Vještina spašavanja na bojnom polju: Iz povijesti ruske vojne medicine

Fjodor Jakovljevič Alekseev (1753.-1824.): Vojna bolnica u Lefortovu (Moskva). Izvor: RIA Novosti

Fjodor Jakovljevič Alekseev (1753.-1824.): Vojna bolnica u Lefortovu (Moskva). Izvor: RIA Novosti

U 17. stoljeću vojna medicina je u europskim armijama bila dosta razvijena, ali u Rusiji nije uopće postojala. Petar Veliki je iz korijena promijenio tu situaciju i ruska vojna medicina tako se brzo razvijala da se već u 19. stoljeću izdigla na sam svjetski vrh. Ruski vjesnik predstavlja djelatnost vojnih liječnika pod čijim vodstvom su organizirane frontovske bolnice i prvi put na svijetu vojnicima izvođene operacije pod anestezijom.

U Rusiji se vojna medicina pojavila znatno kasnije nego u drugim europskim zemljama. U 17. stoljeću, kada su armije europskih kraljeva već posjedovale vojne kirurge i pokretne apoteke, pripadnici ruskih streljačkih jedinica liječili su se uglavnom sami, povezujući rane jedan drugom i skupljajući ljekovito bilje. To je bilo u vrijeme kada se ratna vještina već toliko razvila da je ranjavanje na bojnom polju postalo masovna pojava, a brojno stanje u armijama toliko se povećalo da su sanitarni gubici uslijed bolesti postali uobičajeni čak i u jedinicama koje nisu došle u dodir s neprijateljem.

SSSR, zemlja prve uspješne operacije promjene spola
Malo je poznato da je prva uspješna operacija promjene spola izvedena u SSSR-u 1972. godine. Prije toga kirurzi se nisu upuštali u takve operacije, osim kada su pomagali ljudima koji bi se rodili kao hermafroditi.

Petar Veliki je iz korijena promijenio situaciju oko vojne medicinu u Rusiji. Već 1695., kada je ruska vojska krenula u osvajanje turske tvrđave Azov, pratili su je brodovi natovareni medicinskom opremom, a iz Moskve su zajedno s vojskom krenuli liječnici i ljekarnici. Početkom 18. stoljeća u armijskim i mornaričkim pravilnicima propisivane su upute za izvođenje sanitarnih akcija i navođeni popisi medicinskih preparata i instrumenata koji su neophodni u pohodima. Krajem 18. stoljeća već su postali svjesni kako vještina vojnog liječnika ima neprocjenjivu vrijednost u armiji. Rusija je vodila ratove jedan za drugim, i to u vrlo različitim uvjetima. Poslije svake kampanje vojni liječnici su opisivali i kodificirali stečeno iskustvo, a posebno su izrađivani specijalni medicinski atlasi u kojima su konkretna područja opisivana sa sanitarnog gledišta.

Početkom 19. stoljeća vojna medicina u Rusiji ubrajala se među najučinkovitije u Europi. Tijekom rata protiv Napoleona 1812. vojni liječnici djelovali su kao dobro organizirani sustav. Odvoženje ranjenika s bojišta, njihovo razmještanje u poljskim bolnicama, operiranje i rehabilitacija organizirani su na visokoj razini. Sav taj složeni mehanizam je stvorio Škot Jakov Vasiljevič Vili (James Willie). On je služio u Rusiji, jer u Škotskoj njegov talent nije bio na cijeni. Napori su urodili plodom i postotak mirnodopskih gubitaka u ruskoj armiji sredinom 19. stoljeća smanjen je na 10%. To je po današnjim mjerilima ogromna brojka, ali je predstavaljalo izuzetno dostignuće za ondašnje uvjete, kada je u europskim armijama od bolesti umirao svaki četvrti vojnik.

Jedan od najistaknutijih učenika ruske škole vojne medicine je N.I. Pirogov. Neobično zvuči, ali je činjenica da budući genij vojne medicine do svoje 37. godine nije izlazio na bojno polje, nego je proučavao medicinu isključivo teorijski. On je u tišini svog kabineta radio na novim metodama liječenja rana koje su omogućile znatno smanjenje broja amputacija. Pirogov je prvi upotrijebio zamrznute leševe za modeliranje različitih rana. To je njegovim suvremenicima izgledalo kao svetogrđe, ali zahvaljujući tim ogledima on je sastavio anatomski atlas potpuno novog tipa, bez kojeg svoj rad dugo nije mogao zamisliti niti jedan vojni kirurg ni u Rusiji, ni na Zapadu.

 

Liječnik, pionir kirurgije pod anestezijom i autor revolucionarnog anatomskog atlasa Nikolaj Ivanovič Pirogov (1810-1881). Izvor: RIA Novosti

Pirogov je krajem 1840-ih konačno isprobao svoje nacrte na terenu. On je u aktivnoj vojsci na Kavkazu izveo više od 10 tisuća operacija. Gotovo u svim slučajevima koristio je eter s anestetičkim djelovanjem, što je bila prva operativna praksa takve vrste u svijetu. U vrijeme kada je u engleskoj floti anestezija podrazumijevala čašu ruma ili udarac drvenim čekićem po glavi, u rusku armiju su uvođene metode vrlo bliske današnjim, tj. medikamentozno uspavljivanje bolesnika prije operacije. Umjesto glomaznih drvenih fiksatora ruku i nogu Pirogov je predložio korištenje zavoja natopljenih štirkom.

Svoje zvjezdane trenutke Pirogov je doživio za vrijeme Krimskog rata. On je 1855. u Sevastopolju, koji su tada pod opsadom držali Englezi i Francuzi, organizirao medicinsku službu koja je odlično funkcionirala. Prvi put su ranjenicima ruke i noge stavljane u gips, što je odmah znatno smanjilo broj amputacija. Osim toga, Pirogov je prvi uveo sustav gradacije ranjenika po težini ozljeda: jedni su operirani na licu mjesta, u poljskim uvjetima, a drugi su prevoženi duboko u pozadinu. Pirogov se zahvaljujući tom iskustvu s punim pravom može smatrati osnivačem suvremene terenske vojne medicine. Njegova postignuća omogućila su ruskoj vojnoj medicini da se brzo podigne na višu razinu, tako da su uoči Prvog svjetskog rata i stranci priznavali da je  najbolja na svijetu.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće