Kakav dogovor su postigli Putin i Erdoğan?

1. "Turski tok" će biti realiziran

Važan rezultat susreta je potpisivanje međuvladinog sporazuma o izgradnji plinovoda "Turski tok".

Dogovor o izgradnji ovog plinovoda postignut je još u prosincu 2014. godine. Taj projekt trebao je biti alternativa plinovodu "Južni tok". Međutim, realizacija je odgađana iz mnogih razloga, među kojima su popust na cijenu plina, broj linija plinovoda, naglo pogoršanje bilateralnih odnosa od incidenta u kojem je turska avijacija oborila ruski zrakoplov, kao i spekulacije na temu obnavljanja projekta "Južni tok" i odustajanja od "Turskog toka".

U susretu u Istambulu strane su ipak uspjele dovršiti započeti posao, tj. potpisale su međuvladin sporazum. Štoviše, Rusija i Turska su se dogovorile o popustu na cijenu plina u okviru ovog projekta.

Poslije susreta predsjednik Putin je istaknuo da se "na taj način mi krećemo u pravcu realizacije planova predsjednika Turske o stvaranju velikog energetskog čvorišta u ovoj zemlji".

2. Tursko voće se vraća na rusko tržište

Drugi važan problem bilateralne suradnje je pitanje ukidanja jednostranih ekonomskih sankcija, koje je Moskva uvela Ankari prije godinu dana, nakon incidenta s obaranjem ruskog zrakoplova. Predsjednik Putin je izjavio da je Moskva odlučila pusti poljoprivredne proizvode iz Turske na rusko tržište.

Washington skinuo masku: Što dalje?

Po mišljenju ruskog lidera, ta odluka odgovara i jednoj i drugoj strani. On je precizirao da se radi o poljoprivrednim proizvodima poput koštičavog voća i citrusa. "Ruska poljoprivredna industrija nema takve proizvode, a uvoz turskih proizvoda na rusko tržište mogao bi dovesti do smanjenja njihovih cijena, što mi i očekujemo", objasnio je Putin.

Predsjednik Ruske Federacije je dodao da "to, naravno, znači otvaranje ruskog tržišta za turske partnere". Putin je podsjetio da je "obujam prodaje tih turskih proizvoda na ruskom tržištu prošle godine iznosio 500 milijuna dolara".

3. Po pitanju Sirije strane neće smetati jedna drugoj

Pored pitanja vezanih za ekonomsku suradnju, na dnevnom redu bila je i situacija oko Sirije. Sirijski problem je i dalje pitanje od prvostupanjskog značaja u vanjskoj politici Rusije i Turske.

Obje ove zemlje fizički su uvučene u sirijski konflikt. Rusija provodi zračnu operaciju protiv pripadnika terorističke organizacije Islamska Država, a Turska provodi operaciju "Štit Eufrata" na sjeveru Sirije, gdje čisti pogranična područja sa Sirijom od terorista Islamske Države. Doduše, ujedno ih čisti i od odreda sirijskih Kurda za koje Ankara tvrdi da su povezani s Radničkom strankom Kurdistana (kurdska organizacija koja se zalaže za odvajanje od Turske i s kojom turske vlasti ratuju od 1984. godine; u Turskoj, SAD-u i EU tretira se kao teroristička organizacija - RBTH Hrvatska). Pa ipak, postoji jedna bitna razlika u stavovima Rusije i Turske. Moskva, naime, podržava legitimnu vlast Bašara Asada i vrši zračne napade na naoružane odrede koji se suprotstavljaju regularnoj sirijskoj vojsci, dok Turska podupire antivladine snage, a Asadovu vlast tretira kao terorističku.

Erdogan koristi Rusiju kao "joker" u igri sa Zapadom

"Rusija i Turska su se dogovorile o provođenju operacije 'Štit Eufrata' upravo za vrijeme Erdoğanova posjeta Peterburgu, dakle još u kolovozu. Moskva gotovo da nije reagirala kada je pokrenuta turska operacija u Siriji", ističe Jurij Mavašev, rukovoditelj političkog smjera u Centru za proučavanje suvremene Turske. Po njegovom mišljenju, između Moskve i Ankare postoji sporazum za koji javnost ne zna, a koji se sastoji u tome da dvije strane neće smetati jedna drugoj u Siriji. Taj dogovor je za vrijeme Putinovog posjeta Turskoj potvrđen i učvršćen. "Turski dužnosnici i mediji ne komentiraju rusko sudjelovanje u oslobađanju Alepa. Oni su dobili naredbu koja glasi: nas ne zanima Alep, jer nam je Rusija prepustila sjever Sirije", istaknuo je Mavašev.

Kerim Has, stručnjak za euroazijsku politiku analitičkog centra "Međunarodna organizacija za strateška istraživanja" (USAK, Ankara), smatra da se "glavni konkretni rezultat razgovora predsjednika Erdoğana i predsjednika Putina zapravo sastoji u tome što su se oni u pogledu sirijske krize sporazumjeli da treba nastaviti s pozitivnim programom i pregovorima koristeći izravni službeni trostrani mehanizam koji postoji između ministarstava vanjskih poslova, Glavnog stožera i obavještajnih službi. Situaciju u Alepu, humanitarnu krizu u Siriji i razgraničavanje oporbenih i terorističkih odreda treba razmatrati pomoću tog mehanizma".

Što je postignuto u godinu dana od početka ruske operacije u Siriji?