Duša sovjetske kozmonautike: 110 godina od rođenja Sergeja Koroljova

13. siječnja 2017. Julija Popova
Sergej Pavlovič Koroljov rođen je kada su se avioni tek pojavili. A kada je odrastao, osobno je on poslao prvog čovjeka u svemir izvan atmosfere Zemlje, otvorivši tako čovječanstvu novu stranicu u proučavanju svemira.
Sergei Korolev
Sergej Koroljov / Izvor: RIA Novosti

"Mrtvački čvor" jedrilicom

Jedrilica je bila prva letjelica koja je zainteresirala Sergeja Koroljova i vezala ga za letenje. U ljeto 1923. godine, kada je imao samo 16 godina, Koroljov je došao na ideju da sam napravi takvu letjelicu. Međutim, napravio je samo crteže, ali ne i sam aparat. Svoju prvu letjelicu Koroljov je napravio tek kao student Moskovskog državnog tehničkog sveučilišta "N. E. Bauman ", gdje je kasnije dobio diplomu pilota lakih zrakoplova. Njegov najveći uspjeh u konstruiranju jedrilice bio je model SK-3 "Crvena zvijezda". Na toj letjelici bez motora pilot Stepančonok je napravio tri uzastopna "mrtvačka čvora".

Konstruktor Boris Čeranovski i pilot Sergej Koroljov, 1929. / RIA NovostiKonstruktor Boris Čeranovski i pilot Sergej Koroljov, 1929. / RIA Novosti

Konstruktor raketa

Koroljov je promijenio smjer svojih razmišljanja i interesa kada se upoznao s radovima Konstantina Ciolkovskogo. Tada se on preorijentirao na letjelice na mlazni pogon koje bi mogle izbaciti čovjeka u svemir. Riječ "kozmonautika" tih se godina mogla čuti možda samo od entuzijasta, jer vlasti mnogih država nisu vjerovale u mogućnost putovanja kroz svemir.

Koroljov je postupno prelazio s jedrilica na konstruiranje raketa. U njegovim nacrtima u početku je figurirala ista ona jedrilica, samo s mlaznim motorom. Međutim, pojavile su se prve balističke rakete koje su i tada imale uobičajeni oblik. Njih je praktički stvorila grupica entuzijasta pod rukovodstvom Sergeja Koroljova. Oni su radili u podrumskoj prostoriji bez ikakve novčane naknade. Nakon uspješnog testiranja 1933. godine vlasti su shvatile da je konstruiranje raketa perspektivan pravac i Koroljov je postao jedan od rukovoditelja Znanstveno-istraživačkog instituta za raketnu tehniku. Institut je pristupio izradi krstarećih raketa i usavršavanju raketnog motora na tekuće gorivo, i pripremao balističke rakete velikog dometa. Popis postignuća tog razdoblja vrlo je upečatljiv: 1935. godine je počelo konstruiranje krstarećih raketa, 1939. je lansirana prva krstareća raketa 212 kojom se, za razliku od prethodnih modela, moglo upravljati. Koroljov nije prekidao rad na konstruiranju raketa čak ni tijekom 6 mučnih godina u progonstvu i zatvorima (on je bio žrtva političkih intriga, oslobođen je tek 1944. godine po osobnoj Staljinovoj naredbi). Koroljov je poboljšao karakteristike vojnih zrakoplova i radio je na konstruiranju interkontinentalne rakete R-7, koju je završio 1956. godine.

Koroljov s prvom suprugom Ksenijom Vincentini, 1932. / RIA NovostiKoroljov s prvom suprugom Ksenijom Vincentini, 1932. / RIA Novosti

Mala kugla - velika dominacija u svemiru

Raketa R-7 je imala počasnu misiju. Naime, trebala je pomoći prvom umjetnom Zemljinom satelitu da stigne u orbitu. Prema planu Sergeja Koroljova i njegovih kolega, taj je aparat trebao biti što je moguće manji i jednostavniji, između ostalog kako bi se smanjilo vrijeme njegovog sklapanja i kako bi Rusi u tome prestigli Amerikance. Vlasti su se zainteresirale za pitanje brze realizacije projekta i zbog toga se na Koroljovljevom satelitu pod oznakom PS-1 radilo punom parom.

Međutim, Koroljov je radio s velikim zakašnjenjem jer mu se činilo da je mala kugla suviše neozbiljno sredstvo za stjecanje nadmoći Sovjetskog Saveza u svemiru. Čuveni konstruktor je mogao odahnuti tek 4. listopada 1957. godine kada je satelit izbačen u orbitu i kada je prvi signal s njega stigao na Zemlju. Samo mjesec dana poslije prvog satelita lansiran je i drugi, čiji je putnik bio pas po imenu Lajka.

Članovi Akademije znanosti SSSR-a (zdesna ulijevo): Sergej Koroljov, Igor Kurčatov, Mstislav Keldiš i Vasilij Mišin, 1954. / RIA NovostiČlanovi Akademije znanosti SSSR-a (zdesna ulijevo): Sergej Koroljov, Igor Kurčatov, Mstislav Keldiš i Vasilij Mišin, 1954. / RIA Novosti

Fotografije tamne strane Mjeseca

Posljednji u nizu uspjeha prije Gagarinovog leta Koroljov je postigao uz podršku svog nedavnog konkurenta, akademika Mstislava Keldiša. Njih dvojica su pokušali "opipati" drugu stranu Mjeseca koja je skrivena od ljudi. Prvi pokušaj je bio neuspješan jer je "Luna-1" proletjela mimo cilja, i postala minijaturni umjetni satelit Sunca. Nakon nje je lansirana "Luna-2". Ona je izvršila svoju zadaću i dostavila je grb Sovjetskog Saveza na prirodni Zemljin satelit. Međutim, aparat je sletio na Mjesec ogromnom brzinom i pretvorio se u gomilu prašine. Seriju epohalnih letova završila je "Luna-3", koja je ipak fotografirala tamnu stranu Mjeseca. Snimka je bio mutna i razvodnjena, ali je postala fotografija stoljeća. To se dogodilo 27. listopada 1959. godine.

 

Rađanje legende

U to doba nitko nije ozbiljno mogao zamisliti da će se uskoro čovjek i sam naći izvan Zemljine atmosfere. Koroljov nije planirao ostaviti čovjeka u orbiti i radio je na izradi svemirskog broda "Vostok 1" koji se može vratiti na Zemlju.

Treći po redu i prvi uspješan pokušaj probnog lansiranja izvršen je u kolovozu 1960. godine. "Vostok" je tada sa životinjama u kabini napravio nekoliko krugova oko Zemlje i vratio se na planetu. Sve životinje su preživjele let.

Koroljov i budući svemirski putnik, 1960. / RIA NovostiKoroljov i budući svemirski putnik, 1960. / RIA Novosti

Bilo je i neuspjeha, ali početak 1961. godine su obilježila još dva uspješna leta. Naime, 3. travnja je svemirski brod bio spreman da u njemu poleti prvi astronaut. Tada, devet dana prije starta, još nije bilo izvjesno kojem kozmonautu će biti povjeren taj let. Bilo je 20 odabranih kozmonauta koji su pretendirali na taj let, a među njima su najozbiljniji kandidati bili Jurij Gagarin i German Titov. Sada postoji mnoštvo verzija koje objašnjavaju zašto je izabran upravo Gagarin. Primjerice, priča se da se Gagarin sviđao samom Koroljovu zbog svog izraženog optimizma. Bilo kako bilo, 9. travnja je upravo on imenovan zapovjednikom svemirskog broda "Vostok-1". Let je bio uspješan. Gagarin je napravio krug oko zemaljske kugle i vratio se na površinu planeta u zvanju bojnika i statusu legende.

Jurij Gagarin i Sergej Koroljov, 1961. / RIA NovostiJurij Gagarin i Sergej Koroljov, 1961. / RIA Novosti

"Čovjekov let u svemir bio je grandiozan događaj i, naravno, Sergej Pavlovič je bio vrlo sretan. Ali on je bio posebno sretan kada je Gagarin aterirao. Mislim da je taj događaj najvažniji u njegovom životu", rekla je u intervjuu za RT kćer konstruktora, Natalija Koroljova.

Sam Koroljov, međutim, nije postao legenda za života. Po riječima Natalije Sergejevne, njezinom ocu je dva puta uskraćena Nobelova nagrada zbog toga što su njegova otkrića bila državna tajna. Prvi put je trebao dobiti ovu nagradu za satelit, a drugi put za Gagarina. Međutim, kada se Odbor za Nobelovu nagradu obratio sovjetskim vlastima s molbom da kažu prezime glavnog konstruktora kako bi ga mogli nagraditi, Hruščov je odgovorio: "Kod nas je cijeli narod tvorac nove tehnike". Sam osnivač kozmonautike je tajnost svojih radova doživljavao kao normalnu pojavu. Za njega je najvažniji bio posao kojim se bavio, a smatrao je da je vrijeme najveća vrijednost.

Kliment Vorošilov nagrađuje Koroljova ordenom Lenjina, 1968. / RIA NovostiKliment Vorošilov nagrađuje Koroljova ordenom Lenjina, 1968. / RIA Novosti

Tek 14. siječnja 1966. godine javnost je saznala da je upravo Sergej Koroljov otkrio čovječanstvu vrata u novu epohu. Na dan pogreba, 17. siječnja, ispred Doma Saveza okupila se ogromna gomila ljudi. Mnogi su se željeli oprostiti s velikim konstruktorom i zato je pokop trajao mnogo duže nego što je bilo planirano.

Ovo je skraćena verzija članka. Integralnu verziju čitajte na stranici RT.

+
Like us on Facebook