Literarni Noviny: Nije Putin uništio međunarodno pravo 1999. godine

24. studenoga 2016. RBTH Hrvatska
Kakva je zaista situacija oko Krima? Je li ga Rusija otela? Zašto Krim nije isto što i Sudeti? Stupanj mržnje prema Rusiji je visok. A kada se analitičari prisjete pakta Molotov - Ribbentrop, slika postaje još potpunija, i Rusiju predstavljaju kao carstvo zla, piše Vladimir Franta za češke Literarni Noviny.

Autor članka traži odgovor na pitanje zašto je sve to tako. I odgovara: cilj je postignut. Neprijatelj je stvoren. I uvijek se može započeti rat u kojem će oni koji se bave intrigama uvijek naći način da se opravdaju, a narod će im još i aplaudirati.

"Isto kao što su aplaudirali (istina, ne svi) Tonyju Blairu kada je objašnjavao Britancima da se rat protiv Iraka (koji je zajedno s posljedicama odnio preko milijun života) vodi u interesima Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske. Ostaje nam samo da se čudimo odakle Zapadu moralno pravo da kritizira Rusiju."

Franta postavlja pitanje zašto Asad mora napustiti svoj položaj, a "saveznici" nisu mogli na vrijeme zaustaviti Hitlera? Zapad je s Hitlerom vodio dijalog još na Olimpijadi 1936. godine. A ako nekoga buni sovjetsko-njemački pakt o nenapadanju uoči Drugog svjetskog rata, treba znati što se događalo šest godina ranije na jugu Italije. Naime: veleposlanici Njemačke, Francuske, Britanije i Mussolini su ratificirali radnu verziju Pakta o uzajamnoj pomoći i suradnji. Uzajamna pomoć i suradnja s nacističkom Njemačkom! Taj sporazum objašnjava kako se Njemačka mogla naoružavati 30-ih godina i kako su "saveznici" izdali Čehoslovačku.

"Može li uvijek žedan za poviješću čovjek tako nešto prevariti", pita Vladimir Franta. "Na Pakt četvorice kod nas nije lijepo podsjećati niti o njemu govoriti. Ali ako se povuče paralela 'Pakt četvorice - München - Majdan', ostaje nam samo naježiti se.

Trenutni događaji u Ukrajini nisu ništa novo pod suncem. I dalje se igra ista igra, tko će se izboriti za kakvu korist, igra u kojoj moralne vrijednosti nemaju značaja. Cilj opravdava sredstva, a mladi naraštaji su tako mladi da se ničega ne sjećaju", piše češki analitičar.

Dakle, u čemu je razlika između Krima i Sudeta? Oba teritorija su žrtvovana. "Saveznici su dali Sudete Hitleru i tako izdali naš narod i našu državu, dok je Krim s 90% ruskog stanovništva uskoro poslije Drugog svjetskog rata Hruščov poklonio Ukrajini. Teritorij suvremenog Donbasa su također boljševici predali Ukrajinskoj Sovjetskoj Republici. Donbas prethodno nikada nije bio u sastavu Ukrajine.

Tko se istupio za teritorijalnu cjelovitost Ruske Federativne Republike kada je Glavni tajnik Hruščov prekrojio kartu? Tko je branio cjelovitost SSSR-a 1991. godine? Svi su bili zadovoljni događanjima. Boris Jeljcin snosi izravnu odgovornost za neriješeno pitanje o teritorijalnom statusu Krima, kojem je Ukrajina obećala autonomiju ako ostane u njezinom sastavu poslije 1991. godine. Ali Ukrajina je ubrzo odustala od te ideje.

Da Krim nije postao dio Rusije svijet bi vidio genocid koji ukrajinske vlasti vrše nad svojim stanovništvom, rekao je Putin, podsjeća autor teksta. "Ali najvažnija je želja naroda Krima i kako je on glasao na referendumu. Ima li taj narod pravo sam izabrati s kim želi, a s kim ne želi živjeti - to je najvažnije pitanje. Tko mu treba pomagati u tome ili ga ometati polazeći od međunarodnog prava (a o kakvom je pravu zapravo riječ?!). Vidimo i sami da međunarodno pravo od 1999. godine praktički ne funkcionira. I to nije Putinova krivica."

Autor navodi i posljednji argument. "Na temelju čega su Česi i Slovaci stvorili Čehoslovačku? Po kojem je pravu američki predsjednik odlučivao kako se treba raspasti Austrougarska? Nismo primijetili da su u 19. stoljeću Sjedinjene Države dozvolile separatistima na jugu da napuste federaciju i krenu svojim putem, već su Sjedinjene Države krenule u rat protiv svojih sunarodnjaka. Tko propovijeda o vodi, ne smije piti vino. Živimo u 21. stoljeću. Ljudi imaju pravo na svoju sudbinu i sreću. Ili možda nemaju više pravo izbora? Arhitekti i izvršitelji državnog udara na kijevskom Majdanu nisu dozvolili pravo plebiscita, a euroatlantski svijet to nimalo ne zabrinjava. Inače, sve se češće čuju pozivi da se ne prizna glasovanje na Brexitu. Čak je i Václav Klaus jednom rekao da referenduma o ulasku Češke u EU ne treba biti, jer narod može donijeti pogrešnu odluku. Kada se sve to uzme u obzir, vrlo je čudno da se netko protivi želji krimskog stanovništva da živi s Rusijom, a ne s Ukrajinom. Koga se to zapravo tiče?"

+
Like us on Facebook