Klaus: Sjedinjene Države se ne mogu pomiriti s jačanjem Rusije

RT: Ove godine Europa obilježava 25. godišnjicu stvaranja Europske unije. Smatrate li da je iskustvo europske integracije uspješno?

Klaus: Mene odavno prati reputacija kritičara europske integracije. Prema tome, teško da ćete se začuditi ako kažem da nisam oduševljen onim što se sada događa u EU. Ja bih rekao da se Europska unija umjesto integracije opredijelila za unifikaciju, i da je razvoj tog procesa krenuo pogrešnim putem.

Bivši njemački kancelar Sigmar Gabriel nedavno je u intervjuu za Der Spiegel izjavio da ne isključuje mogućnost raspada Europske unije. Slažete li se s tim da je budućnost EU sada pod znakom upitnika?

Ja osobno bih samo pozdravio transformaciju Europske unije u nešto drugo. Prema tome, sličnu varijantu ne doživljavam kao opasnost nego prije kao šansu za novu budućnost. Međutim, ja ne vjerujem puno u takvu perspektivu, premda je britanski referendum o izlasku iz EU važna prekretnica u tom smislu. Nadam se da će Europa ipak početi mijenjati svoje sadašnje ustrojstvo.

Premijer Brandenburga: Ne provocirajte Rusiju američkom vojskom u Poljskoj

Vi ste u više navrata kritizirali EU zbog nedemokratičnosti, tvrdeći da njome upravljaju birokrati koje nitko nije birao. Kako je moguće reformirati Europsku uniju i pri tome sačuvati postojeću strukturu?

Ja, naravno, preuveličavam, ali u vidu male provokacije bih rekao sljedeće: "Postoji jedan način, a to je ukidanje Europske unije". (Smije se.) Naravno, ja sada dramatiziram, ali ta struktura je svojevrsna ljuštura koja sputava zemlje europskog kontinenta i s njom treba nešto učiniti. Ja se zalažem za suradnju u formi slobodnih odnosa među neovisnim zemljama Europske unije, a ne u formi unifikacije.

Ali kako to postići bez raspuštanja Europske unije?

Hoće li Rusija smanjiti svoj nuklearni arsenal u zamjenu za ukidanje sankcija?

Prije svega treba potpuno prekinuti daljnje produbljivanje takozvane europske integracije. Drugim riječima, naš prvi korak treba biti zaustavljanje neprekidnog gomilanja struktura Europske unije, a druga ideja je da se napravi korak natrag. Po mom mišljenju, najoptimalnije bi bilo da se vratimo u vrijeme kada je sklopljen Ugovor iz Maastrichta. Upravo je on označio prelazak s Europske zajednice na Europsku uniju.

Rasprava o sankcijama uvedenim Rusiji je kao neki test postojanosti zajedničke vanjske politike Europske unije. Zemlje poput Češke, Italije, Slovačke i Mađarske izjavljuju da žele ukidanje sankcija, a druge članice Europske unije se s njima ne slažu. Može li EU imati vanjskopolitičku doktrinu koja bi odgovarala svim njezinim članicama?

Nadam se da ne može. Što se tiče sankcija, ja smatram da je njihovo uvođenje bio nepromišljen korak od kojeg nitko nije imao koristi. Nadam se da će se za vrijeme nove američke administracije nešto početi mijenjati.

Predsjednik Obama je prije završetka svog mandata uveo nove sankcije Rusiji...

Ja sam bio predsjednik Češke kada je Barack Obama postao predsjednik SAD-a. On i ja smo se više puta sastali tako da ga prilično dobro poznajem. Naši pogledi se po čitavom nizu pitanja mogu i ne moraju podudarati, ali Obamini potezi u tijeku posljednjih nekoliko tjedana ili mjeseci me dovode u pravu nedoumicu. Po mom mišljenju, on bi mogao za sobom ostaviti prilično loše nasljeđe.

Američke specijalne službe su optužile Rusiju za vršenje utjecaja na ishod izbora u SAD-u. One također tvrde da Rusija pomoću digitalnih tehnologija nekako utječe i na javno mnijenje u Europi.

Sve su to, po mom mišljenju, gluposti. Ne treba ozbiljno shvaćati takve optužbe. Tijekom posljednjih 25 godina ja sam 10-15 puta sudjelovao u izborima i ne mogu zamisliti kako se može iz inozemstva utjecati na njihov tijek. U SAD-u su obični normalni ljudi jednostavno poželjeli da se nešto promijeni. Njima se nije sviđala ni Hillary Clinton, ni politički smjer čije je ona oličenje. Rezultat američkih izbora je potpuno zakonita pojava i imat će pozitivne posljedice.

Peskov: Rusija i SAD moraju surađivati

Vi ste više puta kritizirali SAD i EU zbog toga što vode potpuno apsurdnu propagandu protiv Rusije. Je li odnos Zapada prema Rusiji, po vašem mišljenju, diktiran činjenicama ili emocijama?

Po mom mišljenju, glavnu ulogu u danom slučaju igraju prije svega Amerikanci, a ne Europljani. Pored toga, u zemljama Srednje i Istočne Europe još je živo sjećanje na vremena komunističke vladavine, i mnogi dovode u vezu Rusiju sa Sovjetskim Savezom. Ja svo vrijeme pokušavam objasniti mojim sunarodnjacima da SSSR-a odavno nema i da Rusija uopće nije komunistička država. S druge strane, uopće mi nije jasno što pokreće Zapadnu Europu. Ona nije stradala od komunističkog režima.

Kako je Rusija postala najveća država na svijetu?

Trump je ovih dana iznio vrlo jednostavnu misao napisavši: "Nema ništa loše u dobrim odnosima s Rusijom". Što vi mislite, ako Washington promijeni svoju politiku prema Rusiji, hoće li Europa slijediti njegov primjer?

Nadam se da hoće. Trump u tom smislu ima nedvosmisleno razuman stav. Ja stalno objašnjavam svojim sugrađanima da je politika usmjerena na eskalaciju napetosti između dviju supersila i na raspirivanje novog hladnog rata u suprotnosti sa zdravim razumom. U takvoj konfrontaciji nije moguće pobijediti.

U Europu je stigao najveći kontingent američke oklopne tehnike i vojnika od vremena hladnog rata. NATO povećava svoje prisustvo u Istočnoj Europi, što iritira Moskvu. Svaki zdravomisleći čovjek shvaća da je isključena mogućnost pravog rata s Rusijom. U čemu je onda smisao tih poteza?

Ni meni nije jasno. Čini mi se da se Zapad još uvijek nije spreman pomiriti sa činjenicom da je Rusija ojačala i aktivirala se. Zapadu je jako odgovarala onakva Rusija kakva je bila tijekom 1990-ih, tj. slaba i dezorganizirana. Međutim, treba prihvatiti stvarnost onakvu kakva je. Uzgred, istine radi, Rusija također treba pokušati osmisliti racionalni način suradnje sa susjednim državama, kao i s Europom i SAD-om.

Pa ipak, htjeli bismo razumijeti na čemu se temelje tekući događaji. Na primjer, NATO je pristupio stvaranju sustava proturaketne obrane. U početku je bilo predviđeno da se baza PRO razmjesti u Češkoj, ali je na kraju odlučeno da se razmjesti u Rumunjskoj, a kasnije i u Poljskoj. Ti potezi saveza, naravno, izazivaju još veće zaoštravanje odnosa s Rusijom i potiču Moskvu da pojačava vlastitu obranu. Zašto pružati nove povode za sukob kada su odnosi ionako zategnuti?

Razmještanje raketa i vojnih jedinica je jedan od aspekata, ali je u ovom slučaju, po mom mišljenju, važnija politička klima kao takva. Ostaje samo nadati se da će novi predsjednik SAD-a i njegov tim izabrati drugačiji pristup i da će taj pristup biti bolji. Trump i inače nije tipičan političar za SAD. S druge strane, utjecaj američke poltičke elite na njegove kasnije odluke bit će ozbiljniji nego što se to obično misli.

Samantha Power oproštajni govor posvetila Rusiji

Trumpova pobjeda na izborima označila je da postaju jače one snage koje su protiv tradicionalnih političkih elita. U Europi su slični primjeri stranka "Alternativa za Njemačku" i "Nacionalna fronta" u Francuskoj. Što se vama čini, je li to privremena pojava ili su takve snage zaista sposobne promijeniti stanje u Europi?

Jako se nadam da su sposobne. U pojavi takvih stranaka u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama Europe ja vidim šansu za buduće promjene. Ja se ne slažem s onima koji etiketiraju te stranke karakterizirajući ih kao populiste ili ultradesničare. Ne, te stranke predstavljaju interese običnih građana koji žele nešto promijeniti u svojim zemljama i imaju velike primjedbe na vladajuću političku elitu, između ostalog, i zbog njezinog snobizma. Ja smatram da će te snage dugo biti aktualne. One predstavljaju "šutljivu većinu" Europe i zbog toga imaju veoma veliki značaj.

Nakon nedavnih terorističkih napada u Njemačkoj, u Europi su sve glasniji pozivi na jačanje granične kontrole i integracije sigurnosnih struktura. U kojoj mjeri je za Europsku uniju svrsishodan smjer usmjeren na stvaranje paneuropskog sustava sigurnosti i pravnog poretka?

Treba početi od analize dva najvažnija projekta Europske unije u tijeku posljednjih deset godina, tj. od uvođenja jedinstvene valute i ukidanja unutarnjih granica u Europi. Ispostavilo se da su oba ta projekta preuranjena i pogrešna, jer su i jedan i drugi doveli do destabilizacije. Likvidiranje granica u Europi je bila ozbiljna greška. Ja bih radije putovao s putovnicom i prolazio kontrolu na granici, meni to nije teško.

Sahra Wagenknecht: Sukob s Rusijom nanosi štetu Europi

Vi uvijek govorite ono što mislite. Izjavljivali ste da u Europi nema dovoljno slobode govora. Jeste li se osobno imali prilike suočiti s tim?

Ne bih htio davati kategorične ocjene, ali zbog prijevare medija i tiranije političke korektnosti ponekad je krajnje teško otvoreno iznijeti stavove koji nisu u skladu s općeprihvaćenim mišljenjem. To je veliki problem. Mnogi ljudi nemaju mogućnost izjasniti se u tradicionalnim medijima i zbog toga koriste internet. Prema tome, sloboda govora u Europi je sada svakako ograničena, premd ja nisam spreman tvrditi da je nema.

Jedan od najaktualnijih problema Europske unije je svakako kriza s izbjeglicama. Češka i druge istočnoeuropske zemlje odbacile su plan raspodjele izbjeglica koji je pripremila Europska unija. Zbog čega, po vašem mišljenju, još uvijek nije pripremljen usuglašeni program za rješavanje tog problema?

Moram reći da se ja protivim korištenju riječi "izbjeglice". O "izbjeglicama" službeno govore europske političke elite, a ja namjerno koristim riječ "migranti". U Europu dolaze migranti. Ako je čovjek izbjeglica, onda smo mi gotovo obvezni donijeti neku pozitivnu odluku u vezi s njim. Ali većina ljudi koji dolaze s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike nisu izbjeglice nego obični migranti, koji hrle u Europu očekujući da će u njoj bolje živjeti. Prema tome, vrlo je važno koristiti pravi termin. Ja nikada ne bih koristio riječ "izbjeglice". Ta pojava prijeti uništiti europsku kulturu i civilizaciju. I ja tu ne krivim migrante, nego europske političke elite koje ih puštaju unutra.

Želite li reći da su migranti potrebni tim elitama?

Nema sumnje. Ako im izravno postavite to pitanje, one neće imati smjelosti to priznati, ali u praksi... To uopće nije pokušaj da se popravi demografska situacija, da se poveća brojnost i kvaliteta europske radne snage, jer je u Europi nezaposlenost sada dosegla razinu od 10 posto. U Europskoj uniji ima oko 23 milijuna nezaposlenih, tako da ima dovoljno ljudi za radna mjesta. U Europi ne postoji potreba za migracijom. Međutim, postoje ideološki motivi da se u nju puste novi ljudi i da se stvori nova Europa.

Mnogi će se složiti da se jedini način zaustavljanja masovne migracije u Europu iz spomenutih zemalja sastoji u gušenju sukoba koji tamo izbijaju. Treba li Europa igrati aktivnu ulogu u Siriji i Libiji?

Ne bih tvrdio da je Europa ozbiljan akter. U njoj ima tako mnogo različitih stavova da ona u toj situaciji u suštini ne može ni djelovati kao jedinstvena cjelina, kao jedan akter. Što se tiče migracije, i pored mase tehničkih pitanja ona se može zaustaviti jednostavno ako se kaže "ne". Ali Europska unija za to nije spremna. U tome je glavni problem.

Bez Zapada: Vrijeme je za novu vanjsku politiku Rusije