliku kruga. Promjer vanjskog kruga je oko 160 metara. Monumentalne zidine Arkaima okružene su kanalom dubokim oko dva metra, koji je nekada bio ispunjen vodom. Širina vanjskog zida skoro je 5 m, a visina preko 5 m. Istraživači su došli do zaključka da je osnovna jedinica za dužinu u Arkaimu iznosila 80 cm.

Naselja brončanog doba imaju sasvim drugačiju strukturu – linearna su i svaki stambeni ili fortifikacijski kompleks građen je neovisno o drugima. U Arkaimu je, međutim, postojao plan gradnje, koji je predviđao međusobnu povezanost objekata. Lako je uočiti da je cjelokupan gradski prostor korišten aktivno i racionalno. Ovaj drevni grad bio je dobro utvrđen. Bio je opasan dvostrukim kamenim zidinama između kojih je prolazio put, a uz unutrašnji zid bile su izgrađene prostorije različite veličine i namjene.

Istraživači su u Arkaimu otkrili stambene građevine i različite pomoćne objekte: lončarske peći, peći za topljenje metala, kao i torove za stoku. Na osnovu očuvanih životinjskih kostiju, znanstvenici su saznali i koje su se životinje ovdje uzgajale. Uglavnom su to bili konji i krupna i sitna rogata stoka. Teže je doći do saznanja o osnovnom zanimanju drevnih žitelja ovog grada – o tome se još uvijek vode rasprave i vrše istraživanja.

Stručnjaci smatraju da su žitelji ovog drevnog grada obrađivali okolna polja. Na lokalitetu udaljenom 5-6 km od Arkaima pronađeno je i nekoliko manjih naselja iz istog razdoblja. Neki arheolozi smatraju da su to bila imanja na kojima su se žitelji Arkaima bavili poljoprivredom.

Unatoč tome što je grad osnovan prema jedinstvenom planu, svaki stambeni objekt građen je zasebno, čak su primjetni i pokušaji širenja kuća nauštrb prostora predviđenog za ulicu, što govori da je svaka obitelj (ili svaka porodica) samostalno gradila svoju kuću i da nije bilo kolektivne društvene izgradnje.

Zanimljivo je i to što je drevno naselje imalo, osim dobro projektiranih prolaza, takozvanih „ulica“, i sustav slivnika i šahtova. To je najstariji, do sada otkriveni, kanalizacijski sustav, koji svjedoči o vrlo visokoj urbanističkoj razini Arkaima.

Na lokalitetu je pronađeno i mnoštvo kostiju žrtvenih životinja, što govori o razvijenoj religioznosti. Istraživač D. Zdanovič u jednoj od svojih knjiga opaža: „U čitavom nizu domaćinstava u Arkaimu, na dnu bunara pronađena su spaljena kopita, kao i lopatice i donje vilice konja i krava. Kosti su namjerno stavljane u bunar: vilice su raspoređene u krug po zidovima bunara i pričvršćene za zemlju brezovim končićima. Pored bunara, na čijem dnu su otkriveni ostatci žrtvenih životinja, nalazile su se peći za topljenje metala.“ Zdanovič pretpostavlja da ova povezanost žrtvenika s vatrom i vodom ukazuje na mit o rođenju božanstva iz ognja i vode i u tome vidi vezu sa zoroastrijskim božanstvom Agni.

Arkaim je postojao oko 200-300 godina.

Zemlja gradova

Nakon otkrića Arkaima, u ovoj regiji je uz pomoć aerosvemirskih istraživanja pronađeno preko dvadeset sličnih naselja. Sva ona nalaze se na vrlo zgusnutom teritoriju promjera 350 km, potječu iz iste epohe i imaju zajedničke karakteristike po kojima se razlikuju od drugih otkrivenih drevnih gradova. Istraživači ovih južnouralskih naselja uveli su pojam „zemlja gradova“ kao naziv za ovu jedinstvenu pojavu. Pojava je jedinstvena po tome što je iz tog razdoblja sačuvano vrlo malo gradova. Uglavnom se susreću humci, naseobine i nekropole, a nigdje u svijetu nije otkriven ovakav sustav gradova kao na Južnom Uralu.

Originalni članak na culture.ru.