U ovom tekstu fokusirat ćemo se ruski lovac 5. generacije, poznatiji kao T-50 PAK FA (Perspektivni zrakoplovni kompleks frontalne avijacije). Ovaj zrakoplov je projektiran kako bi zamijenio lovačke aparate Su-27 i dugi niz godina osiguravao ruskoj vojsci superiornost u zračnom prostoru. Prototipski obrazac ovog zrakoplova T-50-1 prvi put je poletio još 29. siječnja 2010. godine. U narednim godinama Rusi su sklopili još 6 probnih obrazaca, stalno unapređujući otkrivene nedostatke. U narednom dijelu teksta razmotrit ćemo trenutnu situaciju u vezi s ovim projektom, kao i to kakve su perspektive njegovog daljnjeg razvoja.
Zamjena za slavnu, ali brojnim modernizacijama već "izmoždenu" liniju zrakoplova Su-27
Trenutno najbolji avion koji je napravljen na bazi legendarnog aparata Su-27 jest višenamjenski lovac Su-35S. To je ujedno i najbolji lovački avion koji se trenutno nalazi u operativnoj uporabi u Zračno-svemirskim snagama Ruske Federacije. On predstavlja duboku modernizaciju ovog aparata, koja je zahvaljujuću svojim obimnim tehničkim unapređenjima praktički postala avion sljedeće generacije (obilježava se s brojem 4++, s obzirom na to da nije u potpunosti nevidljiv tj. "stealth").
Na ovaj zrakoplov je integrirana modernizirana verzija mlaznih motora oznake AL-41F1S s vektoriziranim potiskom, koji mu omogućuju izvanredne manevarske karakteristike koje su nedostižne za analogne avione slične klase. Ruski konstruktori su uspjeli značajno povećati njegovu snagu u režimu dodatnog izgaranja (2 x 14,500 kp), kao i za čak četiri puta povećati broj letnih sati između 2 remonta (AL-31F 1000 sati, AL-41F1S - 4000 sati), čime je postignut takav nivo ukupne operativne rentabilnosti koja je možda i najbolja na svijetu.
AL-41F1S / Izvor: Vitalij V. Kuzmin
Pored pogonskog agregata, na ovaj zrakoplov je izvršena integracija suvremenog paketa avionike, koji podrazumijeva instalaciju novog radara značajno uvećane osjetljivosti i dometa. Su-35S je opremljen novom generacijom radara N035 "Irbis", koji spada u kategoriju radara s pasivnom faznom rešetkom. Pored detekcije različitih ciljeva, kako u zraku, kopnu, vodi, kod ovog radara je poboljšan sustav njihove obrade, praćenja i istovremenog gađanja. Prema tehničkim specifikacijama, ovaj radar može pratiti do 30 različitih zračnih ciljeva, a da istovremeno navodi rakete na njih 8! Efektivni domet otkrivanja zračnih ciljeva dostiže čitavih 400 km.
Kako bi se što više smanjila radarska reflektivnost, na ovaj zrakoplov su dodatno naneseni specijalni zaštitni premazi koji smanjuju radarsku vidljivost. Zahvaljujući ovim tehničkim zahvatima zrakoplov Su-35S je znatno teže otkriti nego, recimo, avion u bazičnoj verziji Su-27, što ga približava avionima 5. generacije. Međutim, unatoč svemu, njegova vidljivost je ipak veća nego kod npr. američkog lovca 5. generacije F-22. Može se konstatirati da je verzija aviona Su-35S izvukla svoj maksimum potencijala koji može pružiti platforma izgrađena na bazi aviona Su-27.
Treba napomenuti da je na temelju dizajna Su-27 napravljeno još nekoliko kapitalnih i vrlo uspješnih modernizacija ovog aparata u verzijama Su-30SM, Su-34 i sl.
Iz prethodnog teksta jasno se izvlači zaključak da su ruski konstruktori morali odgovoriti na suvremene svjetske trendove koji nameću avioni 5. generacije. U SAD-u su se pojavili zrakoplovi F-22 i F-35. Kina ozbiljno radi na svojim avionima 5. generacije oznake J-20 i J-31, kao i Japan na avionu Mitsubishi ATD-X. Možda su radikalno modernizirane koncepcije aviona nastalih na bazi aparata 4. generacija (Mig-35 i Su-35S) po svojim letnim i tehničkim karakteristikama dovedene skoro do standarda 5. generacije, ali oni imaju jednu veliku manu u odnosu na njih, a to je značajno veća radarska vidljivost. Daljnja modernizacija je nesvrsishodna. Redizajn, tj. rekonstrukciju postojećih letnih "zmajeva" koja bi omogućila smještaj ubojnih sredstava u unutarnje spremnike, apsolutno je nemoguće izvesti a da se ne naruše osnovne letne karakteristike ovih aviona. Dakle, na temelju dostignutih iskustava bilo je potrebno dizajnirati praktički novi avion i konstruirati savršeniji motor. Prvi zadatak je uspješno riješen, međutim, zapelo se oko razvoja novog motora visokih letnih karakteristika, a koji istovremeno mora biti i "nevidljiv".
Kako bi se dostigli zahtjevi za zrakoplov 5. generacije, neophodan je napredniji motor!
Serijska proizvodnja aviona T-50 PAK FA planirana je za ovu godinu, dok se prvi operativni primjerci u ruskoj vojsci očekuju u 2018. godini.
Prvi operativni primjerci ovog zrakoplova će imati sve karateristike 5. generacije:
1. Bit će opremljen perspektivnim radarskim kompleksom s aktivnom faznom rešetkom mod. N036 "Belka".
2. Primijenjeni materijali u njegovoj izradi kao i integracija novog pogona osigurat će mu visok "stealth" stupanj - stupanj nevidljivosti (prvi operativni modeli će biti opremljeni motorom AL-41F1 / AL-41F1S)
3. posjedovat će vrhunske manevarske karakteristike
4. odlikovat će ga univerzalnost - višenamjenski uređaj (lovac, bombarder, izviđač...)
5. Imat će kružni sustav motrenja i detekcije (pored radara integriranog između ispuha motora, tu će se nalaziti i napredni elektro-optički kompleks kao i čitav set minijaturnih visoko-osjetljivih radarskih prijamnika raspoređenih po čitavom tijelu zrakoplova) itd.
Svi ovi pobrojani zadaci su manje više riješeni. Glavne muke ruskim konstruktorima i dalje zadaje motor. Naime, model motora AL-41F1 koji je integriran na prve probne primjerke aviona PAK FA i pored zaista visokih performansi i dalje ne postiže adekvatne rezultate, a tijekom ispitivanja je bilo i tehničkih problema. Ovaj motor nema tako dobre karakteristike kada je u pitanju radarska refleksija i infracrvena vidljivost, unatoč velikim naporima ruskih konstruktora da se to svede na razumnu mjeru. Također, upitna je i njegova snaga u režimu bez dodatnog izgaranja, jer avioni 5. generacije moraju biti sposobni letjeti nadzvučnom super-krstarećom brzinom. To je jedna od njihovih fundamentalnih karakteristika! Jednostavno, daljnje "friziranje" motora, tj. njegova modernizacija, s tehničke ali i sa sigurnosne strane je u potpunosti iscrpljena (AL-41F1 je baziran na sovjetskom motoru 4. generacije AL-31F koji je napravljen još davne 1981. godine).
Rješenje ovog problema se nazire u projektiranju i konstrukciji novog motora oznake Tip-30, koje razrađuje korporacija "Objedinennoj dvigatelestroiteljnoj korporacije". Za razliku od motora AL-41F1, ovaj model se odlikuje znatno većom potisnom snagom (10,500 kp Tip-30 naspram 9,500 kp AL-41F1 u režimu bez dodatnog sagorijevanja), kao i (17,500 kp Tip-30 naspram 15,000 kp AL-41F1 u režimu dodatnog izgaranja). Također su otklonjeni i problemi oko njegove radarske i Ic nevidljivosti. Ovakve karakteristike motora će, po mišljenju ruskih konstruktora, biti dovoljne za postizanje stabilne supersonične brzine u bezforsažnom režimu rada koja će iznositi čak 2,200 km/h. Ovo će uvelike uštedjeti potrošnju goriva i samim tim uvećati borbeni radijus ovih letjelica, kao i njihovu ukupnu operativnu sposobnost.
Međutim, trenutno nije poznato kada će ovaj motor ući u serijsku proizvodnju. Prvi njegov model, koji se može nazvati eksperimentalnim, konstruiran je tek prošle godine. U 2017. godini se očekuje da će ovaj motor proći prvu fazu letnih testiranja. Ukratko, sve će ovo potrajati još najmanje 2-3 godine, tako da se tek od 2020. godine očekuje da ovaj motor krene sa svojom proizvodnjom i eksploatacijom. Jednostavno, razvoj novih zrakoplovnih motora vrhunskih karakteristika jedan je od najsloženijih tehničkih projekata u kategoriji vrhunske vojne tehnologije, i za to je potrebno dosta znanja, novca, ali i vremena.
Uspješna prodaja izvozne verzije ovog zrakoplova, kao glavni zamašnjak za razvoj i proizvodnju domaćeg T-50 PAK FA
Potrebno je napomenuti činjenicu da se projekt PAK FA odvija paralelno i s razvojem njegove izvozne inačice pod oznakom FGFA (Fifth generation fighter aircraft). Rusija ovu verziju lovca 5. generacije razvija u suradnji s Indijom. Rad na ovom projektu također nije nimalo jednostavan. Međutim, ukoliko se uspješno realizira projekt zrakoplova FGFA, on može osigurati ogroman priljev financijskih sredstava koji bi se iskoristio i za razvoj i proizvodnju ruskih PAK FA, namijenjenih isključivo za potrebe Zračno-svemirskih snaga RF. Samo je Indija za potrebe svog zrakoplovstva zainteresirana za kupnju čak 200 zrakoplova izvoznog tipa FGFA. Ukoliko se konstatira da je cijena jednog ovakvog zrakoplova najmanje 100 milijuna dolara, vrlo se lako može izračunati koliko bi se novca moglo inkasirati prodajom 200 jedinica FGFA. Ukoliko projekt FGFA na svjetskom tržištu naoružanja i vojne opreme ponovi izvozni uspjeh aviona Su-30, ruski vojno-industrijski kompleks dobio bi snažan poticaj za daljnji razvoj vrhunske vojne tehnologije u sferi ratnog zrakoplovstva.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
