Pomaže li Rusija Kini u stvaranju hipersoničnog oružja?

Global Look Press
Dok SAD jača svoju vojnu prisutnost u Aziji, interes Pekinga za radove Moskve na hipersoničnom oružju raste.

Utrka u izgradnji najbržeg sustava za lansiranje nuklearnih projektila – hipersoničnog glajdera (HGV) – uzela je maha. Dok su Sjedinjene Države očito u vodstvu, Rusija i Kina ne zaostaju puno, stoji u izvješćima prema kojima Moskva, u reprizi prijateljski nastrojenih 1950-ih godina, ima utjecaj na pekinški HGV program.

U novoj studiji pod nazivom „Faktoring Rusije u američko-kineskoj jednadžbi o hipersoničnim glajderima“ Stockholmski institut za mirovna istraživanja (SIPRI) tvrdi da je Rusija faktor koji oblikuje kineska hipersonička istraživanja.

U pozadini rastućeg križanja kineskih i ruskih strateških položaja i percepcije prijetnji – osobito u azijsko-pacifičkoj regiji – moguće je da postoji neka korelacija između njihovih hipersoničkih programa.

Prema SIPRI-ju, dva znaka ukazuju na rusko-kineski neksus. Prvi je taj da postoje 872 teksta o HGV-u na kineskom jeziku u kojima se spominje Rusija, što čini 52 posto od ukupnog broja kineskih članaka i radova na temu hipersoničnih glajdera. Druga stvar koja ukazuje na povezanost Rusije i Kine po ovom pitanju je kinesko testiranje sustava hipersoničnog glajdera u travnju 2016., koje je održano samo nekoliko dana nakon što je Rusija provela svoje testiranje.

„To je više od puke slučajnosti. Pregled kineskih tekstova o hipersoničnim i 'boost-glide' tehnologijama svjedoči o sve većem interesu za istraživanje ruskog programa hipersoničkih glajdera“, navodi se u izvješću Stockholmskog instituta za mirovna istraživanja.

„Kombinacija ovog trenda sa zajedničkom brigom obiju zemalja oko američke proturaketne obrane sugerira da je vrijeme da se počne analizirati kako bi ruski izračuni za njihov program munjevitog globalnog udara mogli oblikovati odluke Kine po pitanju budućih nuklearnih i konvencionalnih bojevih glava, ciljeva i dometa njihovog vlastitog HGV-a.“

Profesor He Qisong, stručnjak za obrambenu politiku na Sveučilištu političkih znanosti i prava u Šangaju, slaže se s time da bi ruski izračuni mogli oblikovati odluku Kine po pitanju ciljeva i dometa njezinog vlastitog programa hipersoničnog glajdera.

„Hipersonička ispitivanja Kine i Rusije usmjerena su na stvaranje prijetnje po Sjedinjene Države, koje planiraju postaviti sustav proturaketne obrane u Južnoj Koreji“, rekao je profesor za South China Morning Post.

„Kina nema drugog izbora, pogotovo nakon što su Sjedinjene Države izvele niz provokativnih poteza kako bi se uključile u teritorijalne sporove Kine s drugim azijskim zemljama u Južnom kineskom moru“, rekao je vojni stručnjak Li Jie. 

 

Potreba za spajanjem

Za razliku od balističkih projektila koji do cilja putuju paraboličnim - i predvidljivim - putem, hipersonični glajderi klize kroz stratosferu nakon što su lansirani iz raketnih potisnika. Faza klizanja omogućuje glajderima da postignu brzinu od 11 000 km/h ili više i da aerodinamički manevriraju kako bi izbjegli presretanje.

Hipersonični glajderi su jako destabilizirajuće oružje jer bi im, za razliku od interkontinentanih balističkih raketa kojima bi do cilja na drugom kraju svijeta trebalo do 30 minuta, do cilja trebao tek djelić tog vremena. To drugoj strani daje jako malo vrmena za upozorenje. Primjerice, ako se radi o lažnoj uzbuni, netko će biti suočen s dilemom – lansirati ili umrijeti.

SAD je trenutno lider u tehnologiji svemirskog oružja. Ruski program hipersoničnog glajdera je zamišljen kao ključna komponenta ruskog Konvencionalnog globalnog munjevitog udara, čiji je cilj pogoditi bilo koji cilj na zemlji u manje od 60 minuta.

Iako trenutno suradnja između Rusije i Kine u sferi hipersoničnih sustava možda ne nadilazi osnovnu akademsku ili teorijsku suradnju, američki potezi vode do približavanja dviju zemalja. Primjerice, prvi elementi THAAD baterije koji će biti raspoređeni u Južnoj Koreji stigli su u zračnu bazu Osan 8. ožujka 2017.

Kako je rekao prvi zamjenik načelnika Glavne operativne uprave Glavnog stožera Viktor Poznihir, i Moskva i Peking su počeli s pripremama protumjera protiv Sjedinjenih Država. To je uključivalo vježbe obrane od raketnog udara pod zaštitom sustava proturaketne obrane u blizini njihovih granica održane u 2016. Obje zemlje će slične vježbe provesti i 2017. godine.

 

Promjena stava Kine

Priroda kineskog nuklearnog odvraćanja bila je obrambena. Trenutno Peking većinu svojih interkontinentalnih balističkih raketa drži u silosima, dok su nuklearne bojeve grave „razmontirane“ – što znači da se bojeve glave čuvaju odvojeno od svojih fisilnih jezgri i lansirnih sustava. To je učinjeno kako bi se izbjeglo paljenje alarma za uzbunu u Pentagonu i ulazak u rasipnu raketnu utrku sa Sjedinjenim Državama.

No, Kina mijenja pristup. Primjerice, vjerovalo se da će kinesko hipersonično oružje biti montirano na „ubojice nosača zrakoplova“, rakete DF-21D, kao dio sustava A2AD (anti-access/aerial denial – spriječavanja pristupa i ulaska u zračni prostor). Sada se čini da se Peking ugleda na navedeni ruski pristup prema kojem bi Moskva trebala biti u mogućnosti lansirati prvi udar na Sjedinjene Države.

SIPRI objašnjava: „Ipak, ako je krajnji cilj kineskih sustava hipersoničnih glajdera usklađeniji s Rusijom i usmjeren na uništavanje američke proturaketne obrane, to sugerira nuklearne bojeve glave. Taj potonji trend bi mogao promijeniti ne samo način na koji se definiraju 'brzi odgovor' i 'aktivna obrana', već i stav Kine o prvom udaru. Taj je stav ugrožen samim sustavima identificiranim u američkom Pregledu nuklearnih stajališta kao američko odvraćanje Kine i Rusije, odnosno proturaketnom obranom i munjevitim globalnim udarom.“

Tu je i pojava sličnosti između struktura snaga dviju zemalja. Kina je preimenovala svoj Drugi artiljerijski korpus u Raketne snage Narodno-oslobodilačke vojske, koje se danas smatraju ravnopravnima sa svemogućom Narodno-oslobodilačkom vojskom. Ova promjena imena i restrukturiranje preslika su ruskih Strateških raketnih snaga, najprestižnijih vojnih snaga pod zapovjedništvom Kremlja.

Nuklearno oružje leži u samoj srži ruske i kineske percepcije moći. Američki napredak u razvoju hipersoničnih glajdera ima potencijal stvaranja ranjivosti koja moskovske i pekinške arsenale, kao i zapovjedništvo, kontrolu i komunikacijske sustave, stavlja u opasnost. U takvim se okolnostima ne može isključiti približavanje interesa dva hipersonična sektora.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće