Stipe Mesić: Jugoslavija je imala svoj rok trajanja

Raspad izvana ili iznutra?

Prvi problem Daytona je u tome što u funkcioniranju država nema onih mehanizama koje država treba imati. Bosna i Hercegovina u cijeloj svojoj povijesti nikada nije bila podijeljena na dijelove. Ona je uvijek bila jedinstvena cjelina — tako je to bilo u vrijeme bosanskih kraljeva u srednjem vijeku. Tako je bilo u vrijeme Osmanskog Carstva. Tako je bilo u vrijeme Austrougarske. Tako je bilo za vrieme Tita. Uvijek je BiH bila jedinstvena. Smatram da je greška Daytona što je BiH podijeljena na dijelove. I drugo — formiranje Federacije Hrvata i muslimana i Republike Srpske je greška.

Brojni su stratezi nudili varijante za Jugoslaviju na samom početku raspada zemlje. Među njima je i Bžezinski. On je prije svega antikomunist. I u tom smislu njegove prognoze, njegova analiza događaja i raspored u perspektivi ticao se zemalja u kojima postoje komunistički režimi, u kojima oni rukovode. U svojim analitičkim bilješkama najviše su ga brinuli komunistički režimi. Oni su ga nervirali i smetali mu u svemu.

Bivša Jugoslavija igrala je svoju ulogu u svjetskoj politici. I Jugoslavija je imala svoj rok trajanja. Ona je ovaj rok, svoje snage i financije potrošila. Zemlja nije mogla postojati bez Titove karizme. Kako bi u SFRJ postigli nov politički dogovor bile su potrebne velike političke snage. Na našu nesreću, u republikama bivše Jugoslavije nije bilo takvih jakih političara. Političkih ličnosti, lidera koji bi mogli nagovoriti, možda natjerati republike da se odluče na nov politički dogovor, čak putem političkog pritiska, političke volje, političkog kompromisa. Najjači je bio Slobodan Milošević. Ali on nije htio nikakvu Jugoslaviju. Zato je nestanak SFRJ, njezin raspad proistekao iznutra, a ne izvana. SFRJ nisu dijelili na dijelove ni Amerikanci, ni Rusi, ni Nijemci.

Stipe Mesić ima prilično oštro mišljenje o tome što se događalo u Hrvatskoj nakon stjecanja nezavisnosti.

Privatizacija

Problem je u tome što se nakon formiranja nezavisnih država na teritoriju bivše Jugoslavije događalo neviđeno pljačkanje industrijskih poduzeća. Prvobitna koncentracija kapitala trebala se dogoditi, ali ne u takozvanim državnim poduzećima, strukturama, već u rukama onih koji su ovaj kapital stvarali. Ali oni nisu rukovodili poduzećima, oni ih nisu kupovali. Oni jednostavno za to nisu imali novca. I zato je to krađa, koja se dogodila odmah nakon raspada SFRJ (ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim republikama) koja se događa i danas. I naš pravni sustav, naši sudovi sada su pretrpani slučajevima o aferama, o krađi, koju su tada svi nazivali privatizacijom. Sada kada razmišljam o toj staroj SFRJ, dolazim do zaključka da je bilo malo političke slobode. I često su ljudi dospijevali u zatvor zbog svojih političkih uvjerenja. Također sam proveo godinu dana u zatvoru. Mi smo iznosili svoje političke poglede u javnosti i to je stvaralo probleme. Sada imamo više političke slobode, ali problem je u drugom — uništena je industrija, stotine tisuća ljudi su bez posla.

Za pola godine Hrvatska će postati 28. članica EU. Bivši predsjednik Hrvatske Mesić, koji se bavio pripremom ulaska u EU tijekom svoja dva predsjednička mandata, nada se da će u zemlji biti bolje — i u pogledu zakona, i po životnom standardu.

Europska unija

Niti jedna zemlja koja je stupila u EU zasad nije odlučila istupiti iz EU. Sve zemlje podigle su svoj standard. Sve ekonomije EU uglavnom su se stabilizirale. U početku je bilo poteškoća, ali zatim je nastupila stabilnost. Što se tiče Hrvatske, naravno da će biti teških trenutaka, bit će problema. Ali pri tome dobivamo podršku i sredstva iz europskih fondova. Oni mogu dati poticaj za razvoj industrije, ekonomsku snagu. Hrvatska je mala zemlja, ona se ne treba orijentirati samo na europsko tržište. Uzimajući u obzir ulazak Hrvatske u EU, ona treba maksimalno surađivati sa svojim susjedima. To je najvažnije. Ona treba surađivati sa snažnom Rusijom. Ona treba surađivati i s drugim zemljama koje nisu u EU. Naše probleme neće riješiti sam ulazak u EU. Njih će riješiti dobivanje određene podrške Europe, veza sa zemljama EU, suradnja s njima, radi čega je potreban poticaj EU. Tada ćemo dobiti i standarde koji djeluju u EU u području prava, obrazovanja, zdravstva.