Hoće li Trump primorati Kinu na sklapanje vojnog saveza s Rusijom?

3. veljače 2017. Vasilij Kašin
To što je za predsjednika SAD-a izabran Donald Trump uopće ne znači da Washington odustaje od ranije politike prema Kini i Aziji. Naprotiv, Trump zaoštrava te odnose odlučnije nego njegovi prethodnici. Vasilij Kašin govori o tome hoće li takva američka politika primorati Peking da preispita svoje principe i de facto sklopi vojni savez s Rusijom.
POGLED
A People's Liberation Army soldier
Izvor: Reuters

Da bi se dobro ocijenio mogući utjecaj politike novog američkog predsjednika Donalda Trumpa na kinesko vojno planiranje potrebno je odbaciti dvije velike zablude.

Prva zabluda se sastoji u vjerovanju da Trump u svojim napadima na Kinu postupa dijametralno suprotno politici administracije Baracka Obame. To nije tako. Odluku o okretanju Aziji i kompleksnim pripremama vezanim za mogući sukob s Kinom donijela je još prethodna administracija.

Vasilij Kašin, stariji suradnik na moskovskom Institutu za dalekoistočne studije i nacionalnom istraživačkom sveučilištu "Visoka škola ekonomije".


Još tada su Sjedinjene Države počele jačati svoju vojnu nazočnost u Tihom oceanu zbog pojačavanja postojećeg sustava vojnih saveza. Što se tiče tendencije porasta vojne i vojnotehničke suradnje s Tajvanom, nju je javno zacrtao još George Bush Mlađi.

Trump je samo odbacio ključnu Obaminu inicijativu u sferi ekonomske diplomacije u Aziji, tj. Transpacifičko partnerstvo. Ali to je on učinio isključivo iz pobuda vezanih za američku unutrašnju politiku. Taj sporazum je bio najomraženiji njegovim biračima. Oni Trumpu jednostavno ne bi oprostili pokušaje da ostavi taj sporazum na snazi.

 

Trvenja između SAD-a i Kine će biti sve veća

U vojnopolitičkim aspektima politike SAD-a u Tihom oceanu predsjednički mandat Donalda Trampa ne označava promjenu političkog smjera, nego realizaciju starog smjera s daleko većom odlučnošću i dosljednošću.

Zategnutost u američko-kineskim odnosima je već bila u porastu, a sada će taj rast biti dodatno ubrzan. Opasnost od iznenadne krize prijetila je i ranije, a sada je postala znatno veća. Pa ipak, i dalje su na snazi glavni faktori koji su dosad utjecali na kinesko vojno i vojnopolitičko planiranje, samo što sada mogu biti ubrzani procesi koji su pokrenuti proteklih godina u vezi s aktiviranjem kineske vanjske politike, zaoštravanjem političke linije u konfliktnim situacijama i sl.

Pored toga, treba uzeti u obzir i inertnost većine vojnih programa. Sada stvaranje složenih i skupih sustava naoružanja traje i po 20 godina, a ponekad i duže. Mnogi novi sustavi oružja koje Kina koristi, na primjer raketa DF-41, počeli su se raditi još krajem 1980-ih, tj. prije 30 godina. Političke promjene u našem svijetu se odvijaju brže nego što se realiziraju vojnotehničke inovacije.

Iz svih tih razloga i prilikom planiranja u znatnoj mjeri treba predvidjeti sve moguće scenarije. Upravo zbog toga se kinesko vojno planiranje još od 1990-ih u mnogome ostvaruje na temelju raznoraznih varijanti sukoba sa SAD-om. Prema tome, u toj sferi će vjerojatno doći do ubrzavanja davno započetih programa, a ne do promjene orijentira.

 

Kina se neće odreći svojih principa

Jačanje američkog utjecaja na Rusiju do kojega je došlo od 2014. do 2016. godine imalo je za posljedicu značajno intenziviranje rusko-kineske suradnje u vojnoj i vojnotehničkoj sferi.

Razmjeri bilateralne vojnotehničke suradnje ponovno su uvećani i bliže se rekordnim pokazateljima iz 1990-ih i s početka 2000-ih (2016. godine je vrijednost isporuka iznosila preko 3 milijarde dolara). Zajednički manevri su postali složeniji i raznovrsniji.

Novi val američkog pritiska na Kinu očito će doprinijeti većoj zainteresiranosti Kine za suradnju s Moskvom. Štoviše, u praktičnim aspektima te suradnje već je mnogo toga učinjeno.

Svake godine se izvode veliki manevri u kojima sudjeluju kopnena vojska, ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica, kao i manje kompjuterizirane vojne vježbe snaga proturaketne obrane na uvjetnom ratištu, zatim mnogobrojni zajednički treninzi protuterorističkih i policijskih snaga, razmjene delegacija, itd.

Daljnje ozbiljnije napredovanje u tom smislu bilo bi sklapanje vojnopolitičkog saveza. Takav savez bi stvorio uvjete za zajednička djelovanja dviju zemalja u različitim dijelovima svijeta, a ruski "nuklearni kišobran" bi na taj način pokrio i Kinu. Međutim, takav korak bi podrazumijevao preispitivanje fundamentalnih principa vanjske politike kako Kine, tako i Rusije. Kina se dugi niz godina pridržava principijelne linije odbacivanja vojnih saveza, te se čini da je takav zaokret najkompliciraniji, ali se na tu temu ipak vode diskusije.

Prema tome, može se pretpostaviti da će agresivnija politika američke administracije rezultirati određenim uzvratnim zaoštravanjem kineske političke linije i povećanjem investicija u obranu i vojnu industriju.

Možda će se u izvjesnoj mjeri povećati broj i razmjeri zajedničkih rusko-kineskih manevara, a možda će se proširiti i programi vojnotehničke suradnje s ciljem da se ubrza realizacija važnih kineskih vojnotehničkih projekata. Zasad se, međutim, ne vidi da su strane spremne za preispitivanje temelja svoje politike i za sklapanje saveza.

http://dl2.joxi.net/drive/0008/1533/525821/151027/a101450784.jpg
+
Like us on Facebook