"Ruski Batman" - svjetski rekorder u BASE skokovima

14. studenoga 2016. Indira Šestakova
Je li strašno padati u ponor? Može li se uživati u planinskim pejzažima za vrijeme skoka? Ruski BASE skakač Valerij Rozov za RBTH Hrvatsku govori o svom rizičnom hobiju.

Izvor: redbullcontentpool.comIzvor: redbullcontentpool.com

On je izveo BASE skok s visine od 7700 metara, prvi je skočio u krater aktivnog vulkana i postavio još nekoliko svjetskih rekorda. Mediji ga zovu "ruski Batman" i "čovjek s krilima", ali 51-godišnji Valerij Rozov ne mari mnogo za te nadimke. On doživljava rizik kao način života koji ne namjerava promijeniti.

 

Prvi skok nije bio najstrašniji

Rozov je najprije bio alpinist, a zatim se počeo baviti BASE skokovima. On dobro pamti svoj prvi skok, jer to, po njegovom mišljenju, svima ostaje u sjećanju. Pa ipak, to nije bio njegov najupečatljiviji skok.

Cho Oyu, Himalaja, listopad 2016. / Izvor: redbullcontentpool.comCho Oyu, Himalaja, listopad 2016. / Izvor: redbullcontentpool.com

"Svi osjećaju manju ili veću tremu. Kod nekogaje taj osjećaj veoma snažan, ali ja sam već bio iskusan alpinist, a u alpinizmu je također potrebna dobra psihološka priprema, i zato sam se dobro kontrolirao. Nisam se kolebao hoću li skočiti ili ne".

 

BASE skakač o svemu sam odlučuje

U BASE skokovima je Rozovu uz alpinizam pomoglo i iskustvo u skokovima s padobranom. Pa ipak su BASE skokovi mnogo teži, kaže on.

"Najvažniji je trenutak kada se odlučiš na skok. U padobranstvu tu odluku umjesto padobranca donosi pilot, kao i službe na zemlji. BASE skakač, međutim, odlučuje sam. Ja nemam rezervni padobran i sigurnosnu opremu. Običan padobranac ima osjećaj da on u potpunosti upravlja svojim padom. Čim iskoči iz aviona on odmah upada u zračnu struju. Prilikom skoka s litice najprije se treba pravilno odraziti, a zatim čekati nekoliko sekundi dok se zračna struja pojavi da bi se moglo upravljati letom. I sve vrijeme se leti u opasnoj blizini objekta", kaže Rozov.

Cho Oyu, Himalaja, listopad 2016. / Izvor: redbullcontentpool.com
Cho Oyu, Himalaja, listopad 2016. / Izvor: redbullcontentpool.com
 
1/2
 

Nemoguće je u potpunosti izbjeći rizik

BASE skokovi su postali velika Rozovljeva strast. On je već izveo stotine skokova na svim kontinentima. Međutim, čak i najiskusniji profesionalac ne može predvidjeti sve rizike, jer su skokovi u ovoj disciplini vrlo nepredvidivi. Sportaši se često približavaju opasnoj crti. "Imao sam problema s ateriranjem kada sam doslovno jedva ostao živ. Jednom sam, primjerice, upao u vodu u planinskoj rijeci", kaže Rozov.

Pa ipak, i u nestandardnim situacijama postoje standardna rješenja. "Uglavnom imam vremena ispraviti grešku. Ponekad tijelo samo pravi određene pokrete dok mozak još nije uspio reagirati", kaže ruski sportaš. "Ali ipak, tu ništa nije sigurno. Ponekad, kada analiziram ono što se dogodilo, shvatim da nije bilo globalne pogreške nego da samo malo nisam imao sreće i da je sve krenulo po najgorem mogućem scenariju".

Skok s vrha planine Ušba (4690 m), Kavkaz, srpanj 2012. / Izvor: redbullcontentpool.comSkok s vrha planine Ušba (4690 m), Kavkaz, srpanj 2012. / Izvor: redbullcontentpool.com

Tako je, primjerice, sve krenulo naopako kada su Rozov i njegov prijatelj na Kamčatki skakali u krater vulkana. Od vulkanskog dima nisu mogli dobro procijeniti situaciju i suviše su se približili zemlji. Valerij se uspio aterirati, ali njegov je prijatelj imao manje sreće - udario je u padinu jer mu se padobran nije stigao otvoriti. Zadobio je kompresivnu frakturu kralježnice. Srećom nije ostao invalid.

"To je bila naša greška. Taj skok smo izveli krajem dana i on je bio već četvrti po redu, bilo je dosta hladno i zaista smo bili umorni. Ali po redateljevoj zamisli smo trebali prikupiti što više lijepih kadrova. Jedna mala pogrešna odluka je pokrenula čitav niz pogrešnih događaja", kaže Rozov.

 

Uživanje u krajoliku - samo pri jednostavnim skokovima

Za vrijeme teških skokova BASE skakač koncentrira se isključivo na svoje poteze, a samo ponekad može uživati ​​u pejzažima. "Ja mogu skočiti s visoke litice i letjeti na otvorenom prostoru iznad alpskih livada gdje se mogu spustiti u bilo kojoj točki. Tada mogu uživati u krajoliku", kaže Rozov. Nešto drugo je opasan skok s niske litice, "tu mozak radi kao kompjuter i analizira sve unaokolo".

Kilimandžaro, veljača 2015. / redbullcontentpool.comKilimandžaro, veljača 2015. / redbullcontentpool.com

Treba biti u formi

Da bi se čovjek bavio BASE skokovima ne mora obavezno držati posebnu dijetu, ali ipak treba biti u formi. Valeriju Rozovu to odlično polazi za rukom iako ima 51 godinu.

"Fizička kondicija i rad srca su izuzetno važni za svakog alpinista. Čovjek ne može pustiti trbuh i s njim ići u planine", objašnjava Rozov. "Onog dana kada se izvodi skok nema nekih posebnih ograničenja što se tiče hrane, ali naravno, ako se čovjek prejede onda mu taj skok ne prija".

Shivling, Himalaja, svibanj 2012. / redbullcontentpool.comShivling, Himalaja, svibanj 2012. / redbullcontentpool.com

Obitelj ima tremu, ali i razumijevanje

Obitelj svakog ljubitelja adrenalina uvijek ima tremu, što je i normalno, priča Rozov. Njemu samom to ne smeta da uživa u životu, utoliko prije što i njegova supruga, s kojom se upoznao na planinarenju, ima iste interese, kao i njihova tri sina.

"Supruga ima razumijevanja za moj hobi, inače ne bismo bili zajedno. Ona je par godina skakala s padobranom i zna o čemu se radi. Glavni problem je kada se žena ili muž distanciraju jedno od drugoga i kažu: 'Meni nije zanimljivo to čime se baviš. Ne mogu te spriječiti. Radi što hoćeš, ja imam interese'. Mi često putujemo zajedno. Događa se da ja ujutro izvedem skok, a navečer se svi zajedno odmaramo".

Video nedavnog Rozovljevog rekordnog skoka

Izvor: YouTube

Valerij Rozov počeo se baviti alpinizmom i padobranstvom još u doba Sovjetskog Saveza. Imao je preko 50 uspona 5. i 6. kategorije i dva puta je bio prvak svijeta u padobranstvu (1999. i 2003).

Rozov je stekao svjetsku popularnost kada je 2009. godine izveo BASE skok u krater aktivnog vulkana na Kamčatki.

Rozovljevi skokovi su posebno atraktivni zahvaljujući "wingsuitu". Taj kostim u prosjeku teži 1,5 kg.

U velikim projektima ruskom sportašu pomaže njegov tim koji se sastoji od alpinista i grupe snimatelja. U timu ima ukupno 10-12 ljudi.

+
Like us on Facebook