Možda se čini paradoksalnim, no ruske vlasti nisu zadovoljne prekomjernima jačanjem ruske valute. Krajem srpnja 2016. godine jedan je od najutjecajnijih ekonomista zemlje, pomoćnik ruskog predsjednika Aleksej Belousov, rekao da rubalj "prekomjerno jača". Prema njegovim riječima, "to vodi u gubitke i Središnja banka mora hitno djelovati".
Središnja je banka oštro reagirala na prijedlog Belousova i preko novinskih agencija izvijestila da ne planira odustati od plivajućeg tečaja i utjecati na njega. "Plivajući rubalj je ugrađeni stabilizator ekonomije koji dokazuje svoju učinkovitost", rekao je predstavnik regulatora. Krajem 2014. godine Središnja je banka odustala od reguliranja tečaja te je prestala kupovati dolare u slučaju pada valute i prodavati rublje u slučaju njezina rasta. Kao rezultat toga, vrijednost rublja je u odnosu na euro i američki dolar pala za 60%.
Prema podacima Središnje banke, u prvoj polovici 2016. godine rubalj je u odnosu na američki dolar ojačao za 12,0%, a u odnosu na euro za 10,5%. To je zabrinulo tvrtke usmjerene na strana tržišta. Slabi rubalj pogoduje izvoznicima, koji na taj način povisuju svoju efektivnost u rubljima, objašnjava Andrej Kočetkov. Prema njegovim riječima, to pogoduje i proizvođačima poljoprivrednih proizvoda kojima je dana prednost pred uvozom hrane.
"Izvoznicima čiji su rashodi u rubljima, a prihodi u stranoj valuti u interesu je što slabiji tečaj rublja", objašnjava Mihail Poddupski, analitičar grupe kompanija TeleTrade. Istovremeno, prema njegovim riječima, uvoznici i potrošači koji prihode primaju u rubljima, a kupuju inozemnu robu, žele vidjeti jačanje nacionalne valute.
"U modernoj su Rusiji krize 1998. 2008. i 2014. nastajale kada je rubalj pretjerano ojačao", objašnjava Konstantin Koriščenko, voditelj Katedre za tržište vrijednosnih papira i financijski inženjering Ruske akademije za narodnu privredu i državnu administraciju. Pritom, prema njegovim riječima, stanovništvo od jakog rublja ima koristi u vidu sniženja inflacije, jeftinijeg uvoza, dostupnijih putovanja u inozemstvo, no i gubi, jer se smanjuju proračunski rashodi. "Cijena nafte počela je malo po malo rasti, no ruske stope ostaju visoke. To stvara jako dobre uvjete za kratkoročne spekulacije", objašnjava Koriščenko. Prema njegovim riječima, pokušaji takvih spekulacija i dovode do povremenih valova jačanja rublja.
Još je početkom ljeta 2013. ministar financija Anton Siluanov izjavio da su prihodi od nafte prestali pokrivati deficit državnog proračuna i da će izlaz iz situacije biti devalvacija rublja, kaže Andrej Kočetkov, analitičar brokerske tvrtke Otkritie Broker. Prema njegovim riječima, čvrsta povezanost rublja i nafte omogućit će Ministarstvu financija da fleksibilnije upravlja proračunom i dobije više rubalja za istu količinu dolara.
Međutim, ciljevi Središnje banke i Ministarstva financija dijelom su kontradiktorni, objašnjava Andrej Kočetkov. Prema njegovim riječima, dok Središnja banka nastoji maksimalno usporiti inflaciju, Ministarstvo financija sebi uopće ne postavlja takav zadatak. Odnosno, dok je za potrebe Centralne banke važan stabilan rubalj, za Ministarstvo financija i dalje ostaje vrlo važno održati cijenu nafte u rubljima.
U tom slučaju Središnja banka zapravo ne utječe na tečaj rublja: ona je prešla na politiku plivajućeg rublja i pokušava se protiv inflacije boriti ne uz pomoć tečaja, već uz pomoć kamatnih stopa, kaže Konstantin Koriščenko. Međutim, po mišljenju Andreja Kočetkova, Središnja je banka zapravo odustala od instrumenta valutnih intervencija, no ne isključuje mogućnost njihovog korištenja. Odnosno, ako dođe do pretjeranog jačanja rublja, regulator može početi kupovati valutu kako bi popunila devizne rezerve, smatra stručnjak.
Po mišljenju financijskog analitičara grupe kompanija Finamore Timura Nigmatulina, vladi i Središnjoj banci u interesu je ne jaki ili slab rubalj, već plivajući tečaj koji apsorbira vanjske šokove i doprinosi smanjenju inflacije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
