Kako da Rusi nastave život u Ukrajini?

Koji su glavni problemi koji stoje pred obnavljanjem ruskog pokreta u Ukrajini? Pridržavamo se tradicionalnog, starog pristupa: orijentirani smo ne toliko na plaćanje svojih, koliko na potplaćivanje tuđih ljudi. To se može vidjeti u gotovo svim sferama rada sa sugrađanima. Spremni smo ulagati u predstavnike susjednih naroda koji su prijateljski raspoloženi prema Rusiji, a ne podržavati same Ruse.

U Ukrajini uopće ne postoji međuetnički konflikt između Rusa i Ukrajinaca. To je jedinstven etnogeografski prostor koji ima regionalnu specifičnost: ruski i ukrajinski identitet ne razlikuju predstavnici različitih naroda, nego predstavnici različitih ideologija, pristalice različitih državnih projekata u istoj zemlji. Granica je čisto ideološka, ne etnička. Pritom ukrajinski projekti imaju radikalno antiruski karakter.

Rat u Ukrajini – rat za nova pravila igre u svijetu

Naravno, suradnja s Rusima u Ukrajini treba počivati na potpuno drugačijim temeljima nego suradnja s Rusima, recimo, u Francuskoj. Treba razlikovati zemlje u kojima su Rusi višemilijunska autohtona grupa stanovništva i one gdje su samo dijaspora sa svojim specifičnim problemima. Prema Rusima na postsovjetskom prostoru odnos treba biti drugačiji. Naglasak treba staviti na one koji sebe smatraju Rusima, tj. na ruski identitet. Paradoksalno je, ali mi se sada više radujemo proruskim Ukrajincima, nego ukrajinskim Rusima. Treba shvatiti da upravo stanovnici Ukrajine, koji imaju ruski identitet, čine socijalnu bazu za sve proruske projekte, i kulturne i političke.

Treba privući ne samo iskrene suradnike, već i pragmatike. „Profesionalni Rusi“ ne treba biti pogrdan izraz. Sve dok ne bude materijalno isplativo da se bude „profesionalni Rus“, proruski glas će slabiti. Proruska djelatnost traba biti isto tako isplativa kao i proamerička. To je tržište i Rusija na tom tržištu treba biti konkurentna. Novom ruskom pokretu su potrebni specijalno obučeni menadžeri, producenti koji mogu djelovati u društvenoj sferi.

U politici smo navikli da se orijentiramo na ljevičarske pokrete, koji funkcioniraju na temelju nostalgije prema sovjetskoj prošlosti. Ali, kao prvo, njihove pristalice, na žalost, stare i odlaze, kao drugo, suvremena Rusija nema mnogo sličnosti sa Sovjetskim Savezom i, uopće, teško se može podvesti pod ljevičarske ideale, a, kao treće, Rusija se sad već pojavljuje u sasvim drugoj sferi, kao zemlja konzervativnih vrijednosti, što znači kao uporište konzervativnih pokreta. Desno orijentirano krilo proruske politike ostaje prazno. Upravo na ovom krilu se, međutim, nalaze najdosljednije ruske snage i o njima treba voditi računa.

U ruskim organizacijama koje djeluju u sferi kulture vlada krajnje žalosna situacija. Organizacije koje je financirala Rusija gotovo cjelokupnu djelatnost su svele na održavanje manifestacija elementarno memorijalnog, folklorno-glazbenog i sovjetsko-nostalgičnog karaktera, što ne može izazvati potreban društveni učinak. Potrebno je principijelno preispitati odnos Rusije prema takvim organizacijama i ne nametati im oblik djelovanja orijentiran na dijasporu.

Više o situaciji u Ukrajini

Vraćajući se na temu Ukrajine, treba istaći da je sada vrlo važno da se ulože napori u pravcu promocije i skretanja pozornosti međunarodne zajednice na pitanja kršenja prava vjernika pravoslavne crkve na teritoriju ove zemlje.

Danas je posebno važno da se aktivno surađuje s imigrantima iz Ukrajine. U Rusiji se formirao čitav „imigrantski“ sloj. On se uglavnom sastoji od novinara i javnih ličnosti proruske idejne orijentacije, koji su se doselili u Rusiju. U njihovoj sredini je potrebno formirati organizacije koje bi kasnije, u izmijenjenim političkim okolnostima, svoju djelatnost mogle prenijeti nazad u Ukrajinu. I važno je da se pritom naglasak stavi upravo na one ljude koji rade u javnoj sferi, a ne na izbjegle državne činovnike. 

Autor je vodeći znanstveni suradnik Centra za istraživanje problema zemalja bivšeg SSSR-a Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI). Ovaj tekst je prilagođena verzija njegovog nastupa na Okruglom stolu u Savjetu Federacije održanog 5. ožujka 2015.