Ruski emigranti čiji je doprinos razvitku Hrvatske neporeciv

13. studenoga 2016. Maria Grigoryan, Madina Umarova
Novinari Russia Beyond The Headlines prisjetili su se najpoznatijih ruskih emigranata čiji je doprinos razvitku Hrvatske neporeciv.
Emigranti
Izvor: RBTH

Emigracija iz Rusije bila je osobito velika u 19. i početkom 20. stoljeća. Razlozi za odlazak u velikoj su mjeri bili politički, osobito nakon izbijanja ruske revolucije u veljači 1917. godine. Novinari Russia Beyond The Headlines su razgovarali s Tatjanom Puškadijom-Ribkin i Innom Grubmair koje su godinama tražili podatke o najpoznatijim ruskim emigrantima čiji je doprinos razvitku Hrvatske neporeciv. Ruskinja Tatjana Puškadija-Ribkin je izdala nekoliko knjiga na ruskom I hrvatskom jeziku u ruskim emigrantima u Hrvatskoj.

Fotografija iz privatne arhive Tatjane Puškadije-Ribkin

Boris Apsen bio je izvanredan matematičar, koji je stigao u dubrovačku luku 1921. godine. U Hrvatskoj se sa suprugom Jekaterinom Fjodorovnom smjestio na otoku Zlarinu (u Dalmaciji), gdje je njegova supruga postala liječnica. 1929. godine Apsen je postao službeni građanin Jugoslavije.

APSEN, B. A. fotografija iz arhiva Nadežde Apsen.

Njegova karijera tada se počela ubrzano razvijati - dobio je diplomu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dobio je poziv da radi kao slobodni predavač niže geodezije, a 1942. je doktorirao i postao prvi doktor geodetskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu te je počeo predavati matematiku na Tehničkom fakultetu.

No tadašnja su politička situacija i odnos prema Rusima bili negativni, pa je 1946. godine Apsen uhićen na temelju lažnih optužbi da je predavao matematiku njemačkim vojnicima za vrijeme NDH, no, zahvaljujući posredovanju svog studenta ubrzo je pušten, čime je izbjegao moguću smrtnu kaznu. U međuvremenu je njegovo mjesto na fakultetu zauzeto pa je Apsen sve do odlaska u mirovinu radio kao nastavnik matematike u srednjoj geodetskoj školi u Zagrebu. Svojim je knjigama, koje su doživjele brojna izdanja, stekao autoritet u znanstvenoj zajednici i poštovanje brojnih generacija studeneta za koje su njegovi radovi postali nezaobilazna referentna literatura. Među njima možemo istaknuti „Logaritmar“, „Repetitorij elementarne matematike“, „Repetitorij više matematike“ i mnoge druge udžbenike.

Ivan Plotnikov bio je prvi profesor fizike i fizikalne kemije na kemijsko-tehnološkom odjelu Više tehničke škole u Zagrebu. Plotnikov se u Rusiji proslavio kada je stvorio prvi fotokemijski laboratorij. Talentirani profesor Sveučilišta u Moskvi preselio se u Zagreb 1920. godine. U Hrvatskoj je Plotnikov radio kao profesor fizike i fizikalne kemije u Višoj tehničkoj školi.

 / privatna arhiva / privatna arhiva

PLOTNIKOV, I. S. Fotografija iz fonda I. S. Plotnikova u Hrvatskom državnom arhivu.

Već je u Hrvatskoj osnovao Institut za fiziku i fizikalnu kemiju, na čijem je čelu bio sve do umirovljenja 1943. godine. Profesor je na hrvatskom jeziku objavio mnogo vrijednih monografija o fotokemiji, a također je bio i inicijator i prvi urednik međunarodnog znanstvenog fotokemijskog časopisa „Radiologica“, koji je izlazio u Berlinu od 1937. do početka Drugog svjetskog rata. Za svoje zasluge Plotnikov je dobio mnogo nagrada, uključujući orden svete Ane 3. reda (1915.), zlatnu medalju Bečkog fotografskog društva (1932.) i „Zlatni ključ za zasluge“ Američkog kongresa za fizikalnu terapiju.

Sergej Saltikov bio je doktor i sveučilišni profesor. Nakon završetka obrazovanja u Harkovu posvetio se patološkoj anatomiji. Radio je u institutima u Zürichu, Marburgu, Pragu i Parizu s eminentnim znanstvenicima tog vremena. 1922. godine prihvatio je poziv Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da kao izvanredni profesor preuzme rukovodstvo Patološkog anatomskog instituta.

SALTIKOV, S. N. Fotografija iz časopisa Liječničke novine, br.15, prosinac 2002., s. 53.

Saltikov je na čelu instituta i katedre bio sve do odlaska u mirovinu 1952. godine. Autor je brojnih znanstvenih radova i udžbenika. Rezultati njegovih istraživanja često se spominju u hrvatskoj i svjetskoj literaturi. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Treba napomenuti da se Saltikov spominje u monografiji „Mirogoj: Kulturno-povijesni vodič“ (Zagreb, 1987.) u poglavlju „Dvjesto istaknutih ličnosti koje su pokopane na groblju Mirogoj“ – on je jedini Rus kojem je pripala ta čast.

Aleksej Hanzen bio je slikar marinist, unuk svjetski poznatog ruskog umjetnika Ivana Ajvazovskog. Aleksej Hanzen emigrirao je i umro u Dubrovniku 1937. godine. Umjetnik je uživao veliku popularnost, a njegove slike u to je vrijeme za svoj fond kupio muzej Louvre. Na svojim je slikama prikazivao pomorske bitke, krimske i južnodalmatinske motive, snježne krajolike i vedute.

HANZEN, A. V. Fotografija iz knjige I. F. Kasacke „Umjetnik-marinist Aleksej Hanzen“, Brjansk, 2005.

Crtao je pastelom i pravio gravure. Najistaknutije Hanzenove samostalne izložbe bile su one u Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku, Beogradu, Subotici, Buenos Airesu i Ljubljani. Aktivno je podupirao časopis „Jadranska straža“.

Margarita Froman bila je poznata ballerina, koja je završila kazališnu baletnu školu u Moskvi i bila je solistica kazališta Boljšoj. Kao solistica trupe Ruski balet Sergeja Djagiljeva 1914. godine obišla je zapadnu Europu, a 1918. je napustila Rusiju. Nastupala je u Jalti, Carigradu, Sofiji i Beogradu, dok se nije preselila u Zagreb 1921.

FROMAN, Margarita. Fotografija iz Hrvatske enciklopedije.

U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu u početku je gostovala s bratom Maksimilijanom i nekoliko umjetnika baletnog ansambla iz Moskve, no već je u ožujku 1921. dobila stalno mjesto u trupi primabalerina Hrvatskog narodnog kazališta. To nije bilo jedino čime se bavila, pozirala je kao model i paralelno se bavila koreografijom, režijom i nastavničkim radom, te je snažno obilježila sljedećih 30 godina baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Prenijevši na zagrebačku pozornicu koreografiju Fokina, ona je pokazala najvišu umjetničku vještinu ruskog baleta s početka stoljeća. Osim toga, odabirom ruskih skladatelja za svoje koreografije postavila je primjer hrvatskim skladateljima i potaknula ih na korištenje folklorne baštine u glazbi za balet. 1931. godine postavila je koreografiju za prvu verziju najpoznatijeg hrvatskog baleta „Đavo u selu“ Frana Lhotke. Osim koreografijom, od 1930-ih sve se više bavila opernom režijom – na scenu zagrebačkog HNK-a postavila je oko 30 opera i opereta.

 

Pavel Froman bio je brat poznate balerine Margarite Froman. Od 1921. godine do svoje smrti bio je stalni scenograf i umjetnički redatelj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

FROMAN, Pavel. Privatna arhiva

Na zagrebačku scenu prenio je školu ruske scenografije, posebice stil L. Baksta, često je koristio elemente ruskog folklora. Pavel Froman bio je jedan od stupova zagrebačke scenografske umjetnosti u razdoblju između dva svjetska rata. Rjeđe se spominju njegove brojne karikature iz kazališnog života koje su izlazile u časopisu „Kulisa“ od 1932. do 1933. godine.

 

+
Like us on Facebook