Atentator je ubijen, što bi moglo otežati istragu. Ubojica je imao 22 godine. Ranije je služio u turskoj policiji, ali u trenutku napada nije bio na dužnosti. Tko stoji iza ovog ubojstva? Postoji nekoliko verzija.
U Turskoj, zahvaljujući vlastima, veliku popularnost mogla bi imati verzija prema kojoj iza ubojice stoje snage bliske propovjedniku Fethullahu Gülenu. On se trenutno nalazi u SAD-u.
Gülen se tretira kao inspirator neuspjelog pokušaja državnog prevrata i svrgavanja predsjednika Erdogana. On je glavni "neprijatelj naroda" i za njega se po običaju vežu mnoge neugodnosti koje doživljavaju turske vlasti. Nakon neuspješnog puča Erdogan je proveo sveobuhvatne čistke i represije u zemlji, pogotovo u sigurnosnim strukturama. Međutim, kao što je poznato, nijedna čistka ne može biti potpuno učinkovita, jer se ne može sve "počistiti". Među organizatorima prevrata je zaista bilo pristalica "tvrđe linije" Ankare u Siriji protiv Asada, a samim tim i protiv Rusije koja podržava Asada. Tim ljudima se stvarno nije svidjelo rusko-tursko zbližavanje, i oni su mogli poduzeti ovaj korak da bi to spriječili. A još manje im se mogla svidjeti reakcija Turske na potpuno preuzimanje kontrole nad sirijskim Alepom od strane regularne sirijske vojske.
Ima osnova za pretpostavku da je između Moskve i Ankare bilo uspostavljeno bar neformalno "razumijevanje" u pogledu "razgraničenja" sfera odgovornosti u Siriji. U okviru takovog neformalnog "razumijevanja" Turska je mogla smanjiti pružanje potpore svojim "klijentima" u sirijskoj oporbi koja se borila protiv regularne sirijske vojske u istočnom Alepu. To je moglo doprinijeti uspješnom okončanju operacije oslobađanja grada, a pripadnici "Sirijske slobodne vojske" (glavnog "klijenta" Turske u Siriji) uspješno su napustili grad humanitarnim koridorom koji je, kako se može pretpostaviti, napravljen uz posredovanje Ankare. Turskoj nije bio potreban potpuni slom "Sirijske slobodne vojske" jer će Ankari ti ljudi još zatrebati kao oruđe za provođenje njezinih interesa u Siriji "poslije Asada".
Ta zasad neformalna suradnja Ankare i Moskve mogla je već prerasti u daleko sveobuhvatniju konstruktivnu suradnju u poslijeratnom uređivanju Sirije. Međutim, takav scenarij se ne bi svidio drugim islamistima, pa i onima koji su vezani za "Sirijsku slobodnu vojsku".
Turska je i inače odavno zaglibila u prisne odnose s islamistima i sada ubire plodove te prisnosti, tj. sve češće je podvrgnuta terorističkim napadima. Jedan dio tih islamističkih snaga je mogao doživjeti poteze Turske kao "izdaju" i istovremeno zadati udarac Rusiji i rusko-turskom zbližavanju.
Pored toga, iza organizacije ubojstva su mogle stajati i druge islamističke snage, one koje su izvan "Slobodne sirijske vojske" i čije se pristaše u društvenim mrežama neskriveno raduju ovom ubojstvu. To mogu biti snage vezane za Al-Nusru ili Ahrar Al-Sham. Njih, kao što je poznato, podržavaju utjecajne snage u Kataru i Saudijskoj Arabiji, bliske vladajućim krugovima. Te snage danas u Siriji očito gube bitku, a to je u velikoj mjeri rezultat ruske vojne intervencije, kao i iranske, uostalom (odredi šiitske milicije koju je naoružao Teheran sudjelovali su u oslobađanju istočnog Alepa). Uz sve to, Iran je i najveći regionalni protivnik Rijada. U tom smislu teroristički napad možda nije slučajno organiziran uoči trostranog susreta šefova diplomacija Rusije, Turske i Irana u Moskvi, s ciljem da se taj susret osujeti.
Iza ubojstva su mogle stajati i snage bliske Islamskoj Državi. Turske specijalne službe su svojevremeno bile prisne i s ovom terorističkom organizacijom, s tim što nisu provođene čistke "u vezi sa Islamskom Državom" jer su te veze u jednom trenutku jednostavno bile "gurnute pod tepih". Ali mogli su ostati nekakvi kontakti, i moglo se dogoditi da odgovarajuće raspoloženje još uvijek vlada među pojedinim pripadnicima sigurnosnih službi.
Postoji i jednostavnija verzija. Možda je ubojstvo izvršio samostalni terorist ili neka samostalna grupa islamista.
Slične "strukture" sastoje se od najviše trojice ljudi (to su u suštini bombaši-samoubojice, indoktrinirani islamističkom ideologijom). U posljednje vrijeme su se takve samostalne grupe aktivirale u mnogim zemljama. I ovo bi mogao biti upravo takav slučaj.
Takvog čovjeka, 22-godišnjeg pripadnika sigurnosnih struktura, na teroristički je napad mogla potaknuti histerija koju je jedan dio svjetskih medija pokrenuo u vezi s djelovanjem Rusije i regularne sirijske vojske u istočnom Alepu. U toj kampanji ni turski mediji nisu ostali po strani. Štoviše, kampanja se još i pojačala u kontekstu cjelovite vojne operacije oslobađanja iračkog Mosula od Islamske Države koju provode iračka vojska zajedno sa šiitskim i kurdskim odredima. U ovom drugom slučaju mediji koji trube o "barbarskom bombardiranju" istočnog Alepa i tobožnjim "masovnim" žrtvama među civilima upadljivo ne spominju ništa slično kada je riječ o Mosulu, gdje ima više civila, gdje je operacija sveobuhvatnija, međuetnički sukobi izraženiji, a učinci Islamske Države svirepiji. Na ubojicu je takva histerija mogla ostaviti snažan dojam i on je mogao donijeti odluku da se "osveti za Alep".
Teoretski gledano, moguća je i "kurdska verzija". Primjerice, moguće je da se Kurdi Ankari osvećuju za sve što ona radi na sjeveru Sirije, gdje je napravila "sanitarnu zonu" na teritorijima koji su od Islamske Države oslobođeni u velikoj mjeri zahvaljujući naporima kurdskih odreda.
Pa ipak, ta verzija djeluje kao najmanje vjerojatna. Teško je zamisliti da u turskoj policiji radi čovjek koji ima veze s Kurdima. Etnički princip tamo ima nevjerojatno veliki značaj.
Najzad, postoji i "konspirološka" vezija. Pojedini ruski političari tvrde da je ubojstvo veleposlanika rezultat "tajne operacije NATO-a".
Ta verzija je prikladna za ispredanje detektivskih priča, jednako kao i verzija "Obamine osvete Putinu". Međutim, u tom slučaju bi trebalo odgovoriti na jednostavno pitanje - zašto je NATO-u potreban casus belli s Rusijom? A u tom slučaju je ovo upravo casus belli.
I sama činjenica da se slične verzije mogu čuti od pojedinih političara govori o tome koliko su sada loši odnosi između Rusije i Zapada, i pogotovo Amerike. U takvoj situaciji je ipak bolje ne prepuštati se pretjeranoj medijsko-propagandističkoj histeriji.
Već se vidi kako se to može završiti, jer je upravo u kontekstu takve histerije oko Alepa i došlo do ubojstva veleposlanika Karlova. Ta okolnost ima principijelnu važnost, neovisno o konkretnim verzijama ubojstva.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
