Dvadesetpetogodišnji Rustam iz Ufe imao je tešku nesreću u vojničkim danima. On smatra da se ponovo rodio 12. srpnja 2015., kada se vojarna srušila. Nesreća je odnijela 24 života, a on je proveo noć pod ruševinama. Izgubio je obje noge, ali ne i život. Aktivno igra hokej i vodi popularni blog na Instagramu. Razgovarali smo o sportu i o tome kako je preživio tragediju.
"Sportom sam se bavio još prije vojske. Amaterski, ali sa zadovoljstvom. Šest godina sam se bavio atletikom, četiri godine sam dizao utege", govori Rustam za Russia Beyond.
Nakon tragedije su mu predložili da igra paraolimpijski hokej ili hokej na sanjkama i on je pristao. "Ranije nisam igrao hokej, ni pravila nisam znao. Ali morao sam se nečime baviti poslije hendikepa. Najvažnije je bilo ne sjediti kod kuće."
Hokej je danas njegovo glavno zanimanje. Tim u kojem igra sudjeluje na različitim natjecanjima, često putuje po Europi. 2017. godine je osvojio Kup kontinenta, broncu Prvenstva Rusije, zlato Europskog prvenstva u Poljskoj i turnira Malmö Open 2018. u Švedskoj.
Pobjeda hokejaške reprezentacije Rusije na Olimpijadi u Pjongčangu ga je jako obradovala. "Ponosan sam jer se pored svih sankcija i zabrana naši sportaši ne predaju i dokazuju da smo velika sportska država!" Za Rustama je nastup na Paraolimpijskim igrama životni cilj.
Njegov Instagram profil prati 118 tisuća ljudi. On mnogo govori o svom životu. "Glavna ideja bloga je dokazati svima da je čovjek, što god mu se u životu dogodilo, u stanju to okrenuti u svoju korist. Želim dokazati da hendikep nije kraj života, već samo nova stranica s novim avanturama."
Snimkama koje objavljuje pokušava oraspoložiti ljude. "Život je prelijep, ma kakav bio. Uvijek govorim da se ne treba žaliti i živjeti bez cilja, jer bi ti momci koji su poginuli u vojarni sigurno željeli biti na vašem, pa čak i na mom mjestu. Mislim da je to odlična motivacija da se nikada ne treba predavati."
Mnogi koji prate njegov Instagram profil su zaista motivirani. "Neki su mi pisali da sam im pomogao da ne naprave najveću grešku: da sebi ne oduzmu život. Iskreno govoreći, lijepo je znati da pomažeš ljudima da se bore za život. Vjerujem da je vrijedilo zbog toga preživjeti i nastaviti se boriti!"
Od Rustama često očekuju da priča o svom svakodnevnom životu. Pokazuje kako je opremljen njegov stan za život čovjeka s posebnim potrebama. Obilazi Ufu i govori brinu li se gradske vlasti i koliko o kretanju u invalidskim kolicima. Ili jednostavno priča kako vozi auto.
Samog Rustama najbolje motivira njegova supruga Indira. "O svojoj ženi mogu govoriti beskonačno. To je predivna osoba. Ona me spasila, izvukla me iz te tragedije. Prije rušenja vojarne bili smo u vezi pet godina. I Indira je ostala kraj mene. Nije se uplašila prihvatiti me onakvog kakav sam postao", kaže Rustam.
Priznaje da se bojao da će ga djevojka ostaviti. Kada je izašao iz kome, rekao joj je da je najbolje da to odmah učini. "Odgovorila mi je da me voli i da me nikada neće ostaviti, kakav god ja bio, s nogama ili bez. Poslije tih je riječi postala moja najveća motivacija da se borim za svoj život i za budućnost."
Indira je sve vrijeme bila kraj njega, hranila ga na žlicu, brinula se o njemu kao o malom djetetu. "Volim je i za sve što sam do danas postigao mogu njoj zahvaliti." Rustam i Indira su nedavno postali roditelji.
"U takvim situacijama je vrlo važna podrška najbližih. Stalno ponavljam da je čovjek u stanju mnogo toga postići, ali kada u njega vjeruju, on može postići i nemoguće! Indira je vjerovala u mene, vjerovala je da se mogu izvući, prevladati svoje slabosti, strah, bol. Njezina podrška i vjera su mi dali krila."
Pročitajte i: Ruska ljepotica na štiklama u invalidskim kolicima
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
