| TRACKLIST: |
1. Svjatoslav Rihter — Frédéric François Chopin. Preludij op. 28 No. 4 in E minor 2. Svjatoslav Rihter — S. Prokofjev. Piano Concerto №1, Des-dur, 2 — Andante assai 3. Svjatoslav Rihter — Johann Sebastian Bach — Preludij & Fuge |
Svjatoslav Rihter rodio se 1915. u ukrajinskom gradu Žitomiru, u obitelji kompozitora njemačkog porijekla i ruske plemkinje.
Njegov prvi glazbeni učitelj bio je otac. Međutim, otac uskoro odustaje od ideje da svojeg sina obučava. Mladi Rihter odbija uvježbavati skale, izjavljujući da one nemaju nikakve veze s pravom muzikom.
U svojoj 22. Rihter se, koji je već dobio blagonaklonost publike, odlučuje glazbeno obrazovati te odlazi u Moskovsku filharmoniju, u klasu Heinricha Neuhausa. Njegov učitelj smatrao je da je Rihter genije.
Nakon Drugog svjetskog rata postaje iznimno popularan u Sovjetskom Savezu, njegovi koncerti u Istočnom bloku jako su posjećeni, ali nema dozvolu da gostuje na Zapadu. Kao razlog navodi se njegovo druženje s Prokofjevom i Pasternakom, kulturnim djelatnicima koji su pali u nemilost. Osobna sloboda pijanista uvijek je bila nešto veće od žeđi za slavom i materijalnim bogatstvom.
Na Zapadu su aktivno počeli pričati o Rihteru 1958., nakon jednog slučaja na Prvom konkursu Čajkovskog u Moskvi. U skladu s tajnom naredbom rukovodstva države sve su sudije dodijelile nula bodova američkom pijanistu Vanu Cliburnu. No Rihter je bio toliko oduševljen sviranjem mladog izvođača da mu je, bez ikakvog razmišljanja, dodijelio najveću ocjenu.
Nakon dvije godine Rihter postaje toliko poznat u svijetu da ga više ne može zadržati ni sovjetska vlast. Rihter putuje 1960. u Finsku, potom u SAD, gdje održava čitavu seriju koncerata u Carnegie-Hallu.
No, kao i svjetski slavan glazbenik, Rihter se i dalje bojažljivo odnosi prema vlastitoj slobodi. U posljednji tren mijenja koncertne programe, odbija pozive koji su mu obećavali dobru budućnost. Istovremeno pristaje na potpuno sulude projekta. U dobi od 80 godina, odlazi vlakom iz Moskve u Vladivostok, održavajući po putu koncerte u malenim gradovima.
I zaista, na posljednjim koncertima Rihter sjedi za instrumentom, gotovo u potpunosti prekriven mrakom. Zraka svjetlosti hvata samo pojedine crte njegove figure, prisiljavajući slušatelje da se u potpunosti posveti glazbi, koju je Rihter nosio sa sobom čitavog svojeg života.
Svjatoslav Rihter umro je 1. kolovoza 1997. u Moskvi.