Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump i njegova protivnica iz redova demokrata Hillary Clinton nalaze se na čelu izbornih utrka u dvije najveće američke stranke. Svatko od njih ima svoju viziju rusko-američkih odnosa i one se jako razlikuju, s tim što se čini da rusko rukovodstvo gaji više simpatija prema Trumpu.
Na kraju krajeva, on se zalaže za uspostavu dijaloga s Rusijom i pokretanje ozbiljne rasprave u SAD-u o vanjskoj politici Kremlja. Ipak, treba ozbiljno razmotriti u kojoj mjeri su opravdane nade Moskve da će se odnosi s Amerikom poboljšati ukoliko Trump dođe na njezino čelo.
Skeptici tvrde da podrška Trumpu od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina nije ništa drugo do skriveno podsmjehivanje, jer je riječ o prilično ekscentričnom kandidatu, što Kremlju omogućuje da zbija šale na račun američke političke elite i tamošnjeg kompliciranog sustava glasanja. Postoje i mišljenja da je Trump pojava dobra za Kremlj, jer dokazuje tvrdnju da "Amerika prolazi kroz proces degradacije" i da će zbog toga uskoro ugroziti svoju poziciju na svjetskoj sceni. Zastupnici spomenutih stavova smatraju da bi Trumpov ulazak u Bijelu kuću bio koristan za Rusiju, s obzirom na to da bi oslabio SAD-a.
Sudeći po Trumpovim riječima, on nije sklon korištenju sile i poziva na novi izolacionizam. Njegove nedavne tvrdnje da Amerika nema puno koristi od NATO-a su nešto što u Rusiji mnogi žele čuti. Međutim, ako se prestane sa špekulacijama i ako se stvari objektivno promatraju, očito je da Trump želi poslati određenu poruku ruskoj političkoj eliti. Pored toga što njegovi politički stavovi sadrže izvjesnu dozu romantizma i što mu nastup nije stereotipan, on je još i vrlo pragmatičan. No, s obzirom na to da se nije bavio politikom, nitko mu ne može zamjeriti da je "zaglibljen u američkoj političkoj močvari". Vrlo je zabavan, pravi je političar i ima "auru neobuzdane muškosti", što je sve vrlo važno za ruske lidere koji više polažu na osobne odnose nego na institucionaliziranu suradnju.
S Hillary Clinton, kandidatkinjom Demokratske stranke, stvari stoje drugačije. Budući da je Clinton već prilično dugo u američkoj politici, u Kremlju vjeruju da se ona prilikom donošenja odluka suviše oslanja na stereotipe, posebno one koje je usvojila dok je bila državna tajnica SAD-a. Naravno, za razliku od Trumpa, ona vrlo dobro poznaje politiku Moskve, a to što ima čvrste i teško promjenjive stavove olakšava Kremlju da predvidi njezine poteze.
Istovremeno, mnogi je, bez obzira na pozne godine, smatraju beskompromisnom političarkom - nekom vrstom "željezne lady" s kojom je teško izaći na kraj. Vodeći ljudi Rusije dobro pamte i sigurno se sjećaju neprimjerenih izjava koje je Clinton davala o predsjedniku Putinu, kao i njezinih poziva da se zaustavi ruska "imperija", njezinog protivljenja uspostavi ruske "sfere utjecaja" i entuzijazma glede provođenja intervencionističke politike u Libiji, Siriji i Ukrajini.
Ukoliko bi Hillary Clinton pobijedila na izborima, predsjednik SAD-a bi opet bio iz redova demokrata, što znači da bi se nastavilo zalaganje za "širenje demokracije i ljudskih prava", kao i za promjene nekih načina u ruskom susjedstvu. Samim tim Moskva ima negativan stav prema takvom scenariju, jer smatra da tobožnja nastojanja da se unaprijede ljudska prava predstavljaju licemjerje i koriste se za maskiranje istinske američke politike.
U Moskvi se često dvije stvari pogrešno shvaćaju - jedna se podcjenjuje, a druga precjenjuje. Prva stvar je činjenica da utjecaj na stvaranje politike SAD-a ima čitav tim ljudi. Nijedan američki predsjednik ne djeluje potpuno samostalno, već politiku provodi državni establišment. Bilo da je na vlasti Trump ili Clinton, njihove aktivnosti će se vjerojatno razlikovati od onoga što govore tijekom izborne kampanje. Još uvijek nije jasno zalaže li se Tramp iskreno za izolacionizam ili takve izjave daje samo da bi pridobio glasače, predstavljajući se kao netko tko razumije njihove želje. Ako je tako, onda on u budućnosti može doći u sukob s Putinom samo radi malo publiciteta. Njegov tim vanjskopolitičkih savjetnika sačinjen je od neokonzervativaca, a njihova vizija svjetskih odnosa radikalno se razlikuje od stavova koje Trump trenutno iznosi u javnosti.
S druge strane, vanjskopolitički tim Hillary Clinton čine ljudi čiji su stavovi povoljniji za Rusiju. Okružena je ljudima iz Obamine administracije koji su bili kreatori politike "resetiranja odnosa". Prema tome, realno je očekivati da će se pod njihovim utjecajem rusko-američki odnosi razvijati u stilu "naprijed-nazad", kao i do sada.
Faktor čiji se utjecaj u Moskvi precjenjuje je uloga Rusije u američkoj unutarnjoj politici. Mora se priznati da glasači u SAD-u pokazuju vrlo malo interesa za vanjsku politiku i Rusija nije među njihovim prioritetima, čak ni kada razmišljaju o međunarodnim odnosima. I Trump i Clinton moraju
spomenuti "rusko pitanje" tijekom kampanje, ali je ono manje važno u usporedbi s drugim temama. Trumpova ekstravagantnost i borba za glasove Amerikanaca baltičkog, poljskog i ukrajinskog podrijetla prisiljavaju Hillary Clinton da o vanjskoj politici govori u okvirima njenih dosadašnjih pozicija, ali to za nju ipak nije primarno.
Bez obzira na eventualne simpatije prema nekom od kandidata, Rusija nastoji ne polagati sve nade samo u jednu varijantu. Moskva se nada Trumpovoj pobjedi, ali se istovremeno sprema i za teške pregovore ukoliko Clinton postane predsjednica. Ruski političari vrlo dobro znaju da američka politika može biti nepredvidljiva.
Ono što u Rusiji sigurno nitko ne želi jest novi ciklus američkih prenagljenih poteza na međunarodnoj sceni, tako da će Rusija pozdraviti svakog kandidata koji neće nametati političke stavove niti utjecati na unutarnja događanja u drugim zemljama.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
