Ian Bremmer: "Moguće je da će Trump Krim priznati teritorijem Rusije"

11. siječnja 2017. Eurasia.Expert
Ian Bremmer, politički analitičar i predsjednik konzultantske tvrtke Eurasia Group, govori o nedavno objavljenom izvješću 'Glavni rizici 2017.'
Ian Bremmer
Ian Bremmer / Izvor: Ian Bremmer/Facebook

2017. godinu zovete godinom "geopolitičke recesije". U čemu je bit tog trenda? Trebamo li govoriti o višepolarnom ili nepolarnom svijetu?

Definitivno se radi o nepolarnom poretku, onom kojeg zovem 'G-nula' kako bi ga razlikovao od iluzije prema kojoj grupa G7 ima dominantan utjecaj koji je uživala prije deset godina ili od iluzije da je G20 funkcionalna institucija. Nepolarni poredak sada je stvorio geopolitičku recesiju. To nije nešto što će u povijesnom smislu biti dugoročno održivo, no zasad niti jedna država ili vjerodostojni savez ne mogu igrati ulogu lidera od koje se odmaknuo SAD. Europljani se suočavaju s desecima izazova, i onim unutarnjim i onim vanjskim. Kina ima ekonomski utjecaj u svijetu, no njezina sposobnost da projicira tvrdu silu ostaje u regionalnim granicama. Rusija je veliki igrač, vojno i ekonomski, unutar bivšeg SSSR-a (bez baltičkih zemalja). Ona je igrač i na Bliskom istoku. No nema vojnu moć Sovjetskog Saveza, nema sposobne saveznike niti idelošku privlačnost. Ostaje nam svijet sa sve manje globalnog vodstva. Danas nitko ne nameće pravila dok se ista ispituju.

 

U izvještaju 'Glavni rizici 2016.' Putin je spomenut deset puta  (u onom za 2017. – samo četiri puta), a Rusija 21 put (2017. – samo deset puta). Znači li to da Rusija više nije velika prijetnja po Zapad?

Rusija nakon izbora Donalda Trumpa zauzima drugačiju poziciju. Trump želi približavanje i to će, barem u ranim danima svog predsjedništva, vjerojatno i dobiti.

To ne znači da Rusija neće prijetiti ili raditi na podrivanju drugih zemalja na Zapadu. Izbori u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj za Kremlj nude priliku da stvori probleme. Ukrajina, baltičke zemlje i Poljska ostat će na rubu. No Putin sada prednost može steći izbjegavanjem, a ne provociranjem sukoba s Washingtonom.

Trump i Putin na Siriju i terorističke prijetnje gledaju istovjetno; Trump će u 2017. izazivati druge. Na Rusiju će se vršiti manji pritisak.  

 

Uobičajena je pojava da Amerika i Rusija ima gotovo nepomirljive razlike u viđenju budućnosti postsovjetskog prostora (Ukrajina, NATO). Mogu li Trump i Putin postići dogovor o Ukrajini? I ako mogu, kakav će to biti dogovor?

To je puno izglednije no za vrijeme Obame. Predsjednik Obama želi pokazati podršku samoodređenju Ukrajine, no nikad nije bio spreman prihvatiti troškove i rizike koji prate akcije koje su zapravo mogle nešto promijeniti. Uvjeriti Kongres da Rusiji uvede sankcije vrlo je izvodivo. No Trump smatra da se Sjedinjenim Državama ne isplati aktivno braniti zemlju koju poznaje i za koju ga nije briga, kada bi mu za to vrijeme Putin mogao pomagati u borbi protiv terorizma.

Moguće je čak i da će Trump Krim priznati teritorijem Rusije. Sumnjam da će Trump samo ukinuti sankcije niotkuda. No vjerojatno će paradigmu odmaknuti od sporazuma iz Minska prema inkrementalnijem pristupu, što bi korak po korak moglo dovesti do ublažavanja sankcija.

Dakle, ne mislim da će nužno doći do dogovora, no mislim da će doći do ublažavanja sankcija.

 

Koja je vjerojatnost da će u 2017. još neka zemlja izaći iz Europske unije?

Izuzetno niska, osim ako grčka ekonomija ne eksplodira. Brexit je tek započeo, i čak niti pobjeda Marine Le Pen u Francuskoj neće dovesti do skorog izlaska, jer njezina stranka neće imati potrebnu težinu u Nacionalnoj skupštini [donjem domu parlamenta] ili Senatu [ gornjem domu] da bi došlo do referenduma. Ista priča je u Italiji. Pokret Pet zvjezdica mogao bi pobijediti na parlamentarnim izborima, no neće biti u mogućnosti formirati vladu. S tim u vidu, Europa će na kraju godine izgledati slabije i rascjepkanije, jer će ovo biti brutalna izborna godina u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, a možda i u Grčkoj i Italiji.

Izvorni članak na ruskom jeziku.

+
Like us on Facebook